Page 62 - STAV 78 01.09.2016
P. 62

DRUŠTVO



          Život u maltarnici na Alifakovcu

          ponad Ulice Pod carinom

          BOGO MILI,




          ŠTA JE OVA




          MALTA LEĐA




          VEZIRSKIH




          VIDJELA
























                                            Ovdje se završavala divljina i počinjao grad. Carinici su bili

         Piše: Izet PERVIZ                  nokat carstva i prsa šehera. Srijedom je bilo gužve i posla
         Fotografije: Nusret HALAČEVIĆ      da se glava nije mogla podići. A bilo je dana i za ponos. Ni
                                            opasnosti nije manjkalo


                aš negdje onkraj ovih turbeta   putu i još sretnijem povratku, sklupčani   brige i opreza što ih tjera da zvirnjaju
                opraštao se nekada putnik ili su-  u zadimljenim hanovima višegradskim,   okolo i osluškuju svaki šum u mračnim
                sretao s ovim gradom. Oni što su   akovskim, pazarskim, i, Bog zna, neke   stoljetnim šumama. A tek kad bi pukla
         Biz Sarajeva namjerili Carigrad-   je put vodio i dalje, u Stambol, u Meku.  pred njima bjelina Kozije ćuprije, koja
          skom džadom, okretali se iza sebe i mi-  A kad bi se vraćali, pregazivši Ro-  se poput dobrohotne pogrbljene starice
          lovali pogledom aleme na minaretima,   maniju i ostavivši iza sebe sve moguće   raspela nad Miljackom, niko više ne bi
          krovove čaršijske i badže svojih kuća. A   zasjede hajduka i sjecikesa, već s druma   mogao zatomiti taj krik iz grudi niti za-
          onda, puni melanholije, uz rezak topot   što se obrušavao prema Mokrom uočivši   uzdati tu pjesmu. Čim bi, kao u kakvom
          konjskih kopita od kaldrmu spuštali se   dugoželjeni okvir silnog Trebevića, ola-  dubokom bubnju, odjeknulo dobovanje
          šumom prema Kozijoj ćupriji, i dalje, u   bavili bi uzde i pustali konje da ih sami   njihovih kopita u prostoru između kame-
          neizvjesnost putovanja. Jednako su u sebi,   nose niz brdo, kući, u njihov grad. Raz-  na i vode, konji bi se pranđiknuli i hor-
          putujući, razmotavali sliku grada uhva-  galjene duše, krenula bi ih priča. Više   ni, kao da su tek krenuli na put, uzletjeli
          ćenu s prijelomne tačke na Alifakovcu.   ni sami u sebi ne bi mogli prepoznati   bi uzbrdicom do prvih mezara, skoro u
          Ispijali su je natenane, maštajući o hairli   one ljude od maloprije, pune strepnje,   galopu. I ovdje bi zastali, sami. A jahači



         62  1/9/2016 STAV
   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67