Page 56 - STAV broj 259
P. 56

DRUŠTVO



          Zapisi između ratova (17)

         UOČI BOŽIĆA NA RAVNOM NABOŽIĆU


         TOLIKO HLADNO DA





         SE I “SIJAČ” SMRZNE





                                            Uzmem drugu bombu, jako zamahnem, nekako više ulijevo.
                                            Pogađa u granu prvog drveta i odbija se nazad, kao da je

                                            od gume, direktno na tranšeju u kojoj su bile “Ose”. Tek u

          Piše: Amir HASANOVIĆ              oktobru 2019. godine saznam u slučajnom razgovoru da je
                                            odletjela na Mevludina Bulića. Kada je vidio da je pala, kako

                                            reče, tih nekoliko sekundi čekanja na eksploziju bile se mu
                                            najgore u životu. “Al’ ti halalim”, uz smijeh reče


                 amioni koji su nas to jutro vozili   je stigla sat prije nas. Kretali smo se us-  Upravo se tada dvjestotinjak metara
                 ka Ravnom Nabožiću jedva su   poreno po zaleđenoj stazi. Oficir, koji je   od nas lijevo začula jaka pješadijska pu-
                 se kretali. Zbog velikih nanosa   išao s nama, reče nam da se gore već na-  cnjava. Jedan od naših zastade: “Evo ih,
         K snijega i hladnoće, nije bilo lah-  laze “Živiničke ose”.           ponovo navaljuju, jutros su dobili po nosu
          ko održati se na cesti.              Veoma težak put nas je dodatno us-  i sad ponovo idu. Ovako je od jučer. Ne
            Osjetili smo unutra, pod ceradama, da   poravao. Penjući se, pitao sam se kako   prestaju, od jutra do mraka.”
          se kamioni zaustavljaju. Čuli su se glasovi.   se ovdje prebacuju ranjenici. Nakon du-  Samo što je utihnula pucnjava, začule
          Nastavit ćemo pješke. Kraj je 1994. godine,   žeg kretanja, došli smo u šumu, mislim   su se nove detonacije.
          22. ili 23. decembra. Jaka hladnoća i sni-  da se zvala Okruglica ili nešto slično, s   Asif je razmotavao redenik od osam-
          jeg koji je promahivao najavljivali su još   ogromnim stablima borova. Tu smo se   desetčetvorke, a mi spremali okvire i
          lošije vrijeme.                   svi nakratko odmorili. Detonacije koje   raspoređivali opremu. Osjetili smo da
            Izašli smo, rasporedili opremu i ubr-  su odjekivale nisu bile više tako daleko.  se detonacije približavaju. Baterija
          zo krenuli. Šume oko nas bile su pod   Kad smo došli do saniteta, rekoše nam   minobacača od 82 mm sijala je grana-
          snijegom i ledom. A hladni vjetar, činilo   da malo sačekamo, da će uskoro doći ljudi   te niz liniju.
          se, smrzavao je zrak u plućima. Polahko   koji će nas uvesti u liniju. Dok smo “uzi-  Nekoliko trenutaka kasnije počinju
          krenusmo u koloni do nekih bajti, gdje   mali” liniju, vojnike koji su bili na tim   padati i po nama. Prosto su nas zasuli.
          smo dobili upute. Tu nas je čekala još   dijelu terena prebacivali su desno od nas,   Jedna za drugom. Na svu sreću, nijedna
          jedna manja jedinica iz Srebrenika koja   te tako pojačavali taj dio linije.   nije pogodila tranšeju.


























         56  20/2/2020 STAV
   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61