Page 64 - STAV broj 433 - 434
P. 64

KULTURA



              poimanja životne realnosti i što još ne. Dok   s knjigom oplemenjujući se njezinim mo-  sačuvati. Nazovimo je uvjetno: CIVILIZA-
              ja na planu modifikacije izraza i usavršava-  gućnostima i dopunjujući je tamo gdje   CIJA ZA JEDNOKRATNU UPOTREBU.
              nja forme otišao vrlo daleko, na planu ko-  njezin govor počne patiti od „starosne“   Ona proizvodi glačala za put što se nakon
              munikacije s potrošačem svojih proizvoda   insuficijencije?           upotrebe bacaju... Konzerve same griju
              pokazuje izrazitu nesuvremenost.      Kao da je na pomolu doba zaborava   jelo što se nalazi u njima... Jedna tvornica
                                                 kulture, pogotovo one koju predstavlja   pravi usisivače za prašinu koji traju točno
                 II                              umjetničko stvaralaštvo. Kadikad se stje-  tri mjeseca. Ni manje ni više: tri mjeseca.
                                                 če dojam da dolazi doba u kojemu kultura   Rok trajanja: tri mjeseca! Vjenčane, balske
                 Prije nekoliko godina mogli smo ne   neće više biti ogledalo u kojem se – kako   i druge haljine garantirano će poslužiti ne
              jednom i ne na jednom mjestu čitati ese-  je mislio, na primjer, Konoje Fuminaro u   samo za jedno vjenčanje, već i za ponovni
              jističke i kritičarsko-feljtonistička štiva   svojim „Filozofskim spisima“ – odrazuje   pokus. Ne klonite duhom, građani! Kupi-
              kojima se navješćuje apokalipsa Gutten-  tradicija. Čini se da kultura neće više biti   te li fotoaparat za jednokratnu upotrebu,
              bergove civilizacije. Umjereniji futurolo-  ključ pomoću kojeg se mogu otvoriti vrata   dobit ćete dvanaest snimaka jedinstvene
              zi uvjeravali su nas da će na pragu novog   svijesti jednog naroda i njegovih institucija.   tehničke korekcije. I još da se zna: navi-
              senzibiliteta i potreba pisano slovo i dalje   Askeza duhovne kulture je znak krize egzi-  kavanje ljudi na predmete za jednokrat-
              biti njegovano, ali da će doći do velikih   stencije. Apsurdnost je okus svakodnevice.   nu upotrebu ne vrši se nekom posebnom
              prestrojavanja literarnih rodova. Pošto se   Nalazimo se u nekom interegnumu stvara-  propagandom, nije običaj, niti političkim
              moderna literatura pretvara u instituciju,   nja nove civilizacije i nove kulture zasno-  ili crkvenim pritiskom. Nije potrebno. Ča-
              način pjevanja morat će se prilagoditi po-  vane na znanstveno-tehničkoj revoluciji.   robnost jeftinog i efemernog danas je veća
              trošačkom mentalitetu. Prema tome, sušti-  Poremećene su etičke, političke i religijske   nego što je ikada bila.
              na opisa neće više biti čovjek, nego pred-  norme temeljene na neprikosnovenim hi-  GLAS II: Moderna umjetnost se pona-
              met. Čitalačka publika će kao znak dobrog   jerarhijskim odnosima. Osnovna oznaka   ša kao umorni putnik: mlitavo, bezvoljno,
              ukusa slaviti samo ono što je avangardno.   suvremenosti je zbunjenost. Tehnokracija   kaćiperno, razdražljivo. Kadikad je i nihi-
              Pripovijetka će se, govoreno je, postupno   je religija modernog čovjeka, a stvaralački   listička, konfuzna, destruktivna, apsurd-
              obogaćivati esejom da bi jednom možda i   um – podređeni genij. Protagoniste moder-  na, bez nade, bez života, bez budućnosti!
              prestala posjedovati samosvojnost, a ro-  nog u umjetnosti smatraju lakrdijašima, a   GLAS I: Hoćete li knjigu za jednokrat-
              man će tijekom vremena gubiti klasična   njihove tvorevine dosadnom šalom. Nikada   nu upotrebu? Imat ćete je.
              obilježja, pogotovo ona koja su ga kadikad   nije postojao toliki razdor između moder-  GLAS II: Knjiga, napisana i objav-
              približavala poeziji lirskog kova. Draž i   ne umjetnosti i publike. Vrijeme visoko ra-  ljena knjiga, nikad nije napisana ako nije
              potreba literature bit će, pisali su, obliko-  zvijene tehnologije i raspadanja klasičnih   dospjela u misao i duh čitalaca.
              vanje misaone strukture, a to znači: knji-  i tradicionalnih vrijednosti traži svoj tip   GLAS I: Izrazita sklonost k zabav-
              ževnost kojoj je osnovna podloga esej bit   umjetnosti i kulture. Suvremena civilizacija   ljačkom unutar područja umjetnosti, ru-
              će zapravo polje križanja znanosti i umjet-  je svjesna podvojenosti privređivačke dje-  šilački nagoni, nevjerovanje u dublji smi-
              nosti. Dosadašnje forme ustupat će mjesto   latnosti i umjetničkog stvaralaštva, ostva-  sao lijepog i istinitog, eto pravog apsurda!
              fakticitetu, ne samo onome što je viđeno   renja i uživanja, proizvođenja i trošenja.   Može li čovjek živjeti s onim što posjeduje
              već i na izvjestan način proučeno, a naroči-  Ne traži ničije apriorne žrtve. U stanju je   i samo s njim?
              to onome što je okvireno prepoznatljivom   platiti ono što kupi. Ne kupuje samo zato   GLAS II: Govorite ozlojađeno! Čini se
              lokacijom. Modernu istinu o oblikovanju   što su joj suvišni predmeti potrebni, već   da pripovijedate u ime otuđenosti! Umjet-
              lijepog bit će potrebno, znači, i dokaziva-  da se obrani od nasrtljivaca, a i da iskaže   nici se uglavnom bave apsurdom, živa ljud-
              ti, a ne samo proosjećati.         svoju ekonomsku moć. Ne zabrinjava je   ska ličnost kao da ih i ne interesira!
                 Znači li to da knjiga počinje odumira-  ni to što nema neko ovjekovječeno ubje-  GLAS I: Može li se radosno živjeti u
              ti? Ili je skori kraj „Guttenbergove galak-  đenje u politici, religiji, filozofiji, ljubavi.   saznanju da si apsurdni čovjek? Umjesto
              sije“ u vezi s nastupanjem elektronske ere   Neprestano trči da zbrine svoju sutrašnji-  ljubavi – mržnja, umjesto bratstva – ne-
              zloslutna šala kanadskog sociologa Mars-  cu, a na nju zapravo i ne misli, ne da joj se,   prijateljstvo, umjesto dostojanstva ličnosti
              halla McLuhana? Mogu li veliki pronalasci   nema potrebe, ne interesira je ni svoja niti   – ništavnost! Vlast se osvajala ne samo
              našeg doba sasvim „uništiti“ knjigu, ili će   bilo čija sutrašnjica. Važniji joj je automo-  zaslugama, sposobnostima i moralnim vri-
              radio, televizija, film, magnetofon, mikro-  bil nego knjiga ili opera. Ne želi i ne umi-  jednostima, već i naklonošću vođe grupe!
              film, kompjuter spretno i sretno surađivati   je ničemu robovati. Radije će baciti nego
                O AUTORU

                Književnik Nusret Idrizović (Bijelo Polje, 1930. – Zagreb, 2007)   knjigu pripovjedaka „Borkina ljubav“, te romane „Ne zaboravi
                bio je poznat kao pisac povijesne sudbe Bosne od srednjovje-  sviralu baćo“, „Smrt nije kraj“, „Mrav i aždaha“, „I noć…i dan“;
                kovlja do danas. Najbolju je recepciju doživio u Hrvatskoj, gdje je   „Divin“, „Ikona bez boga“ i „Vučje grlo“. Autor je mnogih radio-
                primio dvije ugledne nagrade (knjiga „Kolo bosanske škole smr-  drama i radiokomedija, između kojih izdvajamo: „Bezazlene vu-
                ti“ dobila je nagradu Željezare „Sisak“ kao najbolja knjiga eseja   kove“, „Obračun“, „Koga voli Ladislava“, „Pismo idolu“, „Nasilje
                objavljena u bivšoj Jugoslaviji godine 1984, a knjiga „Kolo tajnih   hipotalamusa“, „Apage, satanas“. Uz to, Idrizović je dramatizirao
                znakova“ nagrađena je najvišom hrvatskom nagradom „Vladimir   više od stotinu romana domaćih i stranih autora za zagrebačku
                Nazor“). No, taj proces prepoznavanja još nije završen jer riječ   radijsku emisiju „Radio roman“. Napisao je nekoliko scenarija i
                je o pjesniku, romansijeru, esejisti, radijskom piscu i dramatur-  sinopsisa za dokumentarne i igrane filmove, a prevođen je na više
                gu. Njegova trilogija, koja uz rečene knjige ubraja i naslov „Kolo   jezika. „Stav“ iz autorove bogate književne ostavštine objavljuje
                svetog broja“, po svojoj stilskoj i sadržajnoj osebujnosti i danas   slabo poznate eseje i putopise. Žanr je to u kojemu je Idrizović
                zadržava kultni status. Spomenimo još njegove knjige pjesama:   briljantno funkcionirao te je doista velika šteta da iza sebe nije
                „Tišine se ne mogu odreći“, „Zvona i usne“; monografiju „Kozara“;   ostavio obimniju građu.



              64  23/6/2023 STAV
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69