Page 62 - STAV broj 433 - 434
P. 62

KULTURA



              Nusret Idrizović

              KUĆNI RED BUDUĆNOSTI NAD


              GREBLJEM NAŠE KULTURE





              Da odmah kažemo: naš umjetnik – da li svojom krivicom? – nije iscrpio sva sredstva u cilju približavanja
              konzumentu. Premda životno zainteresiran da plasira svoj proizvod, pokazao je tragičnu crtu nespretnosti
              i na taj način se otuđio čak i od svog vlastitog djela. Kao poslanik Muhammed, iako poslanik, na ljudski
              način shvatio da brdo ima svoj ponos i svoju veličinu, odstupio od fiktivne moći i, kako znamo, pristupio
              brdu, učinio je sudbonosan korak u oživotvorenju svojih ideja, a time i jasno stavio do znanja da „prići
              brdu“ nije ništa drugo nego čin podignute ljudskosti. Kad umjetnik kaže: moje je da stvaram, a društvo će

              valjda jednom to usvojiti – time zapravo otkriva komociju, nemoć poimanja životne realnosti i što još ne.

                 Život ima neku vrijednost samo tamo gdje   antiljudskog sadržaja. Birokratske i me-  valorizacija kulturnih dobara je besmislena,
              mu je svrha nešto dostojno         nedžerske tendencije poremetile su ustaljeni   govore jedni. U robnom karakteru umjetnič-
                 /Hegel/                         princip stvarnosti u kojoj je egzistirala ka-  kog stvaralaštva neki vide fantomsku avet
                                                 kva-takva snošljivost. Moralna hipokrizija   restauracijskog prošlog, a neki – inkompa-
                 Suvremeni čovjek ubačen je u dramu   umnosti dovela je do ogromnog kulturnog   tibilnost ideologije i stvaralaštva. Gotovo je
              koju karakteriziraju neizvjesnosti, svako-  rascjepa. Moralno indiferentni i intelektu-  nemoguće u sažetom obliku iznijeti brojna
              jaka iskušenja, često i porazi što se kriju   alno lijeni bježe u metafizički eskapizam.   oprečna shvaćanja o kulturi... kao predme-
              iza prividnih uspjeha. U borbi za stvaranje   Bogomdane umišljene veličine nojevski   tu potrošnje, o instrumentalizaciji publike
              novih, integralnijih sloboda i novih odnosa   tupoumno uživaju u zabavljačkoj, navi-  pretvarajući je u tržište, o indiferentnosti i
              u svijetu on se sukobljava s porastom tota-  jačkoj, natjecateljskoj, kladilačkoj, antiu-  učmalosti, o nadgornjavanju, provincijaliz-
              litarnosti tehnički razvijenih sustava, emo-  mjetničkoj kulturi.     mu, golom verbalizmu, o modernoj umjet-
              cionalne izolacije, anksioznosti, kakve sve   Gdje je granica između masovne i elit-  nosti lišenoj svake upotrebne vrijednosti...
              ne napetosti u interpersonalnim odnosima,   ne kulture, zna li tko? Kako se ta granica   Grozno je, nesnosno kad se stvaralačkom
              nesigurnosti, osjećanja nemoći, potiskiva-  ustanovljuje? Je li umjetnik kadar da iscrpi   činu suprotstavi gruba, pojednostavljena,
              nja... On živi u eri diskusije kao društvene   tako složenu društvenu stvarnost?  siva doktrina raznih „dnevnih“ ideologija
              hijerarhije, moralnog nespokojstva u poli-  Raspeta između tehnike i duha, mo-  što otuđuju i unakazuju čovjeka, a s njim
              tici, ekonomiji, obitelji, bogomolji; u eri   derna umjetnost nije u stanju sačiniti in-  i kulturu – tako odgovaraju neki umjetni-
              spektakularnih samoubojstava, ogoljavanja,   telektualnu zajednicu svijeta. Prepušten   ci. Uzbuđenje počinje rasti kad se govori o
              prapočetne praznine nakon pokušaja da se   sam sebi, umjetnik tone u ponore besmisla.  ekonomskoj osnovi reprodukcije kulture i
              suprotstavi kaosu svijeta – u toj modernoj   Kako pronaći sebe i svoje društvo oplo-  robnom karakteru umjetničkog stvaralaštva.
              pokleknutosti najuspjelije je očajno neus-  diti humanošću u carstvu bilijuntine mi-  Nezadovoljnici se rado pozivaju na
              pijevanje! – u eri superepohalnih promje-  limetra, kako savladati sablasni svijet ne-  društvo u kome homo economicus treba
              na koje nas vode, ako ne u neku svjetsku   odredivosti, virusa, gigantskih molekula i   ustupiti mjesto društvu homo humanuma
              demokraciju, pravo u kataklizmu; u eri   atoma, antibiotika i vitamina od umjetnih   koje će kulturu i umjetničko stvaralaštvo
              formiranja moćnih proizvodnih snaga i   tvari, novoosvojene vladavine čovjeka nad   približiti pravim potrebama čovjekove eg-
              novih ljudskih potreba, težnje za održa-  materijom, apokaliptičkih greblja radio-  zistencije. Oni što rado i često ističu pro-
              njem starih socijalnih institucija, buđenja   aktivnih otpadaka, sunčevih generatora i   blem otuđenja, zalažu se za čovjekovo oslo-
              suprotnosti u društvu; u eri sukoba stare   motora, industrijskog umora, sveuništava-  bođenje ne samo od gladi, bijede i nemoći
              i nove civilizacije, dehumaniziranog rada,   juće monotonije kao proizvoda kibernetike   već i od zavisnosti, potčinjenosti, tiranije
              otuđenog upravljanja, svojine i zloupo-  i industrijskog automatizma?...  državnih sustava, kapitala, teologija, pra-
              trebe tehnike, zastarjelih oblika socijalne   Kako u sveukupnosti nepoznanica sa-  gmatičkih ideologija, oligarhija, birokraci-
              organizacije, siromaštva, društvene moći   znati i spoznati evolucionističke, ciklusne,   ja, „bezgrešnih“ vođa. Pri tom se misli da
              birokracije, opće krize i nestalnosti druš-  difuzionističke, funkcionalističke teorije o   je to univerzalno-historijski protest protiv
              tvenih vrijednosti kao izraz krize ideologije   kulturnim promjenama?  navike da se na osnovi statističkih anketa
              i morala, socijalnog diferenciranja, slablje-  Kako mijenjati mentalitet malograđani-  postavljaju sociološki zaključci kao suro-
              nja kolektivne svijesti, težnji, vrijednosti;   na i njegovo „osobeno“ shvaćanje kulture?  gat za etičke ideale. Upotrebna, estetska
              jednom riječi, u eri ljudske neosjetljivosti   Kako definirati pojam kulture masov-  vrijednost se ne može valorizirati na trž-
              na jednoj strani i bolesne preosjetljivosti.  nog društva?            ni način, jer na svijetu nema tržnice s va-
                 Razdražen i slavohlepan čovjek živi svo-  Razloge za pojave krize duha i rasula   gom takvog senzibiliteta koja može vagati
              ju dramu koja nije samo ideološkog, mito-  ukusa jedni vide u birokratskom tutor-  talent, duh, fantazmagoričnost stvaranja...
              loškog, ekonomističkog i humanističkog,   stvu nad umjetnošću, a drugi u tretmanu   Da, ali čovjek ne postoji samo u duhu, već
              već animalnog, obezljuđenog, otuđenog,   umjetničkog djela kao robe. Ekonomska   i u kilogramu kupusa na tržnoj vagi... To


              62  23/6/2023 STAV
   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67