Page 63 - STAV 78 01.09.2016
P. 63

Negdje su ih zvali i maltarnici, a bilo je i mjesta gdje
                                            carinarnice nisu zvali malte. Eno ga u Vukovaru, tamo
                                            se i danas jedan dio grada zove po carini: Mitnica. U
                                            Makedoniji su sve malte bile mitnice, a za carinski porez
                                            kazivalo se mito. Prolazeći tamo, sarajevski se trgovac
                                            smijao i mangupski sukao brk, izvodeći iz te riječi naziv za
                                            onog ko naplaćuje porez: mitničar, skitničar, haj u zdravlje

                                            Razveseliti ih je mogao samo bakšiš, pre-  i u vrijeme kada su Austrijanci sazidali
                                            gršt suhih stambolskih smokava, zanje-  maltarnicu.
                                            drica turskih leblebija, zamotuljak make-  I posla je bilo, butum. Eto, srijedom,
                                            donskog duhana, afganistanskog hašiša   pijačnim danom, kada su zore iz svih sela
                                            ili pravog čaja iz Indije, a zube požutjele   uz korito Miljacke, od Sokoca i Rogatice,
                                            od čibučenja za besanih stražarskih noći   donosile sa sobom užurbane seljake s to-
                                            pokazali bi samo ako bi im pred očima   varima robe i molitvom da im dan bude
                                            kakav trgovac zavihorio maramom svile   pazaran i hairli. Valjalo je izvagati sve
          na njima udahnuli bi tako duboko kao   iz Damaska. Sve uz osmijeh, širok tačno   sepete i vreće, prebrojati živinčad, ovce i
          da bi u sebe usrkati cijeli grad. Tek kada   kao hedija, bujrum i gošgelding, i da sve   telad i ostalu stoku, a uz to još naplatiti i
          bi onu sliku s početka svog puta potpu-  utržiš i utrostručiš svoj imetak.   putarinu i držati u suri seljake nesvikle ni
          no preklopili s ovom što se otvorila pred   Negdje su ih zvali i maltarnici, a   na kakav red. Poslije podne, pri povratku,
          njima, i kad bi proučili Fatihu za one što   bilo je i mjesta gdje carinarnice nisu   valjalo je to ponoviti pa uporediti u tefteru
          leže ovdje, pored druma, spustali bi se   zvali malte. Eno ga u Vukovaru, tamo   s mjerama jutrošnjim, napraviti razliku
          niz Alifakovac, sporo, na Tržište, kući.  se i danas jedan dio grada zove po cari-  i osjeći po pravdi i zakonu: svakom nje-
                                            ni: Mitnica. U Makedoniji su sve malte   gov pošten porez. Tog je dana carinika
          NOKAT CARSTVA                     bile mitnice, a za carinski porez kaziva-  moralo biti barem troduplo u odnosu na
            Ovdje se završavala divljina i počinjao   lo se mito. Prolazeći tamo, sarajevski se   obične dane, kada se satima znalo sejriti
          grad. Odmah tu, ispod samog mezarja na   trgovac smijao i mangupski sukao brk,   u dosadi i čamotinji, sve čekajući da se
          Alifakovcu, ponad ulice što nosi ime po   izvodeći iz te riječi naziv za onog ko na-  pojavi kakav putnik iz udaljenih krajeva
          njihovom radnom mjestu, stoljećima, če-  plaćuje porez: mitničar, skitničar, haj u   carstva, pa biti ljubazan prema njemu i
          kali su brkati carinici. Navikli na marife-  zdravlje. Nije znao da se ta riječ javlja u   pokrenuti razgovor da prvi uhvatiš naj-
          tluke kojima su ih seljaci što su se spuštali   svim slavenskim jezicima, ali pod razli-  novije vijesti i šta se to priča u Stambo-
          iz okolnih sela na pijacu nastojali nadmu-  čitim značenjima, u Poljskoj je plaća, u   lu. Srijedom je ovdje bilo gužve i posla
          driti, svakog su prvo gledali kao onog koji   Rusiji nagrada, u Ukrajini zakup, a on   da se glava nije mogla podići. I to cijeli
          želi sakriti štogod od dugačke porezne   sam nije mario za to, i onako su ga svi   dan, sve dok i posljednjem pazarliji ne bi
          ruke koja se svugdje zavlačila i preturala   zvali Balija, Židov, Vlah ili Turčin. Bilo   vidjeli leđa, gore, pored mezarova. Samo
          svaki džak. Oni su ovdje bili nokat carstva   kako bilo, jedno je sigurno: mita, onog   za brojanje jaja trebao je poseban službe-
          i prsa šehera. Ozbiljni i mrki, s vječitom   pravog, kada bi se i državno oko umorilo   nik, pa da opet jedva stigne. Nije se ovdje
          ljutnjom u glasu, prsili su se pred putni-  pa na časak sklopilo svoje otežale vjeđe,   imalo vremena vagati jaja kao što se, kako
          cima poput kakvih nadobudnih ždralova.   bilo je i ovdje. Da, baš na ovoj carini, čak   se kazivalo, radilo u Foči, ili ih provlačiti


                                                                                                    STAV 1/9/2016  63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68