Page 70 - STAV broj 362

KULTURA

Pjesnikinja koja lukavstvom kreativnog uma zavede čitatelja
SVE JE OVDJE ZAPRAVO

“U PJESMU ZAVIJENO”

Safija Vehabović-Parganlija, “Krletka”, poezija, “Planjax”,
Piše: Željko GRAHOVAC
Tešanj, 2021.

reća po redu knjiga poezije Safi-
je Vehabović-Parganlija (nakon
prethodne dvije “Sapfini magijski
T harfovi” i “Kuda odletješe Ibrahi-
move ptice?”) objavljena je kao jedna od
nagrađenih na konkursu Fondacije za iz-
davaštvo FBiH za 2021. godinu. Riječ je o
autorici koja je za prethodne knjige dobila
prestižnu regionalnu Nagradu Ratkovićevih
večeri poezije (Bijelo Polje), kao i drugu na-
gradu na manifestaciji “Slovo Gorčina” u
Stocu. Poezija joj je objavljivana u pet ko-
lektivnih zbirki/antologija, prevođena na
nekoliko jezika te publikovana u književ-
nim časopisima iz BiH, Srbije, Crne Gore,
Hrvatske i Danske.
Među ljubiteljima i čitateljima poezije
ova je autorica ponajprije bila zapažena i
pamćena po svom pristupu gender-temati-
ci i problematici; njen je duhovnopoetički
postav više od svega drugog bio utemeljen
na otporu (dakle, i na kritici) spram patro-
centrične slike svijeta – na otporu i kritici
koji su podrazumijevali osebujno poetsko
oduhovljenje žene, pa i ženstva kao ontič-
ke i kao povijesnosocijalne kategorije. U
pjesništvu ove autorice intertekstualnost,
citatnost i asocijativnost spram mitoloških
i povijesnih figura, dalekih kultura i civili-
zacija, drevnih epoha, djela i autora drugih
jezika svjedoče o kreativnom naporu – da
se i kroz povijesno vrijeme, i kroz mitske
slike i likove, i kroz najudaljenije ambijen-
te i duhovne kontekste dozove, evocira ono
univerzalno u osjećanju života i svijeta žene, “Umjesto grožđa i raspuklih smokvi,/ trenutak u kome će se u dozvanom prizoru,
prije svega, ali i čovjeka kao bića uopće. u zdjelu, iskopanu ispod dvorca u Materi/ u neponovljivoj slici kao odbljesci, iskre ili
U ovoj knjizi ukupno osamdesetak kra- stavila sam lijekove. // Kada ulicama pote- male zvučne eksplozije objaviti (odzvoniti,
ćih pjesama raspodijeljeno je u dva ciklu- ku rijeke,/ crvene kao život koji smo odba- odzrcaliti) fotoni emocionalnih, duševnih
sa: “O ljubavi” i “O ljudima”; uprizorenja cili,/ pričat ćeš mi o snu u kojem mijenjam/ ili duhovnih energija – o kojima ne znamo
u stihovima najčešće su plod sučeljavanja godine, boju kose, poze, partnere,/ Ti ćeš zapravo ništa, preko kojih ili pored kojih
snova i jave, imaginativnih izleta kroz pro- to mirno posmatrati,/ jer ćeš znati da te i najčešće prelazimo/prolazimo (u onom što
stor i vrijeme i žestokih, sočnih poetskih dalje volim. // San je potisnuta želja,/ re- se zove životna svakodnevnica) i ne regi-
kondenzacija prezenta-samoosjećanja lirskog kla sam ti jučer/ i kosu obojila u crveno.” strujući ih. Te slikovne i zvučne monade za-
subjekta. Ne treba naglašavati da je to “vječni (“Tumačenje”) pravo sačinjavaju sukus (quid, štastvo) ovih
prezent”, a da se likovi, ambijenti, prostori Snaga osjećanja direktno je proporci- pjesama – a ne imenovani (ili spomenuti)
i vremena pojavljuju kao neobični pejzaži onalna oštrobridosti, fragmentarnosti, kr- predmeti, stvari, likovi ili bića:
kroz koje prolazimo iščitavajući ovaj svo- hotinskoj prirodi slika, simbola, metafora, “Nešto je u meni tada puklo,/ kao olo-
jevrsni lirski putopis: kondenzacija, refleksija: pjesnikinja traži vo koje je u proždrljivu peć/ stavila nana sa

70 11/2/2022 STAV