Page 65 - STAV broj 363

ograničavaj me. Ne dozvoljavam mojoj izazov na bolje posmatranje nečijeg dje- bilo je mnogo više onih ljudi koji su me
riječi, mojoj mašti da se ograniči, makar la ako ljudi, odnosno oni koji treba da podržavali. Bilo je možda više književnih
ću je samo zapisati na papir. Živio papir! čitaju ne klepnu ušima i slože se s tim kritičara koji su me usmeno podržavali,
koji nagrđuju. ali to nigdje nisu zapisali. To sad izgleda
STAV: Putem poezije razgovarate s dru- da ima mnogo tih kritika, ali ne znam da
gim (mrtvim) pjesnicima. Je li u današ- STAV: O Vašem cjelokupnom stvaralaš- li Vam oponiram, ustvari kad neko poži-
nje vrijeme lakše razgovarati s mrtvima tvu (tu uključujemo i poeziju, prozu, ra- vi koliko ja, onda možda i malo prikaza
nego sa živima? diodrame i stvaralaštvo za djecu) pisali i kritika izgleda puno.
ALIKADIĆ: Dobro je razgovarati i sa su mnogo i opširno, skoro da nema ni-
živim i s mrtvim, dobro je da te inspiri- jednog segmenta kojim se stručnjaci iz STAV: Nekoliko pjesama u Vašoj novoj
šu za riječ koju ćeš pretvoriti u pjesmu. oblasti književnosti nisu bavili. Pisani su knjizi i danas, trideset godina poslije, nosi
U svakom slučaju cijenim repliku. U magistarski i doktorski radovi o Biseri Ali- traumu preživljenog u opkoljenom Sara-
mom ranijem životu govorili su “šutnja kadić, ali ponekad, na Vašim počecima, jevu. Jesu li svježa sjećanja na taj period?
je zlato”, a ja sam replicirala “govor je kritika Vam i nije bila naklonjena, zar ne? ALIKADIĆ: Na neki način, ona sjeća-
više od zlata”. Ali koji je to metal koji je ALIKADIĆ: Što se tiče kritike, ne znam nja koja su duboko u meni bez obzira na
vredniji od zlata? Može li on da zahrđa? da li bih tu ranu i mogla nazvati ozbilj- njihovu starost za mene su svježa, ona ne
Ne mora odmah, ali pjesnik je biće koje nom kritikom, ali u to doba kad su neki umiru. Ponekad mi se dogodi da bih sada
je puno pitanja i odgovora. moj rad, moje pisanje, veoma loše tumačili vrlo rado nešto posvjedočila svojom rat-
nom pjesmom, da bih na neki način re-
STAV: Jedan Vaš stih kaže: “Daleko od plicirala nekome.
poezije mogu biti // Kao vuk od hrane
// Kada gladan po ovcama pane”. Šta je STAV: Hoćemo li rat (sjećanje na njega)
Vama poezija? ikada preživjeti? Hoće li se nekada pre-
ALIKADIĆ: To je meni i dah i uzdah i živjeti kolektivna trauma?
vjerovatno izdah! ALIKADIĆ: Trauma se može nekako ubla-
žiti, ona se može pretvoriti u naše sjeća-
STAV: Šta je dah i uzdah poezije danas? nje, trauma se može pretvoriti u historiji
ALIKADIĆ: Vrlo je teško uspostaviti da bi se moglo pozitivno krenuti dalje.
neku valorizaciju i govoriti o sudbini
poezije kada ni naša životna sudbina i STAV: U Vašoj novoj knjizi dominira
egzistencija nisu utemeljene da mogu još jedna tema: korona. Kako ste vrije-
nešto da urade na ovoj planeti. Najlakše me izolacije preživjeli ili ga još uvijek
je danas onome ko živi u ljubavi s kom- preživljavate?
pjuterom, sjedne i nakuca riječi i evo ti ALIKADIĆ: Vrijeme izolacije na neki
korpica ljubičica moje poezije. Bez obzira način možda je pojedinim ljudima bilo
na to što se na internetu prelivaju silna teže od rata koji smo preživjeli, gdje nije
mora poezije i ovakve i onakve, uglavnom bilo interneta i gdje smo bili bliže jedni
većina, ili možda svi, opet hoće na papir. drugima, strahujući, ginući i nastoje-
ći nešto korisno uraditi u tom ratnom
STAV: Dobitnica ste mnogobrojnih na- stanju. Iako je na sve strane bilo grana-
grada i priznanja, jedna od njih jeste i ta, mefatorički kazano, u ratu si možda
nagrada “Skender Kulenović”, a prošle mogao neeksplodiranu minu da otkriješ
godine i najznačajnije nagrade za poeziju ispod svakog kamena, a u doba korone
“Stećak”, koju dodjeljuje Društvo pisa- ispod svakog kamena, ispod svakog pred-
ca BiH. Koliko su Vam važne nagrade? meta mogao si da otkriješ taj “veličan-
ALIKADIĆ: To što kažete da sam do- stveni” virus.
bila mnogo nagrada, ja bih rekla da sam Bisera Alikadić
više puta bila nominovana ili, što bi se STAV: Šta je čovjek čovjeku danas?
reklo, “ušla u uži izbor”, a što ljudi danas KUTIJICA ZA PRSTEN ALIKADIĆ: Od davnih vremena bila je
ističu, jer im je važno da su nominovani u upotrebi izreka Čovjek je čovjeku vuk, a
za ovu ili onu nagradu. I uz to se mož- Proplakah kad prođoh u ovo doba, koje je trebalo da bude hu-
da može dodati ona floskula “važno je Kroz hrid svoje majke manije od prethodnih, kada mi treba da
učestvovati”. Nagrade su važne zato što Nizašto kriva ni tada budemo humaniji, ja rekoh da čovjek
se tada pokrene malo više prašine oko Ni kasnije čovjeku nije olakšanje, jedan drugom je
pisca. Sada na nagradu “Sender Kule- Na stratišta sam išla teret. Ima jedna pjesma u Goloj psovači-
nović” gledam s nekom sjetom, s ne- Vođena i izvođena ci koja se zove Spoznaja u doba korone, u
kim žalom za vremenom koje je prošlo Šta biste htjeli od mene sada? kojoj navodim da čovjek čovjeku postaje
od tada. “Stećak” – to je bilo skoro, to je U kovčegu vaših i mojih teret i da, umjesto pomoći drugome, čo-
bilo u doba korone, tako da sam u jed- Sabranih djela i nedjela vjek nosi i svoj i teret drugog čovjeka, a
nom času rekla da mi je korona sklona. Zavještah sve svoje tereti mogu biti i duhovni i fizički. Tako
Jedan je pjesnik imao običaj da kaže “ja Taman toliko mi u ovo doba na um pada knjiga Susan
ne dobijam nagrade, ja dobijam nagrde”. Koliko može danas da stane Sontag Bolest kao metafora. Tako ono o
Bisera Alikadić, rođena u znaku vodoli- U kutijicu za prsten čemu govori Sontag, o raku, u ovo ko-
je, ne misli da je loše imati i neki manji Vjerenički ronsko doba dođe kao mala maca za me-
postotak nagrda. Nagrde mogu da budu taforu naspram virusa korona. n

STAV 18/2/2022 65