Page 73 - STAV broj 219

BOŠNJANI SU VEĆINOM BILI
PRIPADNICI CRKVE BOSANSKE
Kako kaže, općeprihvaćeno je da je Bo-
snu u ranom srednjem vijeku naseljavalo
slavensko stanovništvo organizirano u više
rodovskih zajednica, koje je po asimilaciji
Ilira koje su zatekli krajem 8. stoljeća bilo
kristijanizirano. “Na taj način nastao je et-
nički supstrat koji je u 9. stoljeću stvorio
svoju inicijalnu bosansku državu, čiji su
podanici bili nazivani Bošnjani ili Dobri
Bošnjani. Što je, pak, bio prevladavajući i
konkretni sadržaj etničkog identiteta etni-
ka obilježenog pod tim imenom (u osman-
skim dokumentima taj je naziv poprimio
i danas aktualni oblik Bošnjaci), ostaje na
znanosti da razjasni. Većina njih bili su pri-
padnici Crkve bosanske (od Rimske kurije
označene i optužene kao neomanihejske
i heretičke), jedan dio su bili pravoslavci
(u pograničnim područjima prema Raškoj
i Zeti), a jedan dio katolici”, piše Zekić.
Pred kraj postojanja bosanskog kraljevstva,
ističe on, misionarskim djelovanjem fra-
njevaca izvršeno je prisilno pokrštavanje
jednog dijela pripadnika Crkve bosanske,
njihova rekatolizacija – kako je naziva.
Dolaskom Osmanlija na prostor bosanske
države započeo je proces islamizacije koji
će zahvatiti uglavnom pripadnike Crkve
bosanske. Masovna islamizacija, koja nije
bila nasilna već dobrovoljna, bosansko-
hercegovački je specifikum kojeg su pota-
knuli složeni odnosi političkih, ekonom-
skih, kulturnih i vjerskih odnosa u Bosni
u drugoj polovini 15. i tokom 16. stoljeća.
Ona je u neposrednoj vezi “s nastankom
gradova (šehera i kasaba), s džamijama,
mektebima i medresama (škole za vjer-
sku obuku) i tekijama, koje su bile centri
islamske naobrazbe, i u kojima je islam –
u dogmatskom smislu, ali i kao življenje
i prakticirana religija – najdosljednije res-
pektiran”, objašnjava autor.
Prelazak Bošnjana na islam, piše Ze-
Pojavom islama i judaizma, višestruki kulturni i duhovni kić, dosegao je svoj vrhunac sredinom 16.
paralelizam dodatno je bio obogaćen (ili usložnjen – ovisno stoljeća, nakon čega nastupa postepeno
od interpretacije i interpretatora), tvoreći etničko-kulturni i usporavanje. “Kako bilo, u 17. stoljeću
konfesionalnom mapom Bosne domini-
konfesionalno-civilizacijski prostorni specifikum jedinstva rali su muslimani s dvotrećinskom veći-
različitosti kao jedinstven primjer “spajanja nespojivog” na polju nom. Konverzije na islam u Bosni trajale
povijesnog supostojanja muslimansko-bošnjačkog, katoličko- su i kroz cijelo 18. stoljeće, a sporadično i
-hrvatskog, pravoslavno-srpskog, židovsko-sefardskog, etničko- u 19. stoljeću, ali s neusporedivo manjim
intenzitetom i obimom”, objašnjava Ze-
-konfesionalnog kulturnog identiteta kić, ističući da se od 17. stoljeća broj mu-
slimana u odnosu na pripadnike drugih
otvorenosti i međusobnom prožimanju trajanja srednjovjekovne bosanske dr- vjera postepeno smanjivao, ponajviše zbog
do kojeg je u izvjesnoj mjeri dolazilo u žave, to jedinstvo raznolikosti bilo je ratova koje je vodilo Osmansko carstvo,
sferi pučke kulture”, zapaža Zekić, za- vjerovatno još izraženije, jer je u to vri- a u kojima su ginuli deseci hiljada Boš-
ključujući da se ta zajednička tradicija, jeme stanovništvo Bosne imalo jedno njaka. Opadanju procentualnog udjela
i kao zbir pojedinačnih kulturnih rea- ime. “Stanovništvo Bosne u svim se do- muslimana u ukupnom broju bosanskog
liteta, ali i kao organska cjelina nastala kumentima tog vremena naziva jednim stanovništva posebno je doprinijelo ise-
interakcijom zasebnih etničkokonfesi- imenom – Bošnjani, bez obzira da li su ljavanje muslimana u Osmansko carstvo
onalnih zajednica, naziva bosanstvom pripadali bogumilstvu ili kršćanstvu (ka- nakon austrougarske okupacije Bosne.
ili bosanskim identitetom. U vrijeme toličanstvu ili pravoslavlju)”, ističe Zekić. (Nastavak u narednom broju)

STAV 16/5/2019 73