Page 51 - STAV broj 149
P. 51
Fikret Hasić Grobar, komandir izviđačko-diverzantske čete 14. divizije 9. brdske brigade
Optužbu protiv Seada Rekića podigle su antibošnjačke
i izdajničke snage, i to mora biti jasno
Fikret Hasić zvani Grobar ratovao je na rejo- Fikret Hasić fali 30 i da imam u sebi geler za svaki dan u
nu hadžićkog ratišta i nerijetko sarađivao sa Grobar godini. Kada sam ranjen, u završnim trenu-
Seadom Rekićem. “Imali smo izuzetno dobru cima borbe nisam bio sa svojim borcima, ali
saradnju. Gospodin Rekić je ovdje došao kao biti jasno. U jednoj akciji sam ranjen i moji su znao sam da će oni obaviti svoj zadatak jer
šlag na tortu i, da nije bilo njega, nisam sigu- me borci uspjeli izvući kako bi mi se ukazala su obuku prošli pred Seadom Rekićem. Da
ran da bi se događaji na hadžićkom ratištu pomoć. Od nekoliko takvih ranjavanja i da- nije bilo obuke kod Rekića, borci ne da ne bi
odvijali na način na koji su se odvijali”, kaže nas imam 136 gelera u tijelu. A imao sam ih bili spremni za jednu takvu akciju već bi vje-
Hasić, koji je izišao iz rata kao “Zlatni ljiljan”. 335 ukupno, pa sam se znao našaliti da mi rovatno pobjegli”, poručuje Hasić. Kaže da je
On ističe da je Rekić odigrao značajnu, skoro doživio veliki šok nakon što je čuo da je Re-
nezamjenjivu ulogu u ratnim dejstvima, ali i u kić zatočen, da nije mogao vjerovati. “Rekić
obučavanju novih vojnika. “Njegova ponajve- nikad nije bio meni nadređen, ali sam ga ja,
ća zasluga bila je u kvaliteti vojne obuke koju nekako intimno, uvijek doživljavao kao svog
je organizirao ne samo za svoje borce, već i komandanta. Ne može mene moj komandant
za druge iz sličnih diverzantskih jedinica. Ja izdati. Ne može biti izdajnik ko je sve vrijeme
sam svoje vojnike slao kod Rekića na obuku bio tu, s nama, na prvim borbenim linijama.
kako bi oni bili sposobni izvesti ratne zadat- Kako će nas izdati čovjek koji je išao prvi,
ke. Čak sam i ja prisustvovao nekim časovi- ispred nas? Samo onaj ko ostane tri kilome-
ma obuke koje je držao Rekić”, ističe Hasić. tra iza linija može biti izdajnik, ali ne i onaj ko
“Optužbu protiv Seada Rekića podigle su predvodi svoje borce u akciji tako im ulijeva-
antibošnjačke i izdajničke snage, i to mora jući hrabrost”, poručuje Hasić.
si, da vidiš da neće ostaviti ni tijelo pogi- koji su se samostalno organizirali kako su napadali s čela. Četnici uopće nisu
nulog u neprijateljskoj teritoriji – to je ra- bi pružili otpor agresoru. Rekić je regru- znali da smo mi tu, ali su ovi s čela svo-
zlog zbog kojeg sam i prešao kod Rekića”, tirao te momke koje je vodio Eniz Hero, jim kratkim napadom prije povlačenja
prisjeća se Čović. a željeli su postati pokretna diverzantska upozorili četnike i oni su svi na noga-
jedinica i odmah se priključuju Rekiće- ma čekali sljedeći napad. Rekić je bor-
I Senad Nizić Dugi s jednakim pošto- voj jedinici. “U tom momentu je nama cima na samom mjestu događaja jer je
vanjem govori o Rekiću. Od prvog dana Sejo došao kao kec na desetku. Vrlo je on bio nedaleko iznad nas i dejstvovao
agresije na BiH priključio se odbrani, prvo moguće da bi glave pogubili da nije bilo minobacačima, sugerirao da mi na tere-
u Teritorijalnoj odbrani, a zatim u Armiji njega, jer mi nismo baš puno razmišljali i nu odlučimo jer najbolje možemo pro-
RBiH. “Bio sam na jednoj diverzantskoj osmišljavali akcije, a on nas je naučio da cijeniti situaciju. Na naš zahtjev, Rekić
obuci kad je gospodin Rekić došao da ofor- treba prvo dobro izvidjeti teren i pripre- je odobrio da se izvučemo jer smo mi
mi jedinicu na ovim područjima. Priključio miti akciju, uvijek insistirajući na tome ostali sami, a sve druge jedinice su po-
sam se toj jedinici. I dan danas se pokajao da su ljudski životi na prvom mjestu”, bjegle. Da je Rekić naredio da napad-
nisam. Sutra da se ponovi rat isto bih uči- priča Vahidin, koji je učestvovao i u bici nemo, mi bismo to učinili jer smo ga
nio. Sead Rekić jedini je čovjek za kojim na Crvenom Klancu, koja je predstavljala poštovali, ali bismo sasvim sigurno pre-
bih ja krenuo, i ni za kim više”, kaže Ni- pokušaj deblokade Sarajeva. To je doga- trpjeli ogromne gubitke i ne bismo ni-
zić. Budući da je lično svjedočio njegovoj đaj zbog kojeg su Rekića optuživali da šta postigli. Da je Rekić bio KOS-ovac,
privrženosti vojnicima i spremnosti da s je navodno namjerno spriječio debloka- on bi naredio da napadnemo, a na ovaj
njima dijeli sudbinu, Nizić kaže da nikad du. No, sudionici tvrde posve drugačije. je način spasio naše živote i hvala mu
neće povjerovati u priče o tome da je Rekić na tome. Uostalom, šta bi nas pedese-
KOS-ovac i izdajnik. “Kad je on zatočen, “Trebali smo se ubaciti u neprijatelj- tak postiglo u ovoj borbi s obzirom na
ja to nisam mogao vjerovati. Naravno, pu- sku pozadinu i napasti sleđa, a ostale je- to da je ispred nas na Klancu, Lukavici
šten je jer nije bilo dokaza. Ali i dan danas dinice su trebale frontalno da napadnu i Kasindolu bilo nekoliko pješadijskih
neko to potencira i širi takvu priču. Ja samo s čela. Znači, kad oni napadnu s čela, brigada, tenkovskih bataljona, jedinica
kažem, u slučaju kad bi se desio rat, a ja mi smo trebali da upadnemo tamo i da protuzračne odbrane, puk veze i ogro-
ga ne želim ni sebi ni svojoj djeci, ja bih zauzmemo Crveni Klanac, a onda da man broj artiljerije koji bi nas pedese-
opet ostao da branim Bosnu i Hercegovi- se ide prema Gavrića Brdu. Tu je bila tak pretvorili u prah i pepeo. Glupi su
nu. Da gospodin Rekić osnuje jedinicu, Rekićeva jedinica i jedan diverzantski ili zlonamjerni oni koji tvrde drukčije,
ja bih opet s njim otišao. On nikad nikog vod iz Kijeva. Mi smo jedan čitav dan a njihova vojno-stručna osposobljenost
iz svoje jedinice nije izdao, uvijek nas je išli, prenoćili jednu noć u šumi, i tek na nivou je: ‘Mirko, pazi metak!’ U to
znao saslušati. Da me mislio prodati ili smo sljedećeg dan došli njima iza leđa, vrijeme malo je bilo komandanata koji
izdati, ostao bi on negdje u grmu. Ali ne. iznad Kasindola negdje. Bili smo iscr- su išli na izviđanje sa svojim borcima,
On je prvi s nama išao”, prisjeća se Nizić. pljeni. Rasporedili smo se i deminirali i tad je vladalo neko mahnito pravilo:
teren. Prišli smo četnicima na možda ‘Što mi više boraca pogine, ja sam bolji
CRVENI KLANAC I POKUŠAJ nekih tridesetak metara, čujemo ih kako komandant.’ Niko nije vodio računa o
DEBLOKADE SARAJEVA pričaju. Tu smo trebali da napadnemo, sigurnosti i životima boraca kao Sead
međutim, dođe jedan komandir i nare- Rekić, to je sigurno”, ističe Vahidin.n
Kad je počela agresija na BiH, Vahidin di da stanemo jer su se povukli ovi koji
Pinjo bio je u grupi momaka iz Hrasnice
STAV 11/1/2018 51
