Page 65 - STAV broj 433 - 434

vrijednost mora biti vezana za opipljiv re- potrošačke logike, do finalizacije nikada
zultat ljudskog proizvodnog rada. ne bi došlo. Osnovna pokretačka snaga
GLAS I: Da umjetnost ne bi bila rana duha neminovno bi se pretvorila u robu, a
u trbuhu modernog društva, pokušajmo to znači u – NIŠTA. U jedno praznjikavo,
njezine kreatore izjednačiti s proizvođa- veličanstveno, mrtvozorničko – NIŠTA.
čima naše vlastite kulture i historije, to se GLAS II: Umjetnicima nije ništa odu-
htjelo, zar ne? zeto. Njima pripada sve ono što su osvoji-
GLAS II: Sve je podložno vrednova- li. Je li to malo ili mnogo, ne krivite za to
nju, vrijednosnim odnosima... društvo već sami sebe.
GLAS I: Naivno je vjerovanje da će Razgovor je prekinut umilnim i
samo razvitak proizvodnih snaga dove- tihim glasom starine:
sti do rješenja društvenih antagonizama. „Knjiga je vrednija od svih spo-
GLAS II: To pripada drugoj temi. menika i od svih grobnica, urešenih osli-
GLAS I: Historija je zapamtila i pamti kanim stupovima, jer ona sama gradi spo-
neka društva zasićena materijalnim dobri- menike u srcu onoga koji je čita“ - egipatski
ma, ali još nije registrirala društvo zasiće- natpis iz vremena Novog carstva.
no duhovnim i kulturnim vrijednostima. Umnici su mnogo puta govorili
GLAS II: To je točno, ali je ipak izvan o knjizi kao o živom glasu neusporedivo
naše teme... Pretpostavimo da kulturna najponosnijeg i najsadržajnijeg življenja
Dževad usluga i kulturno dobro nije roba. Pošto u kojoj je na najljepši način konzervirano
Hozo, kulturna usluga nije roba, ne može imati pamćenje ljudskog roda. Knjiga je, znači,
Glavobolno
ni vrijednosti, a ni cijenu upotrebne vri- najdostojnije i najpristupačnije kulturno
GLAS II: Pravi apsurdni čovjek je čo- jednosti, a onda ni tržišta, konkurencije... nasljeđe minulih naroda. Knjiga je straža
vjek bez poziva... Neka dođe u tvornicu... GLAS I: Ni nakupaca, ni zakupaca, ni na barikadama nepismenosti.
Neće doći, jasno. Previše se zabarikadirao preprodavača, ni transmisionara... Dovoljna Strah od knjige nastajao je i zbog
razmišljanjem o besmislenosti... Nije li estet- je tolerantnost prema nekulturi međuljud- toga što se tu i tamo mislilo i vjerovalo da
ska pobjesnjelost opustošila mnoge prave skih odnosa... Proizvodnja robe sumnjive se iza nje krije nečija busija uperena protiv
stvaraoce? Tamo gdje ima previše vještine estetske vrijednosti... Izlozi trgovina pretvo- društvenosti, politike, napretka. Bijaše to
ima dosta i nemoći!... Uostalom, nije li ovo reni u skladišta svega i svačega... Ignorira- vrijeme uniformiranih osjećanja, kada su
doba antiumjetnosti? Kome je danas stalo na estetska komponenta uređenja prostora se u koječemu pronalazili advocati diabo-
do nekih „nerazumljivih“ knjiga? u kojima čovjek provodi radno vrijeme... li. Što se knjiga više približavala istini, do
„Pravi svoj uspjeh knjiga će po- GLAS II: Kultura postaje sama sebi isključivanja kompromisa postajala je sve
žnjeti tek sutra, jer ona se sve više širi... cilj... Društvena sredstva se pretvaraju u nepopularnijom, nepotrebnom.
Čitanje je uvijek izbor: da bi se pročitala porez na luksuz... Kulturni radnici u nekim Tek docnije se shvatilo da je kri-
barem jedna riječ, potrebno je prethodno institucijama su suputnici, a ne sustavni za čitanja jedno od svjedočenja opće kri-
zaželjeti da se pročita. A sve ono što sluša- dio našeg društvenog života... ze, a inzistiranje na stabilnosti je izazivalo
mo i gledamo putom televizora, sjedeći u GLAS I: Stupanj razvijenosti kulturnih stagnaciju, umrtvljivanje, obezvređivanje
fotelji, ne pruža nikakav izbor“ – E. Faure. potreba u nas je nedopustivo nizak. Ako pravih vrijednosti...
Knjiga se ne odbacuje uslijed kulturi ne priđemo previše akademski i ne Bez obzira na to što neki intelektualci
zasićenosti, već zbog iskonskog straha od okamenimo je staromodnom definicijom da McLuhana svrstavaju u red jednog
njezinih poruka. Strah od knjige je razli- se pod njezinom svetom dijademom nalaze Spenglera, Toynbeea, Mumforda ili
čitog porijekla. Pojavljuje se u svim kate- samo dobro zaštićeni relikvijari ljudskog Riesmana, ne zabrinjava nas mnogo njegova
gorijama egzistencije. duha u formi beletrističkih, likovnih, glaz- osuda knjige. Knjigu od McLuhana braniti
Valja pripomenuti da su knjige za benih i drugih jedino priznatih tvorevina, ne treba, ali bi vjerojatno bilo zanimljivo
mnoge socijalno zbrinute samo namještaj nego ako prihvatimo fleksibilniju i stvar- upitati: zašto on ignorira gotovo cjeloku-
od papira. Svetost u koju nitko u obitelji nosti bližu odrednicu da kultura obuhvaća pnu etnologiju, sociologiju, historiju civi-
ne smije dirati. sav život, od čekića i rala do partiture ili lizacija, lingvistiku, psihoanalizu? Nema u
Strah je to od prošlog i budućeg, i nadrealističkog stiha, moramo konstatirati McLuhana nikakva teorijskog principa iz
od smrti i od života, i od istine i od laži, i od da sadašnji trenutak kulture, i pored brojnih kojeg bi se mogle stvarati analize. Njegov
stvarnog i od prividnog, i od autentičnog i revolucionarnih ostvarenja, prati zla kob sistem nema pouzdane znanstvene vrijed-
nevjerodostojnog. Strah od „Čovjeka jedne da vjerojatno imamo najveći postotak ne- nosti. Stoga je suviše govoriti da je knjiga
dimenzije“, „Tragičnog osjećanja života“, pismenih u Europi. Veći dio stanovništva vječno mlada. Nepodložna vremenu. Alfa
„Mučnine“, „Usamljene gomile“, „Prokle- živi bez konzumiranja kulture umjetnič- i omega svakog znanja. Prapočetak osnov-
te avlije“, „Smrti u Veneciji“, „Stranca“, kog smjera, a pogotovo izvan knjige, slike nih, a i vrhunskih saznanja. Ako smo do-
„Pomračenja uma“, „Derviša i smrti“... i tzv. ozbiljne glazbe. Od onih koji čitaju bro shvatili isprazno piskaranje o „mediju
GLAS I: Da bi opravdali svoj strah, samo svaki stoti čita djelo nekog domaćeg ljudske sreće“, nije potrebno biti ni znan-
knjigu su proglasili robom a pritom nisu suvremenog pisca. 77 posto naselja nema- stvenik, ni umjetnik, ni mislilac. Dovolj-
objasnili: kakva je to roba, koje i kakve ju svoje knjižnice. Sve je više izdavača, a no je biti suvremen. McLuhan se nalazi
upotrebne vrijednosti. Kada je knjiga roba sve manje knjiga. Raste broj naslova, opa- negdje između svega toga, to jest – nigdje.
i kada prestaje egzistirati kao roba? Zašto da naklada! „Unatoč tvrdnjama Marshalla Mc-
će umjetničko djelo biti nekorisno ako, GLAS II: Naše kulturne slojeve je za- Luhana, ne znamo još jesu li se sva sunca
bačeno u alkemičarsku retortu prometa, hvatio težak umor. ‘Guttenbergove galaksije’ upalila na nebu“
ne izađe iz nje kao novac? GLAS I: Kad bi umjetnik svoju mu- – R. Escarpi.
GLAS II: Ali nikakva, pa ni umjetnička kotrpnu i višegodišnju tvorbu u proce-
vrijednost ne može lebdjeti u zraku. Svaka su realizacije shvaćao kao robu u smislu Zagreb, septembar 1972. n

STAV 23/6/2023 65