Page 68 - STAV 78 01.09.2016

STAJALIŠTA

za druge, naravno ukoliko i onoliko koliko Bosanskom jeziku prigovara nacionalizma ono je s čim se Bošnjaci i
postoji taj interes s druge strane. Ali, uva- se i njegova tobožnja drugi govornici bosanskog jezika ipak
žavajući realnost povijesnih procesa novi- znaju nositi, kako je to jasno i u listu
jih etno-nacionalnih identifikacija u Bo- arhaizacija, orijentalizacija, Bošnjak iz 1891. godine. No, govornici
sni i na širem prostoru Slavenskog juga te provincijalizacija, odustajanje bosanskog jezika, a Bošnjaci prije svega,
izbjegavajući ma kakav jezički unitarizam od bosanske pluralnosti i šta loše se snalaze s problematiziranjima i re-
i hegemonizam, bosanski jezik druge nuž- sve ne... I pri svemu tome lativiziranjima bosanskog jezika, a poseb-
no ne uključuje u vlastitu jezičku maticu, no s njegovim osporavanjem i negiranjem
odnosno ne prisiljava ih na vlastitu nomi- zaboravljaju se činjenice, one iznutra, ili s pozicija koje ne prepoznaju
naciju. To su pitanja potpuno slobodnog se iz nekog razloga ne kazuju na prvu kao prijeteće spram bosanskog je-
izbora svakog pojedinca u koja se niko ne ili se, jednostavno, ne znaju, zika kao takvog, čak ni onda kad je njihov
može miješati niti na to ima prava – svako jezik predmet vulgarne sprdnje. Uz niz
zna kojim jezikom govori i kojim jezikom ili neće da znaju drugih mogućih pokazatelja, tu njihovu
želi govoriti. Uostalom, to je bio i stav još zbunjenost odražava i danas kod nas sve
u Bošnjaku iz 1891. godine. spremnosti drugih da učestvuju u bosan- češća upotreba potpuno besmislenih i obe-
I bosanska jezička norma upravo je skom jeziku i samim tim oblikuju njegovu zličenih odrednica poput naš ili bosanski,
ovakva – dominantno pluralna. Ona nije normu. Bosanski jezik može biti, dakle, i hrvatski, srpski jezik kao imena za maternji
prvenstveno disjunktivna već konjuktivna, još “bosanskiji“, ali to zavisi prvenstve- jezik. One su i odraz straha od optužbe
ona prvenstveno ne rastavlja već sastavlja no od drugih, od toga koliko ga ti drugi za “nacionalizam”, one su također i vid
i uključuje, ali sasvim prirodno uvažava prihvataju i koliko ga sami hoće takvim prvenstveno bošnjačke mimikrije, strah
jezičku tradiciju Bosne i najvećeg broja učiniti. To pokazuje i slučaj nekadašnjeg od samoimenovanja, a prije svega rezul-
svojih govornika. Normiranju bosanskog bosanskohercegovačkog standardnojezič- tat nekog novog i drugačijeg razvlačenja
jezika strani su razlikovni rječnici, strane kog izraza, koji se javio sedamdesetih go- naše pameti, koje mnogi ne prepoznaju
jezičke isključivosti, ali je, naravno, strano dina 20. stoljeća i kao pokušaj uvažavanja onda kad je očita i neposredna prijetnja
i negiranje vlastitih jezičkih navika i rani- osobenosti jezika u Bosni i Hercegovini, a nestala. Bošnjak, kao i drugi govornik bo-
je zanemarivanih preferencija govornika koji, međutim, nije uspio preživjeti zaseb- sanskog jezika, tako, sve manje vidi da s
bosanskog jezika. Pritom, širina bosan- ne nacionalne standardizacijske procese u bosanskim jezikom ipak nema nikakvih
ske jezičke norme ne zavisi samo od Boš- drugim sredinama. stvarnih problema i da su i ovi, kao i svi
njaka kao i zvanično najbrojnijih govor- Negiranje bosanskog jezika s pozicija drugi “problemi“ bosanskog jezika zapra-
nika bosanskog jezika, već prije svega od nacionalističkih ideologija i lingvističkog vo izmišljeni. n

68 1/9/2016 STAV