Page 65 - STAV broj 379

im usred zalogaja reče da narede vojsci da
skupi što više drveća, i javora, i šmreke, i
bukve, i hrasta, svega. Osmanlije ga gle-
daše zbunjeno, a neki zakretaše glave ne
mogavši gledati kako Staniša halapljivo
trga komade pečenja i kako mu hrana is-
pada iz usta. Glavni među njima reče da
ništa ne zakreću pogleda i da, ako su već
s ludim Stanišom došli do ove tačke, sad
uzmaka nema, makar im se i stotine puta
činio benest i da se sprda s njima i da sve
ovo radi samo da bi se čestito najeo. I glavni
naredi dvojici da postupe baš onako kako
im je Staniša rekao, a tolmaku da nastavi
prevoditi ono što Staniša kaže. Ali ovaj
samo šutaše i s još većom halapljivošću
navali na jela ispred sebe.
Staniša opet progovori tek u akšam.
Reče da sada svaki vojnik od onog sku-
pljenog drveća naloži po deset vatri, a raz-
mak između njih da bude deset koraka i da
budu u deset redova i deset vrsta i da oko
svake vatre usprave deset smreki. Snebi-
vajući se i nevoljko, osmanski zapovjed-
nici poslušaše i ovo i u obliku naređenja
prenesoše na vojsku. Tad Staniša zatraži
da ide na kapije grada i da traži od kašte-
lana da ga pusti unutra. Osmanlije mu u
prvi mah ne dozvoliše, sluteći kako u nje-
govom planu leži neka velika zamka koja
će ih sviju povući u strašnu pogibelj. Opet
narediše da ga svežu i opet sjedoše da vije-
ćaju i da sa svih strana zaviruju u Stanišine
prijedloge. U ponoć svijećaše da im ničim
Kao i u tolikim drugim primjerima, ne može nauditi pa ga pustiše neka ide na
ne bi Osmanlije ni osvojile Gradinu da kapije grada. Očekivali su da će ga njego-
se ne nađe izdajnik. Umjesto pogrbljene vi s bedema zasuti strijelama uvjereni da
starice, koja savjetovaše sultana da zabe- je osmanska uhoda. Ali, na opće zaprepa-
samo od sebe poput mliječnjaka i ostade reči cjevovode kojima se grad snabdijeva štenje, vidješe kako se kapije grada otškri-
samo Pali. To nije moglo dugo trajati jer vodom, ovdje se pojavljuje muškarac, i to nuše i iza njih sasvim mirno, s glavom na
nije imalo roda, pa ljudi ostajahu zbunjeni mladić. Narodni bijes prema ovom izdaj- ramenu, zamače ludi Staniša. Dok su gle-
svaki put kada izgovarahu Pali izvan prvog niku bijaše toliki da nije popuštao stolje- dali kako nestaje iza vrata, učini im se da
padežnog oblika. Na kaju pređe “i” u “e” ćima. Prođe četiri i po stoljeća, a narod, su shvatili njegove nakane, jer tek tada im
i dobismo Pale; u međuvremenu narod jednakom gorčinom, spominjaše njegova se one smreke poredane oko vatri učini-
smetnu s uma Pavloviće i silna ih stoljeća imena i obasipaše ga kletvama. Eto, prije še kao zasjednute ljudske figure. Kako li
odnesoše u zaborav. više od sto godina, 1894. godine, kada Boži- tek stvarno izgledaju onima s bedema? U
dar Čerović objavi ovu legendu u Bosanskoj trenutku dok su zapanjene Osmanlije po-
STANIŠINA IZDAJA vili, Paljani se sjećahu Staniše i ispričaše stavljale sebi ovakva pitanja, zapovjednik
Legende pričaju drugačije. Pošto se u mu kako, vidjevši koliko se muče, obeća grada u pratnji Staniše i svojih posilnih po-
narodnoj svijesti nije održalo ništa od bo- on Turcima da će im k’o od šale predati smatrao je hiljade vatri pred sobom i oko
sanskih plemenitaša Pavlovića, čije prezi- grad. Reče im Staniša da se ništa ne se- svake po deset vojnika. U njemu se kotio
me i danas nose neke paljanske porodice, u kiraju, samo da sačekaju noć i da će iste strah. Staniša pričeka da mu se, uslijed
njoj ne osta utisnuto ko tačno izgradi ovaj večeri biti s one strane gradskih bedema. straha, počnu trzati mišići na licu te mu
grad: Grci ili neko drugi, ali narodno pre- Osmanski zapovjednici gledahu ga s tada reče da je najbolje da se odmah pre-
danje vrlo dobro pamti kako ga Osmanlije čuđenjem i činilo se da će ga prije posjeći da. Kad ujutro, reče mu Staniša, onolika
osvojiše na prevaru. Kao i u mnogim le- nego da mu povjeruju. Ali, nakon dugog vojska nahrne na bedeme, neće ni kamen
gendama, koje se raspinjahu Bosnom, na- vijećanja, zaključiše da nemaju šta izgubiti, na kamenu ostati, a njegova glava skotr-
rod je dramatiku gradio gomilajući silnu ionako su mislili ponovo nahrnuti tek pre- ljat će se do Vrhbosne. Šta će, zapovjednik
vojsku pod bedeme. Tako i ovdje, janjičari kosutra kada im stigne još buljuka. Tada naredi vojsci da položi oružje i otvori kapije
danima nahrtahu na ovu tvrđu, ali joj ništa pozvaše Stanišu, kojeg bijahu svezali, mi- grada. Ostade on ščuđen kada vidje kako
ne mogaše, ni topovima, ni lumbardama, sleći da je riječ o kakvom uhodi i špijunu, janjičari uzimaju one ljude kao da su od
a lagumdžije bijahu nemoćne – od tvrdo- koji ih nastoji nagovoriti na zlo pa da svi perja i nadnose ih na plamen i tada, po
glavog kamena koji bi se pojavljivao čim izginu. Posadiše ga uvrh sofre i izredaše mirisu zapaljene smrekovine, spoznade da
ašovom udariš u zemlju ni mišija rupa, da ispred njega svakojaka jela i ugostiše ga baš je prevaren i da je grad mogao odbraniti,
prostiš, nije se mogla iskopati. onako kako to samo Turčin zna. Staniša ali već bijaše okovan u lance i janjičari ga

STAV 10/6/2022 65