Page 52 - STAV broj 259

DRUŠTVO

Heroji bez ordenja (1): Ahmet Dekić

BORAC BLAGE RIJEČI

I LAVLJEG SRCA

Ahmet Dekić (sin Omera i Isme) rođen je 12. februara 1973.
godine u mjestu Lubarda, općina Bužim. Osnovnu školu
pohađao je u Bužimu, a srednju automehaničarsku u Bosanskoj
Krupi. Od prvog dana agresije Ahmet Dekić uključio se u
Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ
redove Armije RBiH. Više je puta ranjavan. Poginuo je 14.
Fotografije: Agan SKENDEROVIĆ
februara 1995. godine. Osam mjeseci nakon njegove smrti
rodio mu se sin Abdullah. Ahmet je posthumno unaprijeđen
u čin kapetana Armije RBiH 13. februara 1996. godine

ovijest nas uči da su ljudi od uzo- sadašnjim i budućim pokoljenjima svih bio tih i povučen. Zrelost i odgovornost
ra uvijek bili rijetki i dragocjeni, bosanskih patriota. koju je stalno pokazivao najvjerovatni-
tim više jer uzor i nije mogao biti Ahmet Dekić (sin Omera i Isme) ro- je su proistekle iz činjenice da je s osam
Psvako. Ta privilegija oduvijek je đen je 12. februara 1973. godine u mjestu godina ostao bez majke, a uslijed očevog
pripadala posebnim i odabranim, alimi- Lubarda, općina Bužim. Osnovnu školu boravka na radu u Austriji, kao najstarije
ma, dobrotvorima, pravednicima, gazija- pohađao je u Bužimu, a srednju autome- muško dijete u porodici, bio je primoran
ma i šehidima, običnim insanima od Boga haničarsku u Bosanskoj Krupi. Otac je brže sazrijevati. Omiljen među komšijama
darovanim “nurom” i dobrotom, tek jed- Abdullaha Dekića, koji se rodio 1995. go- i prijateljima, Ahmo je ostao upamćen kao
nom ili dvojici među stotinama, među hi- dine, osam mjeseci nakon Ahmetove smr- vješt majstor za popravku kućanskih apa-
ljadama... U bosanskoj povijesti takvu du- ti. Od prvog dana agresije Ahmet Dekić rata i automobila: “Brat Ahmet je uvijek
njalučku čast najčešće su imali duhovno i uključio se u redove Armije RBiH, prvo bio miran i blag, najbolji primjer poštenja
intelektualno najizrasliji pojedinci koji su kao borac 1. lubardskog voda, a kasnije i i skromnosti. I u toku rata krasilo ga je li-
se rađali u deset ili u cijelih stotinu godina, kao starješina i operativac. Posebno se ista- jepo držanje, pa je među saborcima ostao
ovisno o mjestu i vremenu za koje su bili kao kao član komandnog tima prilikom upamćen kao nenametljiv vojnik s jakim
vezani. Povijesni kontinuitet rađanja ljudi forsiranja Une 1994. godine. Za iskazanu osjećajem dužnosti. Volio je on pomagati
najljepše ćudi, duhovne i intelektualne su- hrabrost i umijeće u rukovođenju i ko- i drugima po selu. Kad je poginuo, jedna
periornosti, hrabrosti i požrtvovanja širom mandiranju više je puta nagrađivan od ko- starija komšinica je izjavila da ode ‘glava
Bosne svoju pravu “erupciju” doživio je u mandanta brigade i komandanta korpusa. Lubarde’.”
20. stoljeću, kada su mnoge bosanske maj- Ranjavan je više puta, između ostalog 23. Sredinom 1991. godine Ahmet je otišao
ke rodile i odgojile “junake za vječnost”, decembra 1993. na području Ćulumka, te u JNA, koju je služio u Travniku i Beogra-
koji su, kad je za to došlo vrijeme, u jeku 14. jula 1994. godine na području Trojin- du. Kad je počeo rat u Hrvatskoj, članovi
nabjesomučnije agresije koju pamti narod ca, oba puta na velikokladuškom ratištu. porodice Dekić angažirali su nekog Draga-
ove zemlje, stali na branik Bosne i Herce- U čin natporučnika Armije Republike na iz Gline i platili mu da Ahmeta izbavi
govine i ovjekovječili “mit” o uzoritom i BiH proizveden je 5. oktobra 1994. godi- iz JNA i dovede kući. Međutim, Ahmet je
čestitom bosanskom vojniku koji po cije- ne. Poginuo je 14. februara 1995. godine prije toga došao kući na redovni odmor. Po
nu života ne da na svoju domovinu i nje- u Ifreti, općina Velika Kladuša, prilikom Azemininom kazivanju, nadređeni koman-
ne hiljadugodišnje vrijednosti. Jedan od obilaska linija odbrane. U momentu po- dir iz kasarne mu je rekao da ide kući, na
posebno uzoritih bosanskih junaka, “iže- gibije bio je referent za obuku jedinica i što mu je Ahmet odgovorio da nema para
ženih” ispod grudi rano preminule majke komandi u Komandi 505. brigade ARBiH. za put. Potom mu je komandir dao pare i
Isme, bio je i Ahmet Dekić iz Bužima. Je- Posthumno je unaprijeđen u čin kapetana poslao ga kući. I on je došao kući s namje-
tim i čestit mladić, Ahmet Dekić iskalio Armije RBiH 13. februara 1996. godine. rom da se vrati u JNA i tom komandiru vrati
se tokom rata u borca blage riječi, ali zato pozajmljeni novac. Na uporno insistiranje
lavljeg srca, čiji bi karakter, držanje i po- VOJNIČKA DUŽNOST ISPRED SVEGA porodice, ipak se nije vratio u JNA. “On i
našanje, sve ono što je učinio u 22 godine Po kazivanju sestre Azemine Sken- Emir Muminović su prvi s Lubarde došli
svog života, trebali poslužiti kao primjer derović, Ahmet je od najranije mladosti iz JNA. Taj Dragan je uspio 2. decembra

52 20/2/2020 STAV