Page 76 - STAV broj 219

KULTURA

Predstava “Svu

moju ljubav” na

sceni Sarajevskog

ratnog teatra

Piše: Mirza SKENDERAGIĆ

predstava Svu moju ljubav, na- SVU POZORIŠNU
a sceni Sarajevskog ratnog te-
atra premijerno je izvedena

Nstala prema tekstu francuskog
nih predstava koje se bave aktuelnom SCENU ZA ČISTU
pisca Laurenta Mauvigniera, a u režiji
Zijaha Sokolovića. Time se, nakon broj-
historijsko-političkom stvarnošću, i na-
pozorištu, Sarajevski ratni teatar odlučio GLUMAČKU IGRU
suprot repertoarske politike posvećene
savremenom društvenom angažiranom
na postavku komada u čijem su sjecištu
porodica i pojedinac zarobljen unutar Režija: Zijah Sokolović; igraju: Selma Alispahić, Igor Skvarica,
vlastitih psiholoških i duhovnih zido-
va. U skladu s tim, za režiju je i oda- Sead Pandur, Davor Sabo i Dženana Džanić; dramaturgija:
bran Zijah Sokolović, u centru čijeg je
autorskog senzibiliteta čovjek, a do čije Nejra Babić; scenografkinja i kostimografkinja: Adisa Vatreš-
se najdublje unutrašnjosti dolazi jedino Selimović; autor muzike: Nedim Zlatar
posredstvom glumačke igre.
“GLUMAC JE GLUMAC JE REŽISER”
Komad čini jedna porodica, njena koja u sadašnjost priziva najdublje, na- prošlosti u sadašnjost, preuzimati život.
prošlost, sadašnjost i budućnost koje se jintimnije, ali i najbolnije sjećanje na Nekada srećom i ljubavlju ispunjen pro-
međusobno isprepliću i sjedinjuju u jed- Lisu. Uskoro im se u kući pridružuje i stor, s povratkom postaje kuća duhova s
nom prostornom i vremenskom stanju. Sin (Davor Sabo), koji se uprkos velikoj tek preminulim Djedom (Sead Pandur)
Nakon smrti svog oca, Otac (Igor Skva- želji da vidi svoju sestru odbija suočiti s kao živim predstavnikom prošlosti, u
rica) se vraća na selo u kuću u kojoj je mogućnošću njenog povratka i čini sve kojoj je granica između živih, mrtvih i
proveo djetinjstvo, blizu stabla kraj kojeg da nastavi svoj život. Nasuprot njemu, utvara sjećanja sve tanja.
je njegova kćerka nestala prije deset go- Majka tvrdoglavo odbija krenuti dalje i, Oslonjen na historiju dramske knji-
dina. Pokop i porodični poslovi trebaju kao da je riječ o igrački medo, čvrsto u ževnosti, Mauvignier je kreirao djelo od
da se riješe, a on i njegova žena, Majka zagrljaju drži sjećanje na svoju kćerku. četrnaest sekvenci, koje koristi ambiva-
(Selma Alispahić), priželjkuju što prijaš- “Ona za mene ima šest godina i uvijek lentnost Harolda Pintera, životnu utrnu-
nji povratak u grad. Ipak, njihova sjeća- će imati šest godina”, kaže Majka, objaš- lost Antuna Pavloviča Čehova, besciljnost
nja čekaju na njih i vraćaju se u obliku njavajući da u odrasloj djevojci ne može Samuela Becketta i, spajajući iracionalno
tajanstvene djevojke (Dženana Ðanić) prepoznati svoju kćerku. Jedino se Otac i imaginacijsko sa surovom realnošću,
koja tvrdi da je Lisa, izgubljena kćer- odlučno prepušta u pandže zvijeri sjeća- nagovještava scenski prostor za katarzu.
ka i sestra. Svoju tvrdnju potkrepljuje nja koje ga istovremeno izvana hrani, ali Za one koji zbog gubitka voljenih svu
kutijom u kojoj su stvari koje Otac pre- i ubija iznutra te koje je, ako mu uzvra- svoju ljubav čuvaju za sjećanje.
poznaje kao one koje je njegova kćerka tite pažnju, spremno mutirati i pojav- Sve ovo prepoznao je i Sokolović te je,
imala, a među kojima je i igračka medo, ljivati se u novim oblicima, prelaziti iz kako bi oživio nešto od njegove živosti,

76 16/5/2019 STAV