Page 64 - STAV 78 01.09.2016
P. 64

DRUŠTVO






























          kroz tri gvozdene halke različitih promje-  da im se i najljuća osa spusti na nj. Bilo je   u grad, prvo morala pokucati na vrata
          ra zakovane u zidove maltarnice, kao što   tako i kada su hadžije, uz pjesmu, kolo i   maltarnice. Ništa nije imala za ocarini-
          su, pričalo se, radili Visočani. Ne, ovdje   muziku, kretale u koloni odozdo, od Had-  ti, a porez su joj plaćali svi. Eno, stoji
          se jedva prebrojati stizalo.      žijske džamije. Pravi pravcati teferič. Bak-  zapisano, 20. jula 1762. godine pojavi
            Ne bi, na kraju, ni do u duboko u noć   šiš nisu bacali u zrak, nego bi ga svakom   se u Sarajevu najgrđi gost. Ali nije ušla
          čovjeku dali odahnuti. Ovdje su dovodili   u ruku tutnuli, kabulsum, alarazolsun, pa   ovdje, već gore, na Višegradsku kapiju,
          one koji bi ugrozili javni red i izbacivali   ljuboruk i dova za hairli put.  i odozgo počela moriti. Vele, doveo je
          ih naglavačke. Ovo je bila granica grada                             neki Čabrić s Vratnika i odmah je jadan
          i ovdje se završavao prostor na kojem su   KAD MORIJA MORI           umro, a nije prošlo dugo ode za njim i
          važila gradska pravila ponašanja. A ko će   Ni opasnosti nije manjkalo. Najcrnji   njegov brat Sulejman, kazandžija. Eto,
          činiti garet ako ne pijana bosanska bena?!   hajduk bila je kuga. I ona je, da bi ušla   nema ni godina, čini se, u povorci je
          Do ponoći, do zore, brale, sve dok ih umor
          ne bi oborio u grabu, pod šljivu, ili uz san-
          tarč kakvog mezara, znali su se svađati i na-
          valjivati da se vrate i izmire račun s onim
          ko ih je izigrao na pravdi Boga. A Sarajevo
          je oduvijek bilo takvo, ako se nećeš dobro
          naoružati oprezom, očas posla navući će te
          čaršijski mangupi na kocku pa da za tili čas
          ostaviš na hastalu jutros prodanog vola, se-
          pete jabuka ili najboljeg konja iz obora. Pa
          ti onda kukumavči, majčin sine, i svađaj
          se sam sa sobom kad ti i carinici okrenu
          leđa. Ali, džaba, pijanom je rašta govoriti.
            A bilo je dana i za ponos. Često, skoro
          svake godine, uz zurle i defove, iza brda se
          pojavljivala svita na nakićenim konjima,
          jahači u crvenoj čohi s oštrim sabljama da
          je zrak pod njima cvilio. Dolazio je to na
          Bosnu novi vezir. Danima prije prala se
          uniforma, peglale čakšire i podmazivale
          kubure, i maltarnica, da se sve sija. S Ta-
          bije bi gruhao top kao za Bajrama. Zrakom
          su letjele akče i bakrenjaci. Čandrkale su
          kovanice oko nogu okupljene svjetine, a da
          ih niko nije smio ni taći sve dok ne prođe
          ujdurma oko novog vezira; i on će, a da
          se ni godina ne sastavi s godinom, proći
          ovuda, uzbrdo, pokunjen, kao što je jučer
          prošao njegov prethodnik; Bogo mili, šta
          je ova malta leđa vezirskih vidjela. Znalo
          se: sve kovanice koje se ovdje prospu pri-
          padaju maltarnicima što sad stoje u stavu
          mirno i ni brkom ne smiju pomjeriti sve



         64  1/9/2016 STAV
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69