Page 67 - STAV 78 01.09.2016

jedan i drugi traži od nas nešto drugo, jer imena u naziv “bošnjački jezik” direktno Između svega ostalog i učešće u razaranju
izmegju sebe ne mogu – o živu glavu – da diskriminiraju govornici bosanskog jezika srpskohrvatskog kao zajedničkog jezika, i
se slože. Prijatelj Jovo poručuje nam, da na temeljima lingvističkog nacionalizma, to upravo s pozicija lingvističkog naciona-
uzmemo njegovo ime, a prijatelj Ivo veli: a ovaj dio države Bosne i Hercegovine i lizma. Potom, prigovara se i njegova navod-
‘jok Bošnjače, ti si moj i moraš prigrliti na ovaj način pokušava se debosnizirati na “skrojenost” po “bošnjačkoj mjeri“, i u
moje ime’. Potegni tamo, potegni amo, a i označiti kao monoetnički, čisto srpski, tom smislu razaranje bosanskog jezičkog
sve bez našega pitanja. Od same ljubavi, a upravo tragom nacionalističke ideologije jedinstva. A, također, bosanskom jeziku
zbog svoje beskrajne svagje, prijatelji bi nas “krvi i tla”. I tu, zapravo, ništa nije novo. prigovara se i njegova tobožnja arhaizacija,
upravo raskinuli; da se nijesmo već odav- No, postoji još jedan krajnji, ovaj put do orijentalizacija, provincijalizacija, odusta-
na tome priučili, mi bi se morali od čuda apsurdnosti doveden paradoks: bosanski janje od bosanske pluralnosti i šta sve ne...
kameniti kao kulašinsko dijete.” jezik danas se dovodi u pitanje, odnosno I pri svemu tome zaboravljaju se činjenice,
U nastavku se naglašava ime “Bošnjak” relativizira, osporava i negira i sa sasvim one se iz nekog razloga ne kazuju ili se,
kao “naše pravo narodno ime”, a onda se suprotnih pozicija – pozicija koje se pred- jednostavno, ne znaju, ili neće da znaju.
posebno fokusira pitanje bosanskog jezika, stavljaju kao “liberalne”, “demokratske”, Zaboravlja se, naprimjer, ne samo po-
upravo s ovom nominacijom, te problem “antinacionalističke”... vijest nastanka i funkcije srpskohrvatskog
njegova negiranja, pri čemu se uvodnik Nekadašnji srpskohrvatski (ili hrvat- jezičkog standarda, to kad je, kako i za-
osvrće i na paradoks Bečkog književnog skosrpski) jezik nije postajao oduvijek, “od što stvoren, već i to da se ovaj nekadašnji
dogovora, odnosno na zasnivanje stan- početka svijeta“, već je stvoren spomenu- standardni jezik počeo raspadati upravo na
darda srpskog i hrvatskog jezika i odnos tim Bečkim književnim dogovorom 1850. svojim srpskim i hrvatskim osovinama, tj.
prema bosanskom jezika u ovom smislu: godine iz kulturalnih, društveno-politič- Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatsko-
“A što se tiče našega jezika, to se ne kih i ideoloških potreba jednog vremena. ga književnog jezika sastavljenoj u Matici
plašimo pred cijelim svijetom otvoreno Bio je to pokušaj najprije jezičkog i knji- hrvatskoj u martu 1967. godine, odnosno
kazati, da nam je i ime našega jezika usko ževno-kulturalnog približavanja, a nakon kontrastavom u Predlogu za razmišljanje
skopčato s imenom narodnim, te da nam toga i društvenog te političko-državnog grupe članova Udruženja književnika Srbi-
se i jezik zove bosanskim. [...] ujedinjenja prije svega Srba i Hrvata te je odmah potom, a prije svega toga uslijed
Mi se ponosimo time, da je upravo naš Slovenaca, dok su se drugi južnoslavenski netolerantne politike beogradskog jezičkog
jezik, a iz naše otadžbine uzet za osnovu narodi, Bošnjaci, Crnogorci i Makedonci, unitarizma i hegemonizma. U srpskom
književnog jezika naših komšija Srba i pritom podrazumijevali – Bošnjaci u smi- Predlogu za razmišljanje, a kao odgovor na
Hrvata. slu srpsko-hrvatskih odnosa, a Crnogorci hrvatsku jezičku deklaraciju i njezin pro-
Glasoviti jezikoslovci Vuk Karadžić, i Makedonci u vezi sa širim srpskim naci- test protiv jezičkog nasilja, konstatira se da
Daničić, pa Ljudevit Gaj prenijeli su naš onalnim korpusom. Srpskohrvatski jezik su Bečki i Novosadski dogovor poništeni
lijepi jezik u književnost obaju rečenih bio je svojevrstan lingvistički kompromis te se iznosi stav da će se od tog trenutka
naroda, te ga prozvaše kako su oni hotje- i konstrukt, koji je svojoj svrsi služio neko srpski i hrvatski jezik razvijati samostal-
li, jedni srpskim a drugi hrvatskim, a o vrijeme i koji je, naravno, imao i svoje no. Savremena standardizacija bosanskog
nama nigdje ni spomena. Mi sigurno ima- vrijednosti i smisao, svoje prednosti, ali i jezika javit će se, pak, tek nakon raspada
mo prava dičiti se, što se našim jezikom nedostatke, a koje je uostalom jasno pred- Jugoslavije, onda kad srpskohrvatskog je-
služe danas u književnosti naši prijatelji stavljalo i njegovo ime, vezano tek za dva zika više u realnosti nije bilo, baš kao ni
Jovo i Ivo, a to će nam bar svak priznati. južnoslavenska naroda. To pokazuju i eg- zemlje radi koje je stvoren, a prvi pravo-
Ali mi nikako ne razumijemo, zašto naziv, zaktni podaci, pa su, naprimjer, u korpusu pis bosanskog jezika bit će objavljen tek
što su ga oni našem jeziku po svojoj volji, za poznati Rječnik srpskohrvatskog književnog 1996. godine, dakle gotovo puna tri deset-
a bez našeg pitanja dali, sada nama po što, jezika Matice srpske i Matice hrvatske iz ljeća kasnije. Kao takav, bosanski jezik nije
po to hoće da nametnu, pa nam čak bra- 1967. godine izvori iz bošnjačke književno- niti može biti izraz lingvističkog naciona-
ne, da mi u našoj vlastitoj kući svoj jezik sti bili uključeni sa svega 3%. Ovaj rječnik lizma, nego je devedesetih godina tek na-
označujemo imenom našeg naroda. To je bio je rezultat novog, ovaj put Novosadskog stavio svoje zvanično postojanje, a koje je
slično, kad bi našemu djetetu neko drugi dogovora iz 1954. godine, koji je na neki bilo dokinuto baš lingvističkim naciona-
po svojoj volji ime nadio.” način potvrdio raniji dogovor iz Beča, pri lizmom, kad je 1907. godine naziv bosan-
čemu će i ovaj primjer reći da pojava bosan- ski jezik ukinut u Bosni u korist drugih,
PRIGOVORI SA SAMOPROGLAŠENIH ske jezičke tradicije kao takve (a slično je i nacionalnih određenja jezika, odnosno u
“PROGRESIVNIH“ POZICIJA s crnogorskom) nije ni izbliza adekvatno korist srpskohrvatskog jezika.
Sličnosti s današnjim položajem bosan- priznata u korpusu srpskohrvatskog jezi-
skog jezika više su nego očite i nisu uop- ka, što su tek neki od nedostataka ove ne- BOSANSKA JEZIČKA NORMA
će slučajne. Nekadašnji ideološki razlozi kadašnje unitarističke jezičke koncepcije. DOMINANTNO JE PLURALNA
danas su preoblikovani, s tim što danas Pa ipak, bosanskom jeziku s tobožnjih Bosanski jezik, njegovi govornici i nje-
imaju i dodatnu političku funkciju. Tako “liberalnih“, “demokratskih“, “antinaci- govi proučavaoci ne razaraju bosansko je-
se, naprimjer, u entitetu RS negiranjem onalističkih“ i drugih samoproglašenih zičko jedinstvo. Bosansko jezičko jedinstvo
bosanskog jezika i falsificiranjem njegova “progresivnih“ pozicija prigovara se štošta. počelo se razarati pod utjecajem lingvistič-
kih nacionalizama iz susjednih sredina još
u 19. stoljeću, a ovaj proces započeli su oni
Negiranje bosanskog jezika s pozicija nacionalističkih ideologija koji su odustali od bosanskog imena jezika
i lingvističkog nacionalizma ono je s čim se Bošnjaci i drugi i priklonili se nekom drugom, nacionalnom
govornici bosanskog jezika ipak znaju nositi. No, govornici imenu. To pokazuje i primjer uvodnika iz
bosanskog jezika, a Bošnjaci prije svega, loše se snalaze s lista Bošnjak, koji je u svojoj orijentaciji
ciljao na sve Bošnjake u povijesnom smi-
problematiziranjima i relativiziranjima bosanskog jezika, a slu riječi, odnosno do 19. st. na sve žitelje
posebno s njegovim osporavanjem i negiranjem iznutra Bosne. Bosanski jezik i danas je otvoren

STAV 1/9/2016 67