Page 69 - STAV 78 01.09.2016

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Njihova kratkovječnost starija je od svega što je bilo
PROLAZNI

NAZIVI ULICA

Piše: Sve u vezi s Bosnom bila je njegova strast. Bilježio ju je
Irfan HOROZOVIĆ kamerom i olovkom. Takav je zapravo bio i ovaj susret. Bijaše
on zapravo jedan od onih starih Bošnjana kakvih sam poznavao
nekoliko i svi su bili prijatelji. I ja sam bio u tom krugu

vako vrijeme misli da je mudrije Ušao sam u ulicu gdje smo se trebali godina starija od mene. Vidio sam je pri-
od onog prije njega. Pogotovo ako naći i zbunio se. Kao da je došlo do nes- je toga jednom ili dvaput. I svaki je put to
je u njemu bio rat i sve ono što s porazuma. Nije bilo kandelabra. Valjda bilo kao da me udarila munja. Možda je
Snjim ide. Novi nazivi i preimeno- su nešto gradili ili popravljali. I mjesto to bilo samo ushićenje, a možda i otkriće
vanje ulica često su pokazatelj neobavi- više nije bilo ono gdje smo dogovorili su- ljubavi na prvi pogled.
ještenosti i glupih viđenja kojima člano- sret. Stajao sam tu neko vrijeme, ispred Nedugo nakon toga, na vratima je za-
vi komisija za to ostavljaju trag i vjeruju ploče na kojoj je pisao naziv ulice, a onda lupala potjera. Majka im je otvorila, potom
da vječno mijenjaju svijet. Bez obzira iz pošao. Nešto dalje bila je krčma, a on je otvorila vrata sobe i kazala: “Tu su sin i
čijega hora bili. Njihova kratkovječnost stajao na vratima. kćerka”, dok sam ja bunovno izvirivao. I
starija je od svega što je bilo. – Zalutao si? tako se završilo. Tek kad su otišli, ona je
Međutim, nije ovo tekst o tom. Niti – Zagradili su. Nema kandelabra. Ne uzdrhtala. Pokušao sam je pokriti i ušuš-
tekst o njima. Prije mnogo godina do- znam... bio sam tu, u ulici – i ja rekoh nje- kati. Samo se nasmiješila. Onda se uspra-
govorio sam se s prijateljem da ćemo se no ime – valjda neki prvoborac, ilegalac, vila na lakat i trenutak-dva zagledala u me.
naći na uličnom prepoznatljivom mjestu nikad za nj nisam čuo. Ustala je i prišla prozoru. Ne znam je li
u gradu u kojem sam tad živio. Pokraj Bilo je to jedno od onih imena koje se išta mogla vidjeti. Učinilo mi se da je jako
kandelabra da nam polazak bude svjetli- može odnositi i na muškarca i na ženu. brzo svanulo. Navukla je ogrtač i otišla. I
ji. Bio je stariji od mene, gotovo vršnjak Nije Saša, nije Vanja ili tome slično. Stvar izgledalo je da se moj san završio. Onda
mog oca s kojim je nekad prijateljevao. je bila u padežu. I akcentu. To sam usko- je opet nastala strka, jurnjava i pucnjevi.
Odavno je odselio i ovaj je dolazak ličio ro shvatio. Gledao me je nekako čudno. I Čekali su je. I ubili nedaleko od naše kuće.
na prebiranje spomenara. pogladio rukom svoju sijedu bradu. I to je ta priča. Često je se sjetim jer to
Sve u vezi s Bosnom bila je njegova – Sjedi – reče. nije samo priča o nazivu jedne ulice. Sjetim
strast. Bilježio ju je kamerom i olovkom. Onda mi je ispričao nešto što mi je se i događaja kojeg sam opisao u romanu
Takav je zapravo bio i ovaj susret. Bijaše više kazalo o tom vremenu i o njemu od Pisaći stroj ručne izrade, a dogodio se mom
on zapravo jedan od onih starih Bošnja- svega što sam dotad znao. prijatelju nešto iza ovog što mi je ispričao.
na kakvih sam poznavao nekoliko i svi su – Nekad sam stanovao u toj ulici. I nije Kao da je ona noć nastavila živjeti.
bili prijatelji. I ja sam bio u tom krugu. u pitanju on, nego ona. I to kakva žena! Moj je prijatelj godinama već mrtav.
Primali su me i ti su razgovori i druže- Ne mogu vjerovati kad se prisjetim. Imao Nasilje ga je okružilo dok nije progutalo i
nja bili zaista dragocjeni. Ponekad mi se sam tad možda petnaest godina. Ipak, jed- posljednji komadić njegove osame. Ulica
činilo da oni održavaju ustrojstvo i sta- na je noć nezaboravna. Policijski čas, ali gdje se sve dogodilo danas je drukčija, ali i
re običaje i hijerarhiju (did, starac, gost, oko kuće je strka, pucnjevi, sirena. Gotovo dalje nosi isto ime. Moguću dvosmislenost
strojnik). Tako su i izgledali. A ustvari uobičajena noć. A onda se čulo kucanje na njenog naziva današnji upravljači grada
su bili slikari, karikaturisti, pisci, glum- našim vratima. Majka je otvorila. Bila je to (ili njihova revna potrčkala), u raznora-
ci, snimatelji. Zato me ništa u njihovom ona. Umorna, ispaćenog lica, što je njenu znim planovima i sličnim dokumentima,
ponašanju nije čudilo. Poseban je u sve- ljepotu činilo neiskazivo tužnom. Hitro ju otklonili su oblikujući jasnu mušku vari-
mu tome kod njih bio veliki renesansni je povukla u sobu i smjestila u krevet sa jantu imena. Nekog nepoznatog čovjeka
osmijeh i mudra opuštenost. Danas kad mnom. Nisam vjerovao. To su oni trenu- po kojemu ta ulica nije nazvana. Ona po
ih se sjećam, čini mi se da su zaista bili ci kad ne razmišljaš. Sanjao sam o takvoj kojoj je ulica zaista nazvana ostaje u sje-
iz nekog drugog vremena. ženi. Sanjao sam o njoj. Bila je nekoliko nama ove priče. n

STAV 1/9/2016 69