Page 63 - STAV broj 379
P. 63

Cumavića i Nuriju Pozderca. Beogradski
          dnevnik njemačke orijentacije ‘Vreme’ po-
          slao je mene kao dopisnika na taj kongres.
          Tu sam bio stalno u društvu s merhum Uze-
          iragom, pa sam imao prilike izbliza vidjeti
          njegovu pronicavost i duhovitost, kojoj je
          nedostajalo samo poznavanje kako svjetskih
          jezika tako i svog materinskog, hrvatskog.
          Donosim ovdje faksimile njegova govora,
          što ga je sam sastavio na lađi ‘Princesa Olga’,
          na kojoj smo putovali od 1. do 5. oktobra iz
          Splita preko Pireja do Aleksandrije.
            Iz njega se vidi, šta je htio reći i napisa-
          ti, pa mu je onda Cumavić sastavio govor,
          koji je dobio od mene i konačnu redakciju,
          a koji je i održao prvi dan kongresa u Kairu.
          7. listopada u dvorani Al Lutfullah: ‘Mi mu-  Mehmed Spaho i Nurija
          slimani Kraljevine Jugoslavije, koji smo u   Pozderac, Tešanj 1935.
          Evropi najudaljeniji od kolijevke uzvišenog
          islama, pratimo sve događaje u islamskom svi-  jer nismo mogli u Sarajevu razmijeniti di-  kad bi je odvojio na stranu, riječima: ‘Ova
          jetu, a naročito one, koji se u zadnje vrijeme   nare u misirske funte. Daje on činovniku na   je dobra.’ Poslije kad god je došao u Ca-
          događaju u Palestini. Radi toga smo i došli   šalteru englesku funtu, da naplati poštari-  rigrad i ušao u prvi antikadžijski dućan,
          ovamo, prevalivši golem put, da bismo svi   nu, a ovaj je vraća i traži egipatsku. Uzeiraga   istrčao bi trgovac i počeo dozivati druge
          zajedno potražili načina, da se olakša stanje   planu na poštara: ‘Što ih ne istjerate, kad im   trgovce svoga esnafa: ‘Mehmeda, Dobra
          naše braće muslimana u islamskoj Palestini.   nećete para i usput drmnu nešto krupno i   geldi!’ (Mehmedaga, došao je onaj što go-
          Nama je poznato šta se obećalo Arapima za   Misircima i Englezima?’ Sreća da činovnik   vori dobra).
          vrijeme svjetskog rata, a eto kako im se pla-  nije razumio ni riječi hrvatski.  Kad su u proljeće 1938. dolazili u Sara-
          ća za njihove ogromne usluge, koje su činili   U slobodno vrijeme, kad nismo bili na   jevo, ondašnji ministar predsjednik, a sada
          Ententi. Danas oni koji se najviše razmeću   sastancima ili banketima, obilazili smo an-  predsjednik Turske republike, Ismet Ino-
          demokracijom, na sramotu cijelog svijeta   tikadžijske dućane. Njegov je pogled padao   nii, ministar vanjskih poslova Tevfik Roštu
          i pred njegovim licem, ubijaju u Palestini   na najvrednije stvari. Tako u jednoj trgovi-  Aras i glavar glavnog stožera Fevzi Cakmak,
          goloruku djecu, žene i ljude, razarajući im   ni u kairskoj ‘baščaršiji’ zvanoj Hanhalili,   došli su i u dućan Uzeiragi. On im je tom
          domove i uništavajući im imetke.  probra stvari, koje su mu se najviše svidjele,   zgodom rekao o svom poslu, kakav mora
            Gospodo i braćo! Mi jugoslavenski musli-  pa kad trgovac vidje, da se Uzeiraga razumi-  biti antikadžija, mora imati umri-Nuh, sa-
          mani, koji smo došli na ovaj kongres ispred   je u svoj posao, dade mu ih za 35 egipatskih   bri-Ejjub, mali-Karun, tojest, mora imati
          svih jugoslavenskih muslimana, saosjeća-  funti, iako ih je bio cijenio 80. Reče mi po-  život Nuh-pejgamberov, mora biti strpljiv
          mo s vama. Naša se srca stežu od užasa nad   slije francuski, da mu ih zato po to daje, jer   kao Ejjub-pejgamber, a mora imati blago
          nedjelima koja čine ljudi na odgovornim   je vidio čovjeka koji se razumije u ovakvu   kao egipatski vladar Karun da bi mogao u
          mjestima jedne od najvećih zemalja zapad-  trgovinu, a da ih nikom živu ne bi prodao   vrijeme kupovati skupocjene stvari, biti str-
          ne demokracije. Mi osuđujemo taj postu-  ispod cijene, koju je odmah zacijenio.  pljiv dok dođe prava mušterija, a za takvo
          pak i priključujemo se bolu palestinskih   Tom prilikom mi je Uzeiraga pričao,   strpljenje treba i dug život.
          muslimana.’                       kako su ga bili zapazili trgovci u Cari-  S kraja zime 1935. (mislim u veljači i
            Iako je Uzeiraga govorio 12. na listi,   gradu, kad bi tamo poslom dolazio, jer   ožujku) bio je osuđen na 20 dana redarstve-
          njegov je govor, kad je prevođen rečenicu   je vještački probirao najvrednije sedža-  nog zatvora zbog bajramskih punktacija, koji
          po rečenicu, nakon što bi je on izgovorio   de, poprativši svaku, koja mu se svidjela,   je izdržao zajedno s merhum Edhemagom
          na hrvatskom jeziku, pobudio živo odo-                               Bičakčićem, a kad su već izdržali polovicu
          bravanje medu učesnicima kongresa, jer je   Džafer                   kazne, nastupili su po istoj presudi i u istoj
          bio najrealniji od svih govornika i učesni-  Kulenović               stvari izdržavanje kazne merhum Dr. M.
          ka na kongresu. Šetajući se jednom nekim                             Spaho i Dr. Halidbeg Hrasnica. Tih je dana
          pokrajnim ulicama Kaira, uhvatio Uzeira-                             zatvorska zgrada kod Gradskog poglavarstva
          ga jednog starog Arapa, pa ga polu hrvatski                          bila mjesto hodočašća sarajevske čaršije, pa
          polu turski pita koliko ima djece. Arap se                           i inteligencije koja je smjela riskirati svoju
          jedva uaviza, pa kaže: dvoje. A Uzeiraga se                          službu. Iz tog vremena ima dosta duhovitih
          udara u prsa, pa kaže, da je on izrodio dese-                        anegdota, koje je Uzeiraga skovao.
          tero. Pita Arapa, šta je radio i šta radi protiv                        Uzeiraga Hadžihasanović bolovao je
          Engleza, a Arap odgovara samo uz potrebnu                            dulje vremena. Boljki je tražio lijeka i u Za-
          gestikulaciju: ‘Duža, duža.’ ( moli se Bogu                          grebu, gdje je ležao u poznatom sanatoriju
          za propast Engleza) Uzeiraga mu opsova pa                            sveučilišnog profesora. Tu su ga svakodnev-
          mu išareti i govori: ‘Puška, puška, tufenk!’                         no posjećivali mnogi prijatelji iz Zagreba i
          Arap ne razumije i snebiva se, a Uzeiraga                            provincije, kad bi dolazili u Zagreb. Umro
          prolazi mimo nj.                                                     je u Sarajevu 25. rujna 1943. Mrtvo tijelo
            Napisali mi dosta pisama i karata po-                              preneseno je sutradan na rukama pred Be-
          znanicima iz Sarajeva i drugih mjesta, pa ih                         govu džamiju, a odatle na veliko groblje na
          nosimo u poštu u Kairu, da ih predamo u                              Hridu na počasni način, kakav se ukazuje
          Uzeirage i u mene slučajno engleske funte,                           rijetkim pojedincima duha.”    n


                                                                                                    STAV 10/6/2022 63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68