Page 57 - STAV broj 259
P. 57

A onda su na jednom prestali. Momci   čaja da nas okrijepi. Asif mi pokaza na   Žestoka pucnjava i odgovor dočekao ih
          iz “Osa” koji su “vezali” do nas dotrčaše.   njegovu osamdesetčetvorku. Iako je preko   je na tom mjestu – i od nas i od “Osa”.
          Nabrzinu se pozdravimo, pitaju kad smo   noći bila prekrivena dekom, potpuno se   Stisnuti na tom dijelu terena, oni ipak
          stigli, razmijenismo nekoliko rečenica, a   smrzla. Redenik je bio sav bijel. Isiječemo   nisu uzmicali. Uskoro smo vidjeli da im
          dobismo i pokoji savjet: “Dobro otvorite   neke deke i počnemo je čistiti, jer znali   se slijeva pridružuje još nekoliko njiho-
          oči, čim prođe granatiranje, kreću u na-  smo dobro šta nam osamdesetčetvorka znači.  vih. Bili su riješeni da probiju našu lini-
          pad. Blizu su oni, ispod brda. Ako krene   Oko 11 sati ponovo je počelo granatiranje.   ju. Velika debela stabla drveća “kupila”
          po zlu, tu smo – javljajte.” I odoše.   A onda je uslijedio siloviti pješadijski napad.   su znatan broj rafala koje smo im slali.
            Nije prošlo ni petnaest minuta, zapu-  Sada se vidjelo da ih ima baš mnogo. Dola-  Imao sam nekoliko bombi kod sebe.
          calo je iz rova lijevo od nas, a onda je iz   zili su u ešalonima. Desno od nas “Ose” su   Spustim pušku i izvučem osigurač. Bacio
          šume ispred njih proključalo. Četnici su   s njima imale prvi kontakt. Mirza mi je ne-  sam je jako i vidio kako leti pravo između
          bili ne više od dvadeset metara udalje-  što pokazivao rukom, ali od pucnjave ništa   drveća na četnike. “Opa, odeee”, povika
          ni. Grane povijene pod snijegom i teren   nisam uspio čuti. Dotrčao je do mene: “Idi   Mirza. Sekundu-dvije poslije čula se de-
          našeg položaja otežavali su preglednost.   desno, dolazim i ja samo da uzmem bombe,   tonacija tačno na mjestu odakle je dolazila
            A onda jak prasak; ručni bacaš ili je   eno ih, uvlače se u bok između nas.”  pucnjava. “Bacaj ih, šta čekaš”, nastavio
          “zolja” pogodila direktno u naš grudo-  Uzeli smo još okvira i krenuli kroz   je Mirza. Uzmem drugu, jako zamahnem,
          bran. Uspjeli smo se u momentu nekako   tranšeju. Asif je vikao da se svi rasporede   nekako više ulijevo. Pogađa u granu pr-
          zakloniti. Uslijedio je drugi, pa za njim i   jer idu i lijevo, a velik je razmak do druge   vog drveta i odbija se nazad, kao da je od
          treći projektil.                  zemunice. U momentu kad smo bili go-  gume, direktno na tranšeju u kojoj su bile
            “Ovdje su”, povika Asif. Onako po-  tovo došli do sredine između zemunica,   “Ose”. Znam da su ljudi bili blizu nas i
          guren, uhvati za kundak osamdesetčetvor-  odjeknu detonacija. Saginjući se, vidio   da su bili okrenuti prema nama. Zalegli
          ke i povuče je k sebi. Ispucavao je rafale   sam da momak ispred nas pada. Stižem   su kad je detonirala. Ja sam bio u šoku,
          naslijepo. “Idi desno, možda budeš imao   do njega, pokušavam ga podići. Mislio   a onda je došlo olakšanje: vidim ih da
          bolju poziciju”, reče mi. Pokupim muni-  sam da je pao. Bio je ranjen u vrat i rame   ustaju i pucaju prema četnicima. Mirza
          ciju i krenem. Mirza za mnom.     gelerima. Mirza se preko nas nageo i za-  klima glavom: “Ufff, blizu, brate.” (Tek
            Izvirim iz tranšeje i vidim da tačno   pucao. Evo ih pod rovovima, pusti ga tu.   u oktobru 2019. godine saznam u slučaj-
          ispred naše zemunice, na nekih petnaest   Podignem se i vidim da već prilaze veo-  nom razgovoru da je bomba odletjela na
          metara od nje, zaklonjeni za debela stabla   ma blizu, ali su išli više ulijevo, prema   Mevludina Bulića iz “Osa”. Kada je vidio
          jelki, četnici sipaju rafale na naš položaj.   “Osama”. Počeli smo pucati, po ranjenog   da je pala, kako reče, tih nekoliko sekundi
          S nove pozicije imali smo preglednost da   momka dođoše i odnesoše ga dva vojnika.  čekanja na eksploziju bile se mu najgore
          uzvratimo. Dotrčao nam je još jedan mo-  A onda je krenuo totalni napad. Na   u životu. “Al’ ti halalim”, uz smijeh reče.)
          mak i počeo pucati. Vidjeli smo četnike   cijeloj dužini linije, nekih 250 metara,   Ubrzo nam je došlo još ljudi kao poja-
          kako se povlače među drveće. Uskoro je   četnici su poveli silovit napad. Šuma je   čanje. Uzvraćali smo vatru i bacali bom-
          pucnjava prestala, samo su ispaljivali po-  odjekivala od silne pucnjave i detonacija.   be. A onda smo ih vidjeli da vuku dva-tri
          neki metak. Onako, pojedinačno.   Sa svog položaja jasno smo vidjeli krak   ranjena ili mrtva niz brdo. Ubrzo su se i
            Vratili smo se brzo u zemunicu. “Uf,   linije koji su držale “Ose”. Projektili iz   ostali, uz vatru, počeli povlačiti niz brdo.
          ovo je bilo, bogami, blizu”, reče Asif.   “zolja” i ručnih bacača pogađali su jedan   Taj dan, oko 14 sati, ponovo se poku-
          “Mora se dobro paziti. Teren je, mom-  za drugim njihove grudobrane. Dim i   šali napad, ali je bio mnogo manjeg in-
          ci, veoma nepregledan, pogledajte kako   snijeg stapali su se izvijajući se visoko.  tenziteta. Nakon što su se povukli, počelo
          mogu blizu doći.”                    Pucajući, išli smo gore-dolje niz tran-  je novo granatiranje. Negdje oko 16 sati
            Ubrzo se počelo smrkavati. Mi smo   šeju. U jednom momentu oni su udarili s   sve je utihnulo.
          se smjenjivali na straži. Noć je bila straš-  većim brojem vojnika tačno na spoj izme-  Dolazila je noć, hladna kao i prošla,
          no hladna. Ako se nije dobro štitilo lice,   đu nas i “Osa”. Razmjena vatre bila je tako   to smo znali. Znali smo i da smo preturi-
          ledenice su se odmah hvatale na očnim   jaka da ispred nas od silnih detonacija više   li preko glave taj dan, a što je najvažnije,
          kapcima. Da se malo zagrijemo, išli smo   nije bilo snijega na drveću pa smo agresor-  bez ijednog poginulog. Znali smo da iza
          gore-dolje kroz tranšeju.         ske vojnike napokon mogli bolje vidjeti.  noći dolazi novi dan, samo smo se nadali,
            Svanulo je jutro 24. decembra. Ona-  Pokušavali su se uzanim potočićem   onako promrzli i izmoreni, da neće biti
          ko polupromrzli, jedva smo dočekali ono   uvući u bok između našeg spoja linija.   gori od ovog današnjeg.    n

























                                                                                                   STAV 20/2/2020 57
   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62