Page 77 - STAV broj 219

bude otac tinejdžera, ne postoji logično
objašnjenje, osim onoga koje se krije u
apsolutnom nedostatku drugih rješenja.
Uprkos Skvaricinom glumačkom talentu
i spremnosti da obuče kostim bilo ko-
jeg lika u bilo kojem stanju, čini se da
bi za Selminog partnera na sceni bolje
odgovarao neko njenih godina ili stariji,
što je, naprimjer, slučaj u predstavi Ay,
Carmela, a što se nesumnjivo primjeću-
je u uvjerljivosti razvoja odnosa izme-
đu ova dva lika, dok onaj između Sina
i Oca funkcionira dosta bolje.
Iako poprilično oskudne, kostimo-
grafija i scenografije tačno su onakve
kakve su morale biti, jednostavne, a kao
i sami likovi, postoje u rascjepu između
savremenog i starinskog, gradskog i se-
oskog, jave i sna, prošlosti i sadašnjosti.
S druge strane, muzika je relativno loš
izbor, a s obzirom na to da nije u funk-
ciji niti ideje, niti sadržaja, niti vreme-
svu svoju scenu prepustio glumcima i neizgovoreno, i poricanje, i prihvatanje,
njihovoj međusobnoj interakciji, što je i smiraj tijela, i njegov polet. na, niti prostora u kojem je smještena,
svakako najbolji način da se stigne do “Plač majčinog srca za njenog sina, ne izaziva nikakvu emociju i svojom
pretjeranom modernošću odlučno klizi
najskrivenijih dijelova čovjekove psihe. za onoga koji ostaje... Svu moju ljubav... u patetiku i banalnost, gdje joj je defini-
Na koncu, to se ispostavilo kao isprav- ali ona je moja ljubav, njoj sam je dala, cija samo ukras.
no čitanje komada s obzirom na to da njenom odsustvu... Sva moja ljubav je
su Skvarica, Alispahić, Ðanić, Pandur ono što me plaši svaki minut moga ži- Nadalje, s jedne strane je kao cen-
i Sabo, uprkos određenim nesigurnosti- vota. Mi dajemo sve za one koji ostaju? tralni nedostatak predstave moguće iz-
dvojiti odsustvo dramaturške progresiv-
ma u izvedbi na početku predstave, ap- Ali ja ne mogu, nikad nisam mogla. I nosti, što dešavanja na sceni poprilično
solutno zavladali scenom te jedan sve- najgora stvar je što i ne želim. Čuješ li dugo drži u istoj ravni, a s druge strane,
opći haos, u kojem se za prevlast bore me? Ne želim”, kaže Majka u monologu
uspomene i stvarnost, ludilo i razum, kojim se obraća Sinu. upravo ta repetitivnost u smjenjivanju
ljubav i mržnja, čine razumljivim, ja- psiholoških i duhovnih stanja glavnih
protagonista pomaže u stvaranju čistog
snim, životnim. Prebacujući se iz jed- VRLINE I NEDOSTACI Čehovljevog isječka života jedne poro-
nog stanja u drugo, izmjenjujući glas i Kada je u pitanju podjela uloga, ap- dice, u kojem ne postoje nasilni raspleti
izraz lica uporedo, gotovo neprimjetno, solutni pogodak postignut je sa Selmom
a opet jasno razgraničeno, glumci uvjer- Alispahić kao Majkom, Davorom Sa- niti preokreti, pauze niti prostorne pro-
ljivo oživljavaju Mauvignierov haotični bom kao Sinom te Dženanom Ðanić u mjene u fizičkom smislu, i gdje likovi
ne predstavljaju heroje koji nonšalantno
fotografski album, koji svakim novim li- ulozi Lise, razapete između djevojčice svladavaju sve prepreke i redovno stižu
stanjem i prizivanjem uspomena mržnju i djevojke, uspomene i živog bića, ima- do sretnog kraja. Tako se može reći da se
čini dominantnijom u odnosu na ljubav. ginacije i stvarnosti, dok se ipak odre-
Režiser je od svojih glumaca zahtijevao đena pitanja nameću u izboru Skvarice režiser hrabro usudio načiniti nešto što
trezvenost kako bi se istakla izražajnost i Pandura. Premda se u odabiru Pandu- nije česta karakteristika aktuelnih tea-
tarskih tokova, te je više sklonije filmu
izgovorenog i kako bi se paleta različi- ra za ulogu mrtvog Djeda može pronaći nego pozorištu. Ipak, potrebno je navesti
tih, potpuno suprotnih osjećanja mogla određeno objašnjenje te se učitati da je da se zasigurno moglo poraditi na ritmu,
razlikovati u nijansama. Partnerska igra on mlad jer je u sjećanjima takav ostao,
tako funkcionira uz pomoć trenja izme- za izbor mladog Skvarice u ranim tride- ali ne kada je u pitanju glumačka igra,
đu glumaca u kojem se krije i tišina, i setim, da igra sredovječnog muža i još da već razvoj fabule, i više se fokusirati na
izmjene, a ublažiti ponavljanje već da-
tih informacija.
Ako od ove predstave očekujete uz-
Kao centralni nedostatak predstave, moguće je izdvojiti budljivu, dramatičnu, tehnički spekta-
odsustvo dramaturške progresivnosti, što dešavanja na kularnu predstavu, u kojoj će se glavni
sceni dugo drži u istoj ravni, a upravo ta repetitivnost likovi promijeniti nabolje i iz nesreće pre-
u smjenjivanju psiholoških i duhovnih stanja glavnih ći u sreću, onda ovo teatarsko ostvarenje
za vas definitivno nije idealno rješenje.
protagonista pomaže u stvaranju čistog Čehovljevog Međutim, ako želite otići u pozorište i
isječka života jedne porodice, u kojem likovi ne prepoznati jedan isječak nečijeg života,
predstavljaju heroje koji nonšalantno svladavaju sve uhvaćen posredstvom čiste glumačke
igre, u čiju je uvjerljivost ugrađena sva
prepreke i redovno stižu do sretnog kraja ljubav ovog svijeta, onda nećete proma-
šiti posjetite li Sarajevski ratni teatar. n

STAV 16/5/2019 77