Page 70 - STAV broj 146

kultura

Ljubica Ostojić, dramaturginja,
pjesnikinja, spisateljica

“Pisci
nikada
ne idu u
penziju”

“Od koga to mi, svako ponaosob, očekujemo da nam
formulira, ustanovi, ponudi državnu nagradu ili konkurs
koji bi bili značajna materijalna potpora za dalji rad? Od
koga očekujemo da prepozna značaj i kvalitet suvremene
dramske književnosti i njen budući scenski život? Ako
sami minimiziramo sve to i nismo u stanju osnovati
djelotvornu i snažnu strukovnu udrugu koja bi se time
pozabavila na dulji rok i postigla adekvatne rezultate”

Razgovarao: Mirza SKENDERAGIĆ od najvažnijih bh. književnica i teatarskih Šta je prvo što savjetujete studentima
umjetnica Ljubicom Ostojić. koji žele postati uspješni dramaturzi?
Bosanskohercegovačka dramska STAV: Nakon dugogodišnje karijere pro- OSTOJIĆ: Da vole teatarsku umjetnost. I
književnost trenutno je u krajnje fesorice Dramaturgije na Akademiji scen- to (parafrazirat ću nekoga) da vole teatar u
nezavidnom položaju. U Bosni i skih umjetnosti u Sarajevu, odnedavno sebi, a ne sebe u teatru, što je vrlo bitno. I
Hercegovini ne postoji državna ste u penziji. Kako se navikavate na tu da diploma nije kraj studija dramaturgije,
dramska nagrada, poput one u Hrvatskoj veliku promjenu, nedostaju li Vam krea- nego otvaranje i osvajanje novih prostora
koja nosi ime “Marin Držić”, ili nagradni tivni razgovori sa studentima? ovog čudesnog poziva. Vlastitim umijećem.
konkurs za najbolje regionalne drame kao OSTOJIĆ: I dalje honorarno predajem STAV: Od obrazovanja budućih genera-
što je “Heartefactov” u Srbiji, koja bi po- predmet Dramatizacija i adaptacija na 2. cija dramaturga, ali i rada u teatru, niste
nukala mlade dramske pisce da stvaraju. godini. Planiramo i javno čitanje seme- odustali niti za vrijeme agresije na Bo-
Kao rezultat, domaći tekst postao je gost stralnih radova. Dakle, nema bitnih pro- snu i Hercegovinu. Kada se sada prisje-
u bosanskohercegovačkom teatru. O tre- mjena. Uz to, ja sam pisac, a oni nikad ne tite tog perioda, šta Vam on znači kao
nutnom stanju u bh. dramskoj književ- idu u penziju. Pišu. Da ne nabrajam gdje umjetniku, a šta kao čovjeku?
nosti i o mladim dramskim piscima, ali sam još angažirana. Vjerujem da penzi- OSTOJIĆ: Čudan je to bio period u kojem
i o životu i stvaranju pod agresijom na ja ima i dobrih strana (naravno, ne ma- su se, kroz sve strave i užase, nadigravali
Bosnu i Hercegovinu, o Sarajevu, Aliji terijalnih), ali još nisam bivala u njima. također umjetnost i smrt. I to umjetnost
Isakoviću, Hasanaginici, te na koncu i o STAV: Vi ste predavali gotovo svim našim općenito, kao metafora života i postoja-
penzioniranju, razgovarali smo s jednom postratnim generacijama dramaturga. nja. Knjige. Izložbe. Predstave. Koncerti.
Pisala sam i bila. A kao čovjek? Teško je

70 21/12/2017 STAV