Page 67 - STAV broj 363

nego u samom gradu Vranju. Na tom mada su muževi veći dio života provodili čišćenja, već i nagle društvene promjene
se običaju zasnivala i pojava snohače- u pečalbi. Među tim brojnim stanovniš- kod kršćanskog stanovništva, izazvanog
nja. Ženidba maloljetnika s odraslim i tvom je vladala velika fizička sličnost. Jer miješanjem starog i novog svijeta. Dok
zrelim djevojkama događala se iz eko- “svi iz jednog sela kao da su od jednoga stara, nekada vodeća i najuglednija klasa
nomske računice, radi dobijanja radne oca, matere, jedne kuće, a ne iz čitavog gradskog stanovništva slabi, siromaši i
snage, odnosno poljoprivredne radnice. kraja”. Ovaj paganski običaj poliandri- nestaje, nastaje nova bogata nezajažlji-
Ovi brakovi našli su odraza i u narodnoj je prenosio se stoljećima s pokoljenja va klasa koja je spremna na sve samo
poeziji vranjskog kraja. na pokoljenje. I niko nije snohačestvo da bi se dokopala što većeg bogatstva
Čak je bilo i ekstremnih slučajeva, smatrao za uvredu ili grijeh, pa čak i i moći. U središtu romana jeste Sofka,
o čemu nam govori vranjski historičar kasnije kada sinovi porastu, jer se obi- vranjska ljepotica, čija sudbina upada u
i etnolog Tatomir Vukanović da se za čaj obnavljao i primjenjivao kod novih vrtlog očevih interesa s jedne strane, a s
odojče u kolijevci dovodi snažna i zrela generacija istog roda. druge strane požude i nastranih običaja
djevojka – poljoprivredni radnik. O jed- Kada maloljetnik mladoženja nije kod primitivno-bludne i zaostale seoske
nom takvom slučaju, a nije bio jedini, imao živog oca, u slučaju da je bio siroče, sredine u koju je otac udaje. Sofka po-
govori i pjesma Marko sedi na visoku kulu, pravo na njegovu suprugu dok ne odra- staje žrtva trgovačke transakcije kojom
koja nam pripovijeda kako je Marko, po ste imao je njegov stric ili stariji brat. je nju faktički otac prodao bogatom se-
savjetu svoje supruge, oženio svoga sina Ako ni njih nije bilo u porodici, tu ulo- ljaku gazdi Marku, koji je uzima za svog
koji je još bio u kolijevci s “gizdavom gu je preuzimao pobratim njegovog oca. maloljetnog sina dvanaestogodišnjeg
devojkom”, jer su on i njegova supruga Djeca iz ovih čudnih i grešnih brakova Tomču. Vrhunac oholosti i ironije neči-
bili oduševljeni njenim radnim sposob- nazivana su babovci, mojovci ili tatko- ste krvi jeste ovaj postupak hadži Mite,
nostima. Štaviše, kada je njegova supru- va unučad. Tako su brojni unuci deda posljednjeg muškog potomka ugledne
ga vidjela o kakvoj se vrijednoj djevojci Velje svi neodoljivo ličili na deda Velju. hadžijske porodice. On ne osjeća poni-
radi, požalila je što nema brata “poma- Snohačenje, kao jedan bizaran i gnusan ženje što kćer jedinicu svjesno lišava da
loga” i što nema sina “postaroga” da ih običaj, dugo je potrajalo i nakon prestanka doživi svjetlost i radost života i prodaje
oženi gizdavom djevojkom. osmanske vlasti nad vranjskim krajem. je porodici s potpuno drugačijim men-
Kao posljedica prastarih običaja, koji I nije samo bio rasprostranjen u selima, talitetom i običajima, već se osjeća po-
su postojali kod starosjedilačkog vlaškog već donekle i u gradskoj sredini. Ovaj niženo zbog svog siromaštva, zbog ma-
stanovništva, a možda i kod starih Sla- odvratni običaj potpuno je iskorijenjen terijalne bijede u koju je zapao.
vena, stoljećima je trajao običaj snohače- tek nakon Drugog svjetskog rata. Gazda Marko, čovjek porijeklom sa
stva u vranjskom kraju i šire. Govoreći Žrtva tog paganskog običaja bila je sela, koji se u novonastalim okolnostima
o tome, Tatomir Vukanović kaže: “Obi- i glavna junakinja romana Nečista krv naglo obogatio, a u čijem je rodnom kra-
čaj je bio rasprostranjen kako u selima Sofka, kći efendi Mitina i unuka najugled- ju bio odavno prisutan običaj snohače-
nizinske regije – Pomoravlja, tako i u nijeg čovjeka u kraju hadži Trifuna. Ona nja, smatrajući da Sofka pripada njemu
brdovitim predelima, gde je bilo razvi- odrasta kao posljednji potomak nekada dok sin ne odraste, rastrgan je dvojbama
jeno pečalbarstvo ili odlazak muškaraca bogate i moćne hadžijske i trgovačke i strastima koje donosi tradicija snoha-
u ‘pečalovinu’. U Pomoravlju običaj se porodice. Žene u toj porodici imale su čevstva. Njegova iznenadna smrt unosi
temeljio na sklapanju brakova između samo jedan zadatak, a to je da svoju sna- tračak nade u nesretni Sofkin život, ali
maloletnika, mladoženja dečko, a neve- gu i ljepotu njeguju, da se što ljepše nose ne zadugo. Kada stasa Tomča, sav zalju-
sta zrela i snažna devojka, sposobna za i kite i da tom silnom ljepotom svakog bljen u svoju prelijepu suprugu, trudio
obavljanje teških poljoprivrednih radova. muškarca koji ih ugleda osvoje i zalude. se da joj ispuni svaku želju. Ali dolazak
A u brdovitim pečalbarskim regijama, Dvije moćne sile nasljeđuje od predaka, efendi Mite, koji je bio teški egoista, s
odsutnost muškarca pečalbara, dovodi- ponosni duh i čudesnu ljepotu. Sofka je namjerom da traži još novca, podsjećajući
la je tu i tamo do pojave snohačenja. Na maštala o momku čija će pojava u njenom i Sofku i mladog zeta da je Sofka data za
tome običaju se temelji i čuveni roman životu da je zanese i opije. novac, konačno je uništila Sofkin život
Bore Stankovića ‘Nečista krv’.” Nakon odlaska osmanske vlasti s i njenu budućnost.
U romanu nam Stanković pripovi- područja Vranja nastaje turbulentna si- U romanu Nečista krv Bora Stanković
jeda da je u predjelu Pčinji poznati či- tuacija. Dešavaju se ne samo ogromne uvjerljivo i realistički slika događaje na
fčija deda Velja sa svim svojim snahama vjerske i etničke promjene stanovniš- prijelomu dvije vlasti: turske i srpske,
snohačio. Kod stanovništva pomenutog tva, pri čemu su muslimani kao većin- ali se između redova nazire, što uoča-
kraja se dešavalo “silno rađanje dece”, sko stanovništvo postali žrtva etničkog vaju i srpski književni kritičari, njegov

Ekranizirana verzija “Nečiste krvi” nasuprot incestuoznih srpskih velmoža razvija i likove
krvožednih i pohotnih muslimana (Turaka i Albanaca). Uvođenje ovih likova planski je
odrađeno da bi se smanjila grešnost “nečiste krvi” i stvorio dojam da je riječ o općem
“grijehu vremena” uvjetovanom ponašanjem muslimanskih vladara i moćnika koji siluju
lijepe Srpkinje. Poruka je to koja želi poručiti da nisu samo Srbi bili takvi, svi su bili takvi,
a posebno muslimani. Naime, dok vlada opća pohota, a strasti upravljaju ljudima, srpski
običaji incesta i snohačestva čine se kao sporedna pojava koja ne odudara od općeg naloga
vremena. Zato je bilo potrebno da se uvede lik muslimanskog silovatelja, vođe nekog
albanskog plemena kojega utjelovljuje glumac Feđa Štukan.

STAV 18/2/2022 67