Page 70 - STAV broj 433 - 434

KRAJOBRAZI BOŠNJAČKOG IDENTITETA

KRAJIŠNIČKA PISMA

ošnjačka pisana književnost na bosanskom jeziku u osmanskom
Brazdoblju uobličena je u jednu vrstu epistolarne proze, bitno
naporedne bošnjačkoj narodnoj epici. Po izrazu predstavlja produ-
žetak tradicije govornoga jezika i pisma srednjovjekovne Bosne, a
sačuvana je u obliku krajišničkih pisama, u kojima je prisutno ep-
sko raspoloženje, suparnička događajnost i junačka ćudorednost.
Bosanskomuslimanski zapovjednici u turskoj službi pisali su ova
pisma bosančicom i narodnim jezikom, koji će se koristiti kao
diplomatski i na osmanskom dvoru, i upućivali ih, preko tadašnje
bosanske granice, hrvatskim časnicima u službi Austrije i Veneci-
je, zagrebačkim kanonicima, mletačkim providurima, uskočkim
starješinama u mletačkoj službi, dubrovačkim vlastima te glava-
rima u Crnoj Gori. O slavenskoj i zavičajnoj osobenosti njihovih
kazivača i pisara, koje su na mletačkoj strani nazivali „Mossolmani
di Bossina“, svjedoči poruka u pismu Omer-paše, defter dara bo-
sanskoga, mletačkom „đeneralu od Dalmacije i Albanije“ iz 1673.
godine: „I molim vas, vazda mi ovim pismom bosančicom pišite
svaki posao da moremo svakda na pameti držati.“
Sadržina ovih „knjiga“, kako ih naziva narodna pjesma, naj-
češće se tiče pograničnih sporova, koji se nastoje izgladiti, i tada
su pisana uljudno, s pozivanjem na dobrosusjedstvo, iako ponekad NAKIT
izbije iz njih i nestrpljivost, ironija pa i prijetnja. Prof. dr. Muh-
sin Rizvić je primijetio da je malo u njima spomena o bojevima, akit kao sastavni dio nošnje posebno obilježava grad-
mejdanima i nasiljima, a više svjedočanstava o časti i zadanoj vje- Nsku bošnjačku nošnju. Bilo ga je raznih vrsta, zavisno
ri, o prijateljstvu, pobratimstvu i junačkom poštivanju, kao u pis- od namjene i materijala. U gradovima se nakit izrađivao
mu Mustaj-bega Ličkog uskočkom harambaši Petru Smiljaniću od srebra (nekad i pozlaćenog), zlata i drugih materijala.
1648. godine. Mada se u nekima piše i o upadima, pljački blaga i Poznat je bio nakit koji su izrađivali domaći majstori, i to
odvođenju roblja, u njima se ponajviše govori o razmjeni i otku- pretežno u tehnici filigrana (fini mrežasti rad od skupoc-
pu sužnjeva, o ženidbama preko granice, trgovanju na obje strane, jene, srebrene ili zlatne žice, sličan čipki), a nešto manje i
uzimanju pod zakup njiva, ali i o potresnim ljudskim sudbinama, cizeliranja (urezivanje dlijetom u metal). Nakit se u ženskoj
što djeluje književno neposredno i živo. Kao što je izričit i njihov nošnji sastojao od prstenja, narukvica (belenzuke i halhale),
stil, uvijek u prvom licu, bez obzira na to da li su pisana lično ili ogrlica, ukrasnih kopči za pojaseve (pafte), nakita za grudi
kazivana u pero, u kojem često probije formulacija narodne epike (privjesci i broševi) i za glavu (naušnice i zaglavlja). Nakit
i trohejsko-deseterački ritam.
i trohejsko-deseterački ritam. od srebra ukrašavao se još i koraljem, tirkizom (ili opona-
šanjem), opalom i ćehlibarom (ćilibarom). Merdžan (koralj)
bio je omiljen i od njega su se pravile ogrlice i narukvice (u
nizovima) s „pafticama“ od srebra. Imućne osobe nosile su
ogrlice (i u više nizova) od dukata različite veličine. Biser
je bio u znatnoj upotrebi. Od bisera su se nosile ogrlice i
u više nizova („gužva bisera“). Na oglavlju su nošeni naši-
veni dukati u nizovima (kao i pozlaćeni novčići), našiveni
ukrasi od bisera, kao i tepeluci (ukrasne pločice veličine
kapice) od srebra, pretežno rađene u filigranu, nekad i s
ukrasnim kamenjem i pozlatom. Omiljen je bio nakit od
zlata sa smaragdima, tirkizom, rubinima i dijamantima.
Imućne osobe nosile su na grudima (kao broš) „granu“ s
dijamantima ili sličan nakit na kapama. Takav nakit uvozio
se i iz Istanbula, a početkom XX st. i iz Beča. Muškarci su
nosili ponekad i toke od srebra (ukrasne pločice našivene
na prsluk – fermen), te lance za sahat od srebra, s loptas-
tim ukrasima, rađenim u filigranu i granulaciji (zlatarska
tehnika lemljenja sitnih zrnaca). Seoski nakit bio je od je-
ftinijih materijala, a i jednostavnije izrade. Znatno se upo-
trebljavao nakit od novčića (od srebra i zlata) na kapama
i oko vrata. Pored nakita od jeftinijih materijala domaće
zanatske proizvodnje, cijenjene su bile, i imućniji su ih
nosili, ogrlice od sedefa i ćehlibara. Na ukrasnim kopča-
ma na pojasevima, kao i na prstenju, često su se nalazili
ukrasi od karneola (poludragi kamen zvani hakik), kojem
se pripisivala zaštitna moć.

70 23 / 6 / 2 0 23 S TA V
70 23/6/2023 STAV