Page 61 - STAV broj 362

Drvosječe, koje bi se samo pri ovakvim
velikim poslovima spuštale s Konjuha, a
to zaista bijaše prava rijetkost, toliko su
se zaželjele obična svijeta da bi svirale na
svojim čudesnim instrumentima i svojim
gorštačkim glasovima do zore milovale ovu
ravnicu, po kojoj jedva naučiše hodati, da
ih derviši, od čiju se blagost odbijaše sva
njihova grubost odvaljena od planine, pa
se pred njima osjećahu kao djeca, ne upo-
zoriše da je vrijeme konaku i da valja rano
prionuti na posao.
Bili su im čudni ti ljudi, Mustafa i Ha-
san, šejhovi. Čuli su oni za njih i ranije, ali
prvi put ih vidješe zimus kada se popeše
do njihovih Brateljevića, u cijelom kraju
poznatih po pilanama i Djevojačkoj peći-
ni. Zamoliše ih da se na proljeće spuste do
Spreče, da im posijeku neke hrastove. Kada
im otkriše da su namjerili da podignu dža-
miju, odvedoše ih oni uz Drinjaču i Osicu,
u samo srce Konjuha, a mjesto se zvaše Tu-
holj. Usput im govorahu da nisu oni dobri
samo u obaranju stabala već su takvi tesari
da im nema premca. Sami su, rekoše im kad
stigoše u Tuholj, pa ponosno počeše obila-
ziti oko džamije, vlastitim rukama izgradili
ovu ljepoticu na ponos i sebi i onima koji će
doći ovdje poslije njih. Dok su sve to radi-
li, obavi ih mrak pa svoje goste zaustaviše
na konaku i počastiše ih sirom i steljom i
sokom od drenjina.
Ujutro, prije nego ih ispratiše, pokaza-
še im velike krovove od šindre postavljene
na četiri drvena stuba, pod kojima su suši-
li oblovinu, dasku i grede i svakojaku još
drvenariju. Ponudiše im da izaberu građu
za svoju džamiju i da će ih to puno jeftini-
je stajati nego da im oni sijeku drvo, da ga
dovlače ovamo na vodene pilane i pripre-
maju za gradnju. Ovi im zahvališe. Rekoše
im tada da već trideset godina gaje hrastove
i da njihova džamija mora biti izgrađena baš
od njih, jer se hraniše s iste zemlje na kojoj
živješe njihovi pređi i u kojoj njihovi očevi
i djedovi ostavljahu kosti i meso svoje, pa
u tim hrastovima teku isti životni sokovi
koji cure i kroz njih i njihovu djecu. Ništa
Brateljevići ne razumješe od derviških ri-
ječi, ali dalje se ne htjedoše ubjeđivati, već
čvrsto stisnuše šake ovih dobrih i pobožnih
ljudi, opskrbiše ih popudbinom i ispratiše
ih kućama. Na rastanku, pred Kuršumlija
džamijom u Kladnju, obećaše im da će se na
proljeće spustiti do njihove Spreče, eto njih
u Priluk čim u zemlju udari i treće džemre.
I eto ih sada, bunovni i teški od cjelo- Na napisu iz vremena šejhova zabilježeno je da je džamija
večernje pjesme, hodaju za šejhovima koji
svaki hrast prvo obiđu nekoliko puta, mi- izgrađena 1148. godine po Hidžri, što odgovara 1735/1736. po
lujući ga svojim blijedim rukama po hra- gregorijanskom kalendaru. I još stoji da je izgradiše Hasan
pavoj kori. Onda zastaju, pa podižu glave
i pogled visoko uz krošnju, a onda i ruke, i Mustafa. O ovim dobrim ljudima daljih tragova nema, ni
i šapuću neku molitvu. Zatim prinose uho u zapisima, ni u dokumentima, ni u narodnom kazivanju.
hrastovom stablu i osluškuju i opet ih mi-
luju dlanovima. Na kraju samo odmahnu Nekada, eto, ni pretjerana skromnost nije od velike koristi.

STAV 11/2/2022 61