Page 47 - STAV broj 149
P. 47
Hadžiće i od tada su bili njihovi, a Paza- koje se nalazilo u kasarni. U tom trenutku odgovori mi on. ‘Hej, pa ti si naš!’, kažem
rić naš. U tom trenutku mi ne možemo Šehić ne zna da je Rekić već došao u Pazarić ja sretan. Kad je odgovorio ‘jesam’, tada je
reći ni da smo policijska ni vojna forma- i da je s ovlaštenjem Ratnog predsjedniš- počelo naše prijateljstvo koje smo potvr-
cija, nešto između. Dolaze nam pripadnici tva vodio pregovore u tamošnjoj kasarni. đivali u mnogim zajedničkim akcijama”,
TO na obuku i smještaju se u hotel “Feri”. Međunarodni promatrači tražili su od Še- sjeća se Šehić tih dramatičnih trenutaka.
Vodili su ih podoficiri rezervnog sastava hića da razminira tenkoprohodni pravac
JNA Medaris Šarić i Vahidin Čomor i svi da se JNA može izvući iz kasarne, ali on Šehić je vodio Diverzantsko-izviđačku
su bili dobro naoružani. Ali, bilo je ljudi se boji da bi tenkovi iz suprotnog pravca jedinicu “Kobra” i bio je komandir čete, a
koji nisu znali pucati iz puške, nisu uspi- mogli iskoristiti priliku i probiti njihove s Rekićem je do septembra 1992. godine
jevali iz ležećeg položaja pogađati metu s razminirane linije. Šehić je morao reagi- sudjelovao u mnogim borbama.
80 metara. Morali su naučiti, i to u samo rati strelovito te organizira osiguranje po-
nekoliko dana. Načelnik Fadil Čović me stavljajući borce s ručnim kumulativnim “Izabrao sam najbolje i najhrabrije
je 21. maja povukao u Pazarić, a na Igman minama iznad tunela i naređuje inžinjer- momke, a Sejo je pomogao u njihovoj do-
dolazi Vahid Aladžuz i formira se Združe- cima da se ipak minira put i zamaskira datnoj obuci. Trebao nam je Rekić tada,
ni odred Igman. Mi smo imali napade na postavljeni eksploziv. jako nam je trebao. On je napravio kasar-
kasarnu Žunovnicu, uspjeli smo izvući dio nu u jednom vikend-naselju, formirao je-
MTS-a, ali nikada je nismo osvojili, naža- “Dolazi ta kolona JNA i ja ih hoću za- dinicu i imao specijalističku obuku koju
lost, što je bila velika šteta, jer da smo je ustaviti i oduzeti im oružje, ne znajući da ja nisam mogao pružiti. Pokazao nam je
uzeli, tok ratnih događanja bi se promije- su glavninu ostavili u kasarni i imali samo kako da planiramo demonstrativne napa-
nio”, priča Šehić, a ovom prigodom zbog lično naoružanje. Krenem prema njima, de i diverzije. Uvijek nam je govorio da
prostora ne možemo prenijeti sve detalje kad mi dolazi jedna momčina, vidim da je se rat diverzijama ne može dobiti, ali da
iz njegove iscrpne priče o događajima na opremljen i da izgleda kao specijalac, kao ih možemo zabaviti dok se mi ne grupi-
Igmanu i u Pazariću. američki marinac, mislio sam da je njihov, i šemo. Nema šanse da je Sejo bio to što su
kaže mi: ‘Šta radite, ovo nije bio dogovor!?’ kasnije pričali o njemu, on je digao moral,
Međutim, kasarna u Pazariću bila je Pitam ja njega drsko ko je on uopće. ‘Ja izmijenio odnos snaga u našu korist. Ka-
sasvim drugi slučaj. Šehić priča da je s Na- sam Sead Rekić, glavni inspektor MUP-a’, kav špijun, to nije normalno, to je gnjusna
ilom Hujićem, komandirom rezervnog sa- laž. Imam neposredno iskustvo ratovanja
stava policije, ranije imao veliki broj raznih
pregovora s oficirima JNA, ali uglavnom Rekićevi diverzanti (Sead
je bila pat-pozicija. Hadžići su pali, a u tu Rekić, drugi zdesna)
kasarnu u Pazariću, osim pitomaca, došao
je i artiljerijski divizijon iz Zadra. Ona je
bila rak-rana tamošnjih branitelja, nala-
zila se unutar slobodnog teritorija, dobro
utvrđena, a da je počeo napad iz Hadžića
i kasarne istodobno, bilo bi katastrofalno,
a bojali su se i toga da bi niški specijalci
mogli izvršiti desant da oslobode pitomce
JNA, a da se to desilo, sve bi palo. U sva-
kom slučaju, smatralo se da kasarna mora
iseliti pošto poto, pa makar za sobom po-
vela i svo naoružanje. Šehić je u trenutku
iseljenja kasarne u Pazariću vodio četu i
postavio i branio iznimno strateški važne
linije na putu M17. Kada je čuo da JNA
izlazi, bio je odlučan da ih zaustavi kod
tunela na vitalnoj lokaciji Sutjeska, da ih
pusti, ali da im oduzme teško naoružanje
STAV 11/1/2018 47
