Page 62 - STAV broj 362

DRUŠTVO

se i grane mogle iskoristiti, spasili život baš podatak kako je pripadao nahiji Donja Tu-
tom lužnjaku koji se u taj čas našao pred zla te da je 1533. godine imao 28 kuća. Još
njihovim dobrodušnim licima. se zna da je ovuda u srednjem vijeku pro-
Eto, tako su, godinama, zadivljeni nji- sječen put koji je preko Dramešine spa-
hovom dobrotom, drvosječe razvlačile priču jao sjevernu s centralnom Bosnom i da je
o šejhovima Hasanu i Mustafi po cijelom korišten i kroz cijeli osmanski period. Od
Konjuhu. U doba ikindije zastajali bi i tje- znamenitosti, ovi pitomi ljudi njeguju još
rali svoje sagovornike da dobro naćule uši. i “Šehidsko mezarje” i drveno turbe. Uda-
Tvrdili su da od svih glasova s okolnih ljeni su nekoliko kilometara od džamije
džamija mogu tačno razabrati poseban glas šejhova Hasana i Mustafe, koju stručnjaci,
mujezina s prilučke drvene munare, na koju skupa sa svih 145 lužnjaka i cijelim meza-
se vere direktno iz džamije i koju oni iste- ristanom od stotinu nišana, a najstariji je,
saše rukama svojim. Taj je glas poseban jer kažu, iz godine 1768, upisaše u nacionalno
ga preuzimaju lužnjaci hranjeni dobrotom blago bosanskih naroda.
duša šejhova Hasana i Mustafe, za koje se Iz Priluka se do drvenog turbeta okru-
sada kazuje kako su pred samu smrt dijelo- ženog starim nišanima dolazi tako što se
ve džamije prebojili u bijelo i po rubovima na putu prema Živinicama prvo prođe kroz
dasaka povukli plave i crvene linije, da im Šeriće. Usred tog sela zubi vremena bezob-
bogomolja bude veselija. Lužnjaci raspliću zirno, naočigled nehajnih mještana, glođu
mujezinov glas u svojim krošnjama, podupla- napuštenu džamiju s drvenom munarom.
vaju ga, desetostruče ga svojim šumorenjem, Kada se izađe iz Šerića, u Suhoj, pod samim
i takvog ga šalju da ga čuje insan i na obali strmim usponom, skrene se desno na uski
Modraca, i onaj u Živinicama, i onaj u Tu- seoski asfalt. Vijugajući između gusto zasi-
zli, i gore, čujete li ga, na vrh Konjuha, da janih kuća, taj put će vas dovesti na šumom
zavihori kao bajrak u pjesmi. obraslo brdo. Asfalt do samog ulaza u me-
zaristan, nad kojim piše: “Turbe Dervišević
DRVENO TURBE Ibrahim – Abuka”, a u drugom redu: “bili
Na napisu iz vremena šejhova zabilje- smo što ste vi, bićete što smo mi”, i molba
ženo je da je džamija izgrađena 1148. godi- u trećem: “Proučite nam ‘El-Fatihu’”, dala
ne po Hidžri, što odgovara 1735/1736. po je, kako to stoji na jednoj uspravljenoj ploči
rukom i nastave, a oni vraćaju četku u kan- gregorijanskom kalendaru. I još stoji da je od crnog mermera, godine 2012. izgraditi
tu s krečom koji su jučer, čim su stupili u izgradiše Hasan i Mustafa. O ovim dobrim Ćaza Zahirović. Ona je sebi za vječni po-
Priluk, zatražili od domaćina kako bi mo- ljudima daljih tragova nema, ni u zapisima, činak rezervirala mjesto pred samim ula-
gli obilježiti stabla koja će obarati. I tako ni u dokumentima, ni u narodnom kaziva- zom u harem da dočekuje posjetioce i da
redom, od hrasta do hrasta, a svaki se šej- nju. Nekada, eto, ni pretjerana skromnost ih opominje da se ne ohole jer nije daleko
hovima činjaše mlad i nedorastao za sječu. nije od velike koristi. Da ne bi nje i u nji- dan kada će i oni pod zemlju.
Do podne označiše tek tri stabla. Nakon ma iskonskog derviškog poimanja življenja, Na tjemenu brda, među rijetkim boro-
ručka, zasukaše rukave i oboriše ih. Dok su danas bi o njima zasigurno znali nešto više. vima, rasijani su mnogobrojni stari nišani
provlačili svoje vesele testere kroz hrastova Ovako, ostaje nam samo da poželimo da su na kojima se, pored sablji i bodeža, pojav-
tijela, nisu se usuđivali zapjevati kao inače do kraja svojih ovozemaljskih života skru- ljuju i uklesani katanci. Sred mezarja podi-
kada bi obarali drvo, već krišom ispod oka nuli u sebi svaku oholost, da su se sasvim gnut je krov na dvije vode prekriven zele-
gledahu u šejhove i šutaše poštujući njiho- udaljili od ljudske zavisti i svakog oblika nim limom. Pod njim se šćućurilo drveno
vu skrušenost. sebičluka i da su svaki svoj nemir zatrnuli turbe, kao ptiče u orlovskim kandžama. Sa
A šejhovi, i Hasan i Mustafa, stajahu po u veličanstvenoj ljubavi i da ih je ona na- svojim malim četvrtastim prozorčićima,
strani, pokunjeni kao djeca. Na svaki škrgut posljetku uzdigla u vječnost Božijeg bitka. niskim vratima i krovom na četiri vode
testere kroz njih prolaze trnci i grče se kao O samom Priluku, iz slojevitih naslaga iz kojeg strči alem, podsjeća na džamiju u
da im vlastito tijelo žagaju. Poslije su dugo, historijske prašine, povjesničari iščeprkaše kojoj, u ovom idiličnom okruženju s kojeg
dok su drvosječe kresale grane, obilazili oko puca pogled do Tuzle i Modraca i po cijeloj
panjeva i brojali im godove, nabrajajući go- Sprečanskoj nizini, pet puta dnevno svoje
dine i događaje iz njih i imena onih koje te Na tjemenu brda, među molitve obavljaju kakvi dobrohotni patuljci
i te godine položiše ovdje, u mezarove, da rijetkim borovima, rasijani ispali iz Šeherzadinih pripovijesti. Otvore li
tijelom svojim nahrane hrastove od kojih se vrata koja stalno stoje otključana, unutra
će oni sagraditi džamiju u čijim će duvaro- su mnogobrojni stari nišani se vidi mezar obilježen kržljavim nišanima
vima vječito kucati bilo njihova duha. Na- na kojima se, pored sablji i tipičnim za ovaj kraj. Nad mezarom je le-
kon toga, do akšama su preturali po odsje- tvama od dasaka, dovoljno razmaknutim
čenim ograncima, izdvajajući one deblje, za bodeža, pojavljuju i uklesani jedna od druge da se mogu vidjeti nišani,
koje im majstori potvrdiše da bi se mogli katanci. Sred mezarja podignut krov na dvije vode. Uski pod od
upotrijebiti za izvlačenje šindre. Hodali su vrata do mezara prekriven je šarenim ki-
obazrivo kao da gaze po polju nakon bitke i podignut je krov na dvije limima, nad kojima visi stotinu tespiha u
traže vojnike na kojima rane ne bijahu smr- vode prekriven zelenim raznim bojama. U lijevom uglu dominira
tonosne i kojima bi se još moglo pomoći. zelena limena kutija za priloge. Red je da
Kada bi osjetili bol u krstima uslijed duže limom. Pod njim se šćućurilo se ovdje prouči Fatiha, ubaci koji novčić u
pogrbljenosti, uspravljali bi se i zadizali drveno turbe, kao ptiče u kutiju i zaželi najtajnovitija želja, od onih
pogled uz stablo kakvog hrasta, ponosni na koje se nikada nikome ne kažu, a samo se
sebe, jer možda su, svojom dosjetkom da bi orlovskim kandžama. najsretnijima ispune. n

62 11/2/2022 STAV