Page 45 - STAV broj 433 - 434

ŠUMA HOMOROVA

Zimzeleno stablo koje botanika opisuje, izgleda, kao drvo iz njima, dok je smreka ustvari kleka od čijih se modro plavih
porodice Pinacea, kojoj, za laike, pripadaju još neke vrste, bobica pravi zimski napitak poznat negdje i po imenu kleko-
kod nas je dosta rasprostranjeno, baš kao što je rasprostra- vača ili jednostavno metonimijski smreka. Skok i drugi etimo-
njeno ime te biljke – omora ili homora, odnosno omorika ili lozi osnovu i ostale izvedene oblike smatra predslavenskim
homorika. U bošnjačkim narodnim govorima uglavnom se balkanskim supstratom, dovodeći ga u vezu s ilirsko-tračkim
radi o homori i homorici, iako etimologija ove riječi upućuje osnovama. Prema tome, čini se da je etimološki ispravan oblik
na oblik bez početnog ili analoškog h-. Također, prema poda- omora i omorika, ali u bosanskoj jezičkoj praksi postoji oblik
cima koje daju etimološki rječnici (Skok, npr.), u vezu s ovom s upotrijebljenim dodatkom h-, dajući oblik homora i homo-
leksemom dovode se u oblici omar, molika, čak i munika, a u rika, zbog čega ne bi bilo zgoreg poslušati narodni izvor te
vezi s time izvode se i oblici smreka, smrča i smrčak. Samo ovaj oblik proglasiti ekvivalentnim oblicima bez h, dajući im
ovi navedeni primjeri pokazuju tvorbenu potenciju našeg jezi- makar jednak status, kako na to upućuju neki naši normati-
ka, pri čemu se iste ili slične realije iz vanjezičkog svijeta pre- vi. Pored navedenih i rasprostranjenih oblika, na tlu Bosne
taču u iste ili slične lekseme kojima se imenuje date pojave i Hercegovine, a vjerovatno i šire, može se još čuti humara,
odnosno realije. Ne ulazeći u probleme regionalnih ili lokal- homara, humarika, homarika, a možda i još neki drugi. Pošto
nih imenovanja, može se konstatirati da su homora odnosno su ovi posljednji navedeni primjeri lokalno ograničeni, ho-
omora i smrča vjerovatno ista zimzelena drveta, što ne znači mora i homorika trebali bi pledirati na svojevrsnu prednost u
da ne postoje neke esencijalne ili morfološke razlike među domeni leksičke norme.

JAHOROVI NA PLANINI JAVORINI

Kažu da je javor dobro drvo. A kako i ne bi bilo kad su se od njega povezano sa slabom artikulacijom intervokalnog germanskog -h-,
birvaktile pravile gusle, mada su izrađivane i od jasena i od oraha. A pa je u prasl. zamijenjen s -v-, pošto je riječ o tzv. hijatu, koji je u
i da nisu pravljene gusle, ne bi džabe jedna lijepa planina u okolici prasl. zamijenjen s -v-, dajući *avor’. Dakle, vrlo je izvjesno da je
Sarajeva nosila ime po ovom plemenitom drvetu. Naravno, riječ je došlo do preplitanja ili miješanja odnosno zamjenjivanja fonetskih
o Jahorini. Ko se razumije u tvorbu riječi, zna da je oronim Jahori- elemenata: h s v, mada ostaje otvoreno pitanje zašto je i kako na-
na nastao od korijenske morfeme jahor-, sufi ksa -in- i gramatičke stalo ime bosanske planine Jahorine, ako je u prasl. bilo *avor’, što
morfeme -a. No, sad se postavlja pitanja kako je javor postao jahor bi moglo upućivati na mogućnost dvojnosti prasl. osnove *ahor’ i
ili je možda bliži istini proces u kojem je jahor ustvari postao javor. *avor’. Moglo bi također biti da je oblik s -h- primarniji s obzirom
Kako na to upozoravaju etimološki rječnici, čini se da je osnova na navedena mišljenja, iz čega proizlazi da je prasl. *ahor- primar-
riječi u prasl. *awor’, iako stvsnj. paralela pokazuje oblik u kojem no. Da se ne zaboravi, protetsko j- često se javlja u slavenizmima,
se pojavljuje -h-, pa glasi *ahor ili pak *ahorn, koji vodi porijeklo iz kako to pokazuju riječi jesen, jevanđelje, jedan, jeste, jelen itd. Po-
latinskog acer, što znači špic, šiljak, gdje se u germanskom prila- red toga, činjenica je da toponimi mogu sadržavati starije jezičke
gođavanju latinsko -c- transformiralo u -h- u intervokalnoj pozici- relikte, kao što je to i slučaj inače s vlastitim imenima raznih pojava,
ji. Zato se relativno lahko može objasniti da je korijenska osnova predmeta i pojmova, tako da je uobičajeno u prezimenima npr. po-
*ahor’- odnosno u sekundarnom prasl. prilagođavanju *awor’, što tvrditi starije jezičko stanje, npr. prezime tipa Herdželaš, Kahvedžić,
još jednom pokazuje slavensko-germansku izoglosu, prema kojoj je Safundžija itd., dok su toponimi još „stariji“. U tom slučaju, također
germanska posuđenica prešla u praslavenski. Shodno tome, Skok proizlazi da je jahor, a samim time i Jahorina „ispravnije“ i sigurno
upozorava kako neki naučnici smatraju da je jahor preuzet u prasl. primarno, što opet, ne znači da će se u našoj jezičkoj praksi nešto
dobu iz stvnj. ahorn (ili pak ahor), a što se može povezati i s praie. promijeniti, osim činjenice da se makar na ovaj način skrene pa-
supstratom. Inače, to zamjenjivanje -h- s -v- u prasl. vjerovatno je žnja na navedeni fenomen.

45
STAV 23/6/2023 45
/
6
2
23
0
V
TA
S
/
23