Page 49 - STAV broj 149
P. 49

Senad Nizić Dugi                                                                                Zikrija Čović     Refik Reizbegović Role

htjeli da izvuku komandanta Rekića, a on        a bili su prišli jako blizu da meni nalete na                     se ne zaboravljaju. Ovo je velika stvar da
je izričito naredio da sam ja teže ranjen i     osu. Nas nije bilo puno, svega devet bora-                        vam kažem. Prošlo je 25 godina, mi se i
da sam prioritet i da mene izvuku prvog.        ca. E, vidite sad, trebao je da dođe neko                         dalje skupljamo i svake godine nas je sve
Amputirana mi je noga, a za vrijeme lije-       kao Rekić da objasni šta je tenkoprohodni                         više. Da bilo ko šta sumnja, ne bismo i da-
čenja u Zenici Sead mi je puno pomogao          pravac. Tačno se zna koji su tenkoprohod-                         nas bili uz njega”, odlučan je Reizbegović.
preko svojih prijatelja”, kaže Reizbegović,     ni pravci. Postaviš na tim mjestima dvije
i na to se nadovezuje objašnjavajući koliko     zolje i riješiš problem. Postaviš protuten-                       UČIO NAS JE I O
je Rekićevo stručno znanje i hrabrost bilo      kovsku minu i riješiš problem. Tu ne tre-                         ŽENEVSKOJ KONVENCIJI,
važno u tom periodu.                            ba slati stotinu ljudi, dovoljno nas je bilo                      NEMAMO NI JEDNE MRLJE
                                                deveterica. A znate šta je bilo devet bora-
    “Četnici su bili krenuli iz pravca Ka-      ca koje obuči i vodi Sead Rekić? To je bilo                           Halid Čolo Kiza od samog je počet-
satića prema Lokvama. U tom napadu je           devet ratnih mašina”, kaže Reizbegović o                          ka bio pripadnik diverzantskog odreda
učestvovalo oko sedam neprijateljskih ten-      vremenima kada im je Rekić objašnjavao                            “Dido”. Početak rata ga je dočekao na Gri-
kova. Tu imaju dva tenkoprohodna prav-          da je Sarajevo glava, a oni čuvaju vrat, što                      vićima, gdje je s Emirom Čovićem Tole-
ca. Ja sam pokrivao jedan pravac, a drugi       je bio put od Pazarića preko Igmana pre-                          tom organizirao diverzantski vod kojem
je pokrivao rahmetli Adnan Došlić. Već je       ma Sarajevu.                                                      je komandirao Zikrija Čović, a zatim su
tenk počeo tu raditi posao. Pazite, to je ko-                                                                     dobrovoljno pristali da budu dio Rekiće-
mad željeza, ali on vas psihički lomi. Naši          “Mi smo svi učestvovali u borbama i                          ve elitne jedinice.
već pobjegli s linije, ali našim dolaskom se    bili u njegovoj jedinici i mi ne vjerujemo
odmah podigao moral, sve je bilo skočilo        u ono za što su optuživali Rekića. Za nas                             “Odlazimo u bazu u Ramiće, gdje do-
na noge. Bilo im je ostalo samo još 60 me-      je Sejo komandant i sada, kada se pojavi                          bijamo zaduženje. Bio sam među prvima
tara da izvire, ali nisu se usudili. Mi smo     u Pazariću i Hadžićima, on je naš koman-                          u toj jedinici. Nakon toga se odmah kre-
ih dozivali: ‘Hajte, molim vas, izađite da      dant i naša legenda. Njegovi saborci, diver-                      će s obukom. Bio sam sve vrijeme uz ko-
se pofajtamo, imamo samo pješadiju!’ Ovo        zanti, momci, svi su tu uz njega. Sve smo                         mandanta. Od samog početka. Mi smo bili
je živa istina. Žao mi je što se nisu usudili,  dijelili, pa i krv. To su te neke stvari koje                     spremni da idemo na sve linije i da brani-
                                                                                                                  mo svoj narod. Imam običaj reći da su u
Halid Čolo Kiza, diverzant specijalne jedinice “Dido”                                                             jedinici tri stvari bile osnovne: rad, red i
                                                                                                                  disciplina. Svako jutro bi se ustajalo u šest
Kako je Rekić reagirao kada je čuo                                                                                sati, radila se fiskultura, doručkovalo se,
da je Sefer Halilović postao načelnik                                                                             a u svakom momentu smo bili spremni.
Glavnog stožera Armije RBiH                                                                                       Poslije formiranja ove jedinice dolazile su
                                                                                                                  nam druge diverzantske jedinice iz drugih
Imali smo predah nakon neke od mno-             Halid                                                             bataljona, gdje smo mi svoju obuku pre-
gobrojnih akcija i slušali radio. Kažu          Čolo                                                              nosili na njih, pokazivali im što smo na-
onda da je za načelnika glavnog stožera         Kiza                                                              učili. U svakom momentu se znalo ko je
Armije RBiH imenovan Sefer Halilović.                                                                             gdje. Nije se moglo izaći iz kasarne da ne
Mi o tom čovjeku tada ništa nismo znali,                                                                          zna komandant i da ne zna komandir čete.
ali komandant Rekić jeste. On je tada                                                                             To nas je sačuvalo i ubuduće i kroz sve go-
rekao nešto što nas je doista zabrinulo                                                                           dine ratovanja. Sva naoružanja smo prošli
jer smo u njegove procjene vjerovali,                                                                             zahvaljujući njemu. Kasnije sam došao u
kao što i danas vjerujemo. Okrenuo je                                                                             Sarajevo i gledao neke specijalne jedinice
glavu s gađenjem, pljunuo i rekao: “E                                                                             koje su mi bile smiješne naspram nas koji
sad smo ga popušili!”                                                                                             smo bili obučeni od Rekića, zaista. Četi-
                                                                                                                  ri puta sam ranjen. Svaki put sam ranjen
                                                                                                                  ispred naše linije od tri do pet kilometara
                                                                                                                  u neprijateljskoj teritoriji. Jednom sam
                                                                                                                  stao na paštetu, ali, hvala dragom Allahu,

                                                                                                                  STAV 11/1/2018 49
   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54