Page 72 - STAV broj 433 - 434

PREPORUKA ZA ČITANJE

Za Vas bira književnik
Almir Zalihić

Šaban ŠARENKAPIĆ
NA BAJRAM DUŠA IM

JE LIČILA NA CVIJET

ad je u Bilalovu kuću kročila listova bez mirisa i bez zuja pčela. La- donijela, punu riječi jezika kojim nije
prijeka smrt, na nju su ljudi hak kao njezina usna, dodirljiv kao sva- govorila, oslobođena sudbine, Aiša je
dugo pokazivali kao na kuću ka riječ njezinog novog jezika, usamljen zavoljela kao puni mjesec nad bunarom
Kstrave; pred njom se nije vikalo među cvijećem koje je pomalo ličilo na i kao Hanifine ojice. Riječima je dava-
i nije dozivalo, nije se hitalo i smijalo, svoje ukućane. Knjigu koju joj Hanifa la nova značenja i ređala ih, iznutra, po
sve dok se razgovor u njoj pokušavao
nastaviti onamo gdje je stao, što je bilo
teško kao pomjerati vodeničko kamenje
s mjesta na mjesto. Veliki orah više nije
rodio i dugo, među lisnatim stablima,
stravio je ljude u mahali svojim golim
granama, pustim kao što su bile prazne
ruke Irfanove majke. Jednoga dana pao
je nastranu, izvalio se iz korijena, klo-
nuo od svoje pustote. Ljudi u mahali
udarali su šakom po koljenu, govorili
“Jazuk nam bilo”, i svi iz kuća hitali da
zauzmu mjesta u redovima pred Crve-
nim krstom, gdje se dijelila potpora iz-
gubljenim snevačima, sirotinji koja je,
ispod streha uz gradske zidine, od sa-
baha do akšama sa ispruženim rukama
čučala na putu koji je završavao na gro-
blju, koji je nekad vodio do Stambola.
Hanifa je toga dana donijela, preko ra-
mena unakrst vezane kanapom, pakete
na kojima su bile nacrtane ruke koje se
rukuju. Donijela je i “Knjigu Haruno-
vu”, veliku kao njezin dlan, i stavila je
pod Aišin jastuk, da ne zaluta njezina
mala duša, spustila je pored Bilalove
bukvice na koju je on zaboravio u redo-
slijedu zaboravnosti, koje su opustoše-
nog čovjeka smlatile i svele na praznu
vodenicu. Donijela je i svijeću koju je
sa sinom, u akšam, zapalila kroz prozor
u Turbetu na Gazilaru.
Tako su dočekali i Bajram, prvi bez
Zuka, skupljeni u molitvi oko klimave
sofre gdje se čak i Zukovo upražnjeno
mjesto jagmilo za kašiku. Aiša je osjeti-
la kako joj se duša u toj molitvi trgnula.
Duša je ličila na cvijet koji je ona najviše
voljela, na đurđin, na tog tupavka tvrdih

72 23 / 6 / 2 0 23 S TA V
72 23/6/2023 STAV