Page 54 - STAV broj 259

DRUŠTVO

Fahrudin Alešević Rućko... To je bila Mu-
sina ekipa i oni su u Krupu otišli kom-
bijem i od 22. do 24. aprila 1992. godine
punih 48 sati kod Drvenog mosta spreča-
vali prodor neprijateljskih jedinica. Iako
je bio mlad, Ahmet je i tad pokazivao do-
sta zrelosti. Nakon što je Musa imenovan
za komandira Prvog odreda, na čelo našeg
voda došao je Safet Bajrić, koji nas je vodio
i prilikom oslobađanja Ćorkovače 7. ok-
tobra 1992. godine. Nakon njega, Ahmet
je postavljen za komandira voda, koji je
još od formiranja brigade ušao u sastav 1.
čete Drugog bataljona. Cijelu 1992. godi-
nu naš vod je držao stražu na Banjanima,
sve do ‘Munje ‘93’. Ahmet je sve do pred
‘Munju’ bio komandir voda, međutim,
tih dana je boravio u Koprivni na obuci
za oficira. Nekoliko dana nakon ‘Munje’
vratio se u našu jedinicu i ponovo stao na
Ahmet Dekić, Mersud čelo voda. Možda se već 15. januara vratio
Sijamhodžić, Safet i i s nama sudjelovao u odbijanju nekoliko
Nisvet Bajrić
neprijateljskih kontranapada. Ahmet je su-
djelovao u svim važnijim borbama u doba
prve Abdićeve ‘autonomije’, potom u ‘Fe-
bruarskoj ofanzivi’ na Spahića Glavici u
Bihaću, kada je i stao na čelo naše čete. U
drugoj polovini 1994. godine komandant
Nanić ga je povukao iz stroja u komandu
brigade, gdje je sve do pogibije bio opera-
tivac u brigadi. Komandant Nanić jednom
je kazao da nije upoznao nekoga ko bolje
od Ahmeta čita topografsku kartu a da je
samouk”, priča nam Aziz Dekić.
Dirljivo sjećanje na saborca i komšiju
Ahmeta Dekića Aziz ima i zbog situacije
kada je poginuo Abdullah Ćordić iz Va-
roške Rijeke. “Zarobili mi mitraljez osam-
desetčetvorku i ja otišao kod komandira
Ahmeta da se pohvalim. Vidim mu na licu
da nešto nije uredu, a taj Abdullah je bio
sanitetlija u našoj četi i krasan momak, ne-
što poput Ahmeta. Onako tužan i shrvan,
Ahmet mi reče da je Abdullah poginuo. Od
tuge i bijesa, odmah sam bacio mitraljez.
Svi poginuli su zaslužili da ih se sjetimo,
U JNA a rahmetli Ahmet pogotovo jer je on bio
doista poseban i nesvakidašnji čovjek”,
dodaje Aziz Dekić.
Safet Ljubijankić Ahmeta Dekića najvi-
še pamti iz perioda dok je bio na čelu voda,
kasnije čete: “Ahmetov vod je sudjelovao
u nekoliko ofanzivnih dejstava u Todoro-
vu, a potom i na Spahića Glavici 1994. go-
dine. Nakon pogibije Ese Šahinovića 28.
februara 1994. godine na Spahića Glavici,
Ahmet je preuzeo komandovanje Prvom
četom. S 19 godina je preuzeo komandu
voda. Nakon preuzimanja čete, postao je
i najmlađi komandir čete u 505. brigadi.
Tad je imao svega 21 godinu. Odgovorno
je odrađivao preuzete zadatke. Bio je od
onih koji bi s velikom pažnjom slušali
upute nadređenih starješina i odgovorno
završavali svoj dio zadatka.”

54 20/2/2020 STAV