Page 55 - STAV broj 259

Na postrojavanju
Jurišnog bataljona

Pomoćnik komandanta 505. briga- Ćulumku kod Todorova kad su njegovi do rova. Kada smo kroz tranšeju došli do
de Zijad Nanić prvi je značajniji susret borci zauzimali kuću koja je u to vrijeme kuće gdje je bio najistureniji rov, na nepri-
s Ahmetom Dekićem imao u Todorovu predstavljala vrlo važan borbeni cilj. I u jateljskoj strani linije čuo se pucanj. U tom
krajem 1993. godine. “To je bilo na sa- još nekoliko navrata se posebno istakao.” momentu, u našoj blizini pala je granata od
mom početku ‘autonomije’, u novembru koje je Ahmet poginuo, a ja teško ranjen.
ili decembru 1993. godine. Mene je u prvi ZA KUMOM ISHAKOM NA BOLJI SVIJET Od siline eksplozije i zadobijene rane iz-
mah iznenadilo da je on komandir voda s Sulejman Veladžić Sulja poznavao je gubio sam svijest. Kasnije su mi rekli da
obzirom na blagu narav koju je imao. On Ahmeta i odranije, ali taj dan kad je Ah- su me izvukli Suljo Mirvić i Abdaga Gro-
je bio tih starješina, koji bi govorio samo met poginuo s njim je posljednji put imao šić. Kad sam se probudio u bolnici u Bi-
kad ga se nešto pita. Slovio je za vrlo odgo- bliži susret. Kako kaže, Ahmet je u ime haću, saznao sam šta je bilo – da je granata
vornog komandira, iz reda najboljih koje komande brigade poslat da prisustvuje pala u tranšeju gdje smo se nalazili. Edo
je brigada imala. S velikom lahkoćom no- primopredaji linije između 3. i 4. bataljo- Eminić je prošao bez ijedne rane, Ahmet
sio se sa svojom komandnom pozicijom. na. “Ahmet je poginuo u mjestu Ifreti kod je smrtno stradao, a ja sam zadobio teške
Imao je autoritet među saborcima, vojska Podzvizda, u jednom rovu, zemunici, gdje povrede glave”, navodi Veladžić.
ga je slušala i pratila. Kad primi zadatak, se nalazilo istureno komandno mjesto ba- Svoje sjećanje na brata Ahmeta sestra
nadređeni nije imao potrebe da se sikira. taljona. Taj dio linije držao je 4. bataljon, Azemina završava prepričavanjem situa-
Nije ga trebalo nadgledati hoće li ili neće tzv. ‘Žuti mravi’. Kad je stigla naredba da cije uoči Ahmetove pogibije: “Rahmetli
nešto uraditi. Posjedovao je sve predispo- liniju preuzme 3. bataljon, na izvršenje Ishak Alešević Isko i rahmetli Ahmet su
zicije da obnaša i puno veće dužnosti od zadatka krenuli smo Edham Eminić Edo, bili jako dobri prijatelji i trebali su biti ku-
komandira voda i čete”, kazuje Zijad Na- kao komandant 3. bataljona, potom Ab- movi. Kako se Ahmet oženio netom pri-
nić i dodaje: “Negdje krajem 1994. godine daga Grošić kao obavještajac i ja kao bez- je akcije ‘Breza ‘94’, dešavanja na ratištu
komandant Nanić ga je prebacio u opera- bjednjak. I došli smo do mjesta gdje smo su prolongirala planirano vjenčanje pred
tivu, u nastavni organ, na kojoj dužnosti se susreli s Ahmetom Dekićem i Suljom matičarem. Isko je nabavio vojničke čiz-
se Ahmet nikako nije pronalazio. I nije se Mirvićem, koji je bio na čelu 4. bataljona. me i uniformu i to je čuvao kao poklon za
on tu puno ni zadržao. Nažalost, nakon ne- I tako smo krenuli u obilazak linije kako kuma. Međutim, budući da su borbe trajale
koliko mjeseci je poginuo. Iako se to sad bismo je ubrzo mogli i preuzeti. Tu se ina- svaki dan, to vjenčanje se oduljilo, a Ah-
ne može ispraviti, uvijek je važno naglasiti če nije moglo hodati u toku dana, ali taj met ostao bez čizama. I jednog dana kaže
da su mnogi zaslužni borci ostali zakinu- dan je bila neka izmaglica. Suljo i Abda- Ahmet Iski: ‘Kume dragi, daj mi vala te
ti za priznanje ‘Zlatni ljiljan’. I Ahmet je ga otišli su ispod brda, a Edo, Ahmet i ja čizme, vidiš da nemam šta obuti.’ I dao mu
zasigurno jedan od njih. On je ranjen na na vrh brda, idući kroz tranšeje, od rova je tad te čizme, u kojima je Ahmet kasnije
i poginuo. Petnaestak dana prije Ahmetove
pogibije u silovitim borbama na velikokla-
“Iako se to sad ne može ispraviti, uvijek je važno duškom ratištu nestao je i Isko Alešević.
naglasiti da su mnogi zaslužni borci ostali zakinuti za Taj dan, kad smo čuli tu tužnu vijest, Ah-
met mi je kazao da je prethodnu noć sanjao
priznanje ‘Zlatni ljiljan’. I Ahmet je zasigurno jedan kako on i Isko stoje ispred ugostiteljskog
objekta ‘Bujrum’ u Bužimu, onako zagrlje-
od njih. On je ranjen na Ćulumku kod Todorova, kad ni, a Isko mu govori: ‘Hajmo kume.’ Isko
su njegovi borci zauzimali kuću koja je u to vrijeme je nestao 29. januara, a Ahmet je poginuo
14. februara, na petnaesti dan ramazana.
predstavljala vrlo važan borbeni cilj. I u još nekoliko To mi je ispričao vjerovatno sluteći da će i
on uskoro, za svojim kumom Iskom, otići
navrata se posebno istakao”, kaže Zijad Nanić na bolji svijet.” n

STAV 20/2/2020 55