Page 48 - STAV broj 149
P. 48
DRUŠTVO
Nihad Šehić Emir Čović Tole Vahidin Pinjo
s njim i iskustvo obuke koju je radio. Ali “Rekić je organizirao sve dobrovoljce, teritoriji. Bio je ranjavan više puta u tim
to nije obična vježbovna obuka, to je od- prvoborce, napravio jaku udarnu jedinicu akcijama. On je bio istinski lider, išao je
mah bila uživo akcija koju on vodi, a bor- ‘Dido’, koja je od samog oslobođenja ka- uvijek prvi”, naglašava Čović, koji je danas
ci za njim. Naprimjer, napali smo ih kod sarne u centru Pazarića, gdje je zaroblje- aktivan u humanitarnom radu s borcima i
Remontnog zavoda i razvalili ih, a nismo no oko 300 pitomaca JNA, nizala velike vodi udrugu “4. decembar” u Hadžićima.
imali čak ni ogrebanog borca. To je bio uspjehe. Prilikom oslobođenja kasarne,
Rekić. Da je on bio špijun, mogao nas je zarobljene su ogromne količine oružja. Refik Reizbegović Role bio je jedan
zavaliti sto puta, borci bi ginuli, a ne da Do tada mi nismo imali artiljeriju. Po- od organizatora otpora i prvi komandant
bi im čuvao život. Neki su se komandanti slije tog oslobođenja kasarne, dobili smo čete vojne policije TO u Pazariću. Prije
u to vrijeme hvalili da imaju puno šehida, topove. To je bila tvrđava i, da je bio bilo dolaska Seada Rekića u Pazarić odrađe-
zamislite, nemaju uspjeha, ali imaju puno kakav napad od strane tadašnje TO opći- na je osnovna obuka s određenim brojem
šehida pa im je to navodno bio dokaz da ne Hadžići, odnosno Pazarići, bio bi veli- boraca, a njegovim dolaskom veliki broj
su uspješni komandanti. To je bilo strašno ki broj poginulih. Tu nije bilo prilaza. Mi najhrabrijih, među njima i Refik, priklju-
šta su radili. Rekić je čuvao ljude, a radio nismo imali transportere da priđemo toj čio se u njegovu jedinicu “Dido”.
uspjehe. Uvijek mi je govorio da čuvam kasarni, a oko nje minska polja i bunkeri.
ljude. Dokle ide izviđač, ide i komandant, Zahvaljujući komandantu Seadu Rekiću, ta “Vjerujte da je to bila prva prava diver-
odnosno, dokle sam ja došao, došao je i kasarna oslobođena je bez ijednog poginu- zantska jedinica u općini Hadžići. Ona je
moj vojnik. Takav sam ja bio komandant, log borca. Komandant Rekić je, u dogovoru mnogo značila za ovaj kraj. Pokrivali smo
takav je bio i Rekić. Pojavili su se tokom s Ratnim predsjedništvom, koje je vodio taj teritorij, držale su se linije, uvijek smo
rata neki likovi koji su bili puni para, di- gospodin Mustafa Ðelilović, i načelnikom bili prvi, unosili moral. Vojnici i borci su
jelili ih borcima kao nagradu. Sejo nikad policije Fadilom Čovićem, tamo otišao na bili neiskusni, a Sead Rekić je puno radio
nije imao para kao ti neki šarlatani, a ni- pregovore i kasarna je praktički pala samo na obuci i moralu. U taj vakat je to bila
kad ni jedan borac nije bio gladan i nika- na njegov snažan autoritet i psihološki jedina jedinica koja je istureno ulazila i
da nisu bili gladni civili u njegovoj blizini prepad. Zahvaljujući Rekiću, kasnije se odrađivala diverzantske akcije i aktivno-
jer se sve dijelilo. Rekić je imao priliku da stvorila jedna moćna jedinica, a on je plani- sti. Mi smo morali zavarati neprijatelja.
napravi rupu u centru odbrane 9. brdske rao i izvodio akcije na široj teritoriji općine Rekić je organizirao i obučio manje gru-
brigade i da četnici ušetaju u Pazarić i Tar- Hadžići i, naravno, jedinica je velike koli- pe koje su na prostoru od nekih tridese-
čin do Ivansedla, pa dalje ko zna. Nikad i čine oružja zaplijenila i neprijatelju puno tak kilometara linije bile raspoređene, na
nikad se ništa slično nije dogodilo. Ja sam gubitaka zadavala u ljudstvu i tehnici. To nekih pet ili šest mjesta. Ako jedna grupa
od septembra 1992. postao načelnik vojne je bio period od 29. maja 1992. godine pa nanese gubitke u živoj sili, danas jednima,
bezbjednosti u Pazariću. Bio sam pozvan i do proljeća 1993. godine”, kaže Čović i do- sutra drugima, prekosutra trećima, onda
ovlašten i stručan da prepoznajem špijune daje da, nakon što su saznali o nepravdi i će neprijatelj stvoriti pogrešan utisak o na-
i neprijateljske obavještajce i kontraoba- mučenju kojima je njihov komandant bio šoj snazi, naoružanju i svemu ostalom. I
vještajce, a u Rekića nikad ni u primisli izvrgnut, moral se kod većine boraca do- tako je i bilo, a za to vrijeme su se stvarale
nisam posumnjao”, naglašava Šehić. veo u silazno stanje i opalo je intenzivno veće jedinice, teritorijalne odbrane, briga-
napadanje prema neprijateljskim linijama. de itd. Išli smo i po dvadesetak kilometara
DEVET BORACA KOJE OBUČI duboko u neprijateljski teritorij”, sjeća se
I VODI SEAD REKIĆ BILO JE “Rekić je bio veoma hrabar, za nas je Reizbegović, koji je teško ranjen 11. de-
DEVET RATNIH MAŠINA bio vanzemaljac. Obučavao nas je i ta nam cembra 1992. godine i prebačen u Zenicu
je obuka spasila život, znao je osmisliti na liječenje, gdje je proveo dvije godine.
Emir Čović Tole jedan je od organiza- napad, znao je osvojiti cilj i prilikom tih
tora otpora u Hadžićima 1991. godine, a djelovanja izlazio je uvijek kao pobjednik. “Ostao sam 80% invalid. Ranjen sam u
1994. je na trnovskom ratištu ostao bez noge Crniti i blatiti komandanta Rekića je u pri- jednoj diverzantskoj akciji. Naš zadatak bio
i stopostotni je ratni vojni invalid. Za Re- jevodu pljuvanje na sve nas borce. On je je da presiječemo put, i mi smo to i uspjeli.
kića kaže da je njegov dolazak promijenio išao i ratovao po padinama, čukama, seli- Međutim, u povlačenju je pala granata i teš-
stratešku ratnu sliku na hadžićkom ratištu. ma, upadao je stalno prema neprijateljskoj ko sam ranjen, a od iste granate ranjen je i
komandant Rekić. Četiri sata su nas nosili
do auta, izvukli nas do Hrasnice, a prvo su
48 11/1/2018 STAV
