Page 46 - STAV broj 149

DRUŠTVO

Ratni put brigadira Armije RBiH Seada Rekića

U Pazariću i Hadžićima

Rekić je i danas naš
komandant i naša legenda

Istina o ratnom putu brigadira Armije BiH Seada Rekića na najbolji se način može rekonstruirati kroz
svjedočenja njegovih saboraca i boraca koje je obučavao i predvodio u borbi. Rekića se desetljećima po
medijima razvlačilo da je bio agent KOS-a u redovima Armije RBiH, i to pozivajući se na njegovo priznanje
koje je dato nakon višemjesečnih zvjerskih mučenja od marta do maja 1993. godine u prostorijama
ratne Službe državne bezbjednosti u Sarajevu, iznuđeno najgorim zamislivim nasiljem. Naime, Rekićeva
iznuđena izjava bila je u službi urotničke želje da se iz vodstva Armije RBiH uklone najsposobniji oficiri,
što bi direktno pogodovalo neprijatelju. Rekić je 1994. godine od Okružnog vojnog suda u Sarajevu, a iste
godine od Vrhovnog suda BiH, od tih optužbi oslobođen izuzimanjem iznuđenog priznanja, da bi se ponovo
priključio u odbranu BiH od agresije, i to kao komandant elitnog diverzantskog odreda 3. korpusa Armije
BiH. Njegov ratni put rekonstruirali smo kroz svjedočenja njegovih boraca i suboraca, počevši od Mostara
(1991–1992), a zatim hadžićkog ratišta (1992–1993 ) pa do zeničko-dobojskog ratišta (1994–1995).
U ovom nastavku donosimo priče Rekićevih specijalaca s hadžićkog ratišta do trenutka kada napušta to
područje odlučan da pomogne odbrani Sarajeva, a u narednom broju donosimo svjedočanstva o njegovom
kidnapiranju i mučenju i neumornoj potrazi boraca za svojim komandantom

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ policajca u Stanici javne bezbjednosti u a kasnije i na hiljade dobro naoružanih.
urednik@stav.ba Hadžićima. U septembru 1991. godine do- Podijelili smo se u dvije grupe, policajac
datno je mobiliziran rezervni sastav poli- Čedo Domuz je kao srčani dobrovoljac s
Oratnim dešavanjima na Igmanu cije i danas kaže da je tada obukao čizme jednom grupom otišao na Brezovaču, a ja
puno se pisalo, a snimljeni su i i zadužio automatsko oružje koje iz ruku samo ostao na Mrazištu. Mi već tada po-
dokumentarci za koje je malo reći nije ispuštao do kraja rata. Na Igman je činjemo s izviđanjima i pretresima. JNA
da su skandalozni s obzirom na izašao 1992. godine i, kao policijski starje- na vrhu Bjelašnice ima centar veze i jednu
svoj sadržaj i optužbe koje iz njih frcaju na šina, odnosno zamjenik komandira Stani- od glavnih relejnih stanica, a nismo znali
sve strane. Osim Sefera Halilovića i njego- ce javne bezbjednosti Hadžići, preuzeo je koliko je brojno stanje njihovih vojnika.
vih i zagovornika, čini se da teških objeda kontrolu nad tim područjem i uspostavio Smjene su im dolazile helikopterom. Mi
nije pošteđen niko, uključivši i predsjed- legalnu vlast RBiH. Tada je ispunio zada- smo tada već znali da je agresija započela,
nika RBiH rahmetli Aliju Izetbegovića. tak i s grupom od 24 policajaca preuzeo a naš je narod poprilično bio nesvjestan
Možda je jedan od uzroka što su do sada Igman od SDS-ovih policajaca koji su či- šta se događa, a po Igmanu haraju četnič-
neki od ključnih svjedoka za razumijeva- nili nered i maltretirali tamošnje radnike ke horde i paravojne formacije koje je na-
nje istine šutjeli, ili još gore, nisu bili pi- i osoblje hotela. Možemo reći da je u pe- oružavala JNA. Imali smo straže, ali re-
tani da istinu posvjedoče za medije. Jedan riodu dok je Šehić komandirao tim po- alno, nas dvadesetčetverica nismo imali
od takvih “ušutkanih” jeste i Nihad Šehić, dručjem Igman bio kompletno slobodan, snage da sebe čuvamo, a kamoli onoliku
koji je penzioniran kao komandant jedne a govorimo o razdoblju od početka aprila planinu. Svakako smo se snalazili, nismo
od brigada 4. korpusa Armije RBiH. Za do 20. maja 1991. imali dovoljno ljudi, a ja sam imao poli-
njega će ljudi u Pazariću i Hadžićima, s cijsku obuku koja je valjala na razini voda,
obzirom na ratni doprinos, reći da je jed- “Mnogi su pisali o Igmanu, mnogi su ali već na razini čete nije. Međutim, znao
na od legenda tamošnjeg ratišta. dobili činove zbog Igmana, a do sada niko sam najviše, pa sam i prirodno od ljudi
nije rekao šta je zaista bilo na Igmanu. prepoznat kao vođa i spontano sam tako
KAKAV ŠPIJUN, TO NIJE NORMALNO, Ukratko, ispada da rat na Igmanu počinje djelovao. Ljudi već bježe iz Hadžića, a
TO JE GNJUSNA LAŽ kada su oni došli tamo, što nije istina. Na nama se počinju priključivati dobrovoljci
početku nas je bilo samo 24, i to po mojem iz Pazarića, Hadžića i Tarčina. Do 10. maja
Šehić je završio srednju školu MUP-a odabiru izabranih dobrovoljaca policaja- smo već imali dvije čete. 10. maja napadaju
na Vracama i rat ga dočekuje kao aktivnog ca, a četnici su mislili da nas je na stotine,

46 11/1/2018 STAV