Page 57 - STAV 81 22.009.2016

stvaranja u Bosni i Hercegovini, kao i u znanju. A da su na toj osnovi rađeni re-
širem južnoslavenskom kontekstu. Sve to vidirani nastavni planovi i programi za
uz sramotnu demonstraciju očitog nezna- Bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost
nja i nestručnosti. za škole u Kantonu Sarajevo, u njihovim
I ranije smo se imali priliku susresti se “prijedlozima lektira” neizostavno bi mo-
s idejama o tome da je patriotizam, pa tako rao biti i Mak Dizdar, između ostalih.
i bosanski patriotizam, zapravo bolest koja Znatno prije npr. Nenada Veličkovića, a
ima svoju dijagnozu, a koja se također liječi barem upola koliko Andrić ili Ćopić ili
nečim što je neki tzv. “anacionalni” nastavni bilo koji drugi kanonski autor koji je re-
plan i program, ma šta to značilo. O tome vizijom preporučen za lektiru, bez obzira
je iscrpno u svojim publicističkim knjiga- na to je li ranije bio zastupljen u školskoj
ma Dijagnoza – patriotizam i Školokrečina nastavi književnosti ili nije. Tu bi, narav-
pisao Nenad Veličković, autor koji je ipak no, morao biti i Shakespeare, a nipošto ne
našao svoje sigurno mjesto u “prijedlozima bi smjelo biti čitavog niza onih sramotnih
lektire” po novim, revidiranim nastavnim materijalnih grešaka koje su nam revidi-
planovima i programima. O tome redovno rani nastavni planovi i programi donijeli
dževad karahasan piše i časopis za “pravednije obrazovanje” kao “poboljšanje”.
Školegijum, čiji je idejni pokretač i glavni Za razliku od nekih drugih, preporu-
programa, jer neuvrštavanje u “prijedlo- urednik upravo Nenad Veličković. A o čenih autora, djelo Maka Dizdara može
ge lektire” niza pisaca i njihovih djela koji tome su pisali i pišu i “školegijumovci” preživjeti i bez da je uvršteno u prijedlo-
bi tu morali neizostavno biti ne može se iz osnovnoškolske i srednjoškolske prakse ge školske lektire u sarajevskim školama,
pravdati ni obrazovnim ciljevima i zada- Namir Ibrahimović i Damir Šabotić, koji ali sarajevske, bosanske škole ne bi smjele
cima ni ishodima učenja, niti nekom za- su – gle čuda – ujedno i dva prvonavedena biti bez Maka Dizdara i drugih revizijom
govaranom “savremenošću”, tim prije što člana autorskog tima, odnosno komisije nepreporučenih a ključnih pisaca. Previ-
su izostavljeni pisci i djela u svakom ovom koja je izradila revidirane nastavne pla- še ovo podsjeća i na raznorazne međuna-
smislu daleko iskoristljiviji negoli većina nove i programe, valjda predsjednik i za- rodne crne flomastere koji su “korigirali”
onih koji su predloženi za lektiru. Desilo mjenik predsjednika ove komisije. Neko bosanske udžbenike iz rata, određujući
se, naime, nešto potpuno drugo: pod krin- bi rekao kolovođe. Ili, možda prije, stvarni i tada “prihvatljivo” i “neprihvatljivo”,
kom revizije ostvareno je očito debosnizira- autori cijele ove skandalozne revizije, ako kao i sad. Jer, u osnovi i nema prevelike
nje nastave književnosti, a naročito čistka ne eventualno i nečiji “izvođači radova”?! razlike između toga i “prijedloga lektire”
autora s posebnom simboličkom važnošću u revidiranim nastavnim planovima i pro-
u povijesti bošnjačke književnosti te dru- ideOlOgija u pOzadini gramima, kao da je opet u pitanju cenzu-
gih nacionalnih književnosti i književnih Svako, doslovno svako ima i mora imati ra, samo ovaj put tiha, vrlo tiha, takva da
tradicija u Bosni i Hercegovini. pravo na slobodu misli i izražavanja svo- je mogla (ili trebala?) proći i neopaženo.
Ovim se na najgrublji način faktički jih stavova bilo koje vrste, pa tako i svojih Osim ovoga, nastavni planovi i pro-
relativizira, pa i dovodi u pitanje i bosan- ideoloških preferencija, čak i onda kad se grami ne bi smjeli u obrazovnom sistemu
skohercegovačka književnost kao speci- to ostvaruje u nauci ili struci, ma koliko institucionalizirati ni greške te neznanje
fična književnohistorijska kategorija, a ideologiji ovdje ne bi trebalo biti mjesta po onih koji su ih pisali. Pisci revidiranih
posebno ono što su nacionalne književ- prirodi stvari. To pravo ima i mora imati i nastavnih planova i programa, koji god to
nosti i književne tradicije u bosanskoher- npr. Nenad Veličković i onda kad bošnjač- pojedinci bili, nisu samo iznevjerili nauč-
cegovačkoj interliterarnoj zajednici kao kim nacionalizmom proglašava pjesmu Bo- ne činjenice i pokazali svoje neznanje, već
upravo jedinstvenom skupu različitih sna Nedžada Ibrišimovića, ili kad pjesmu su, također, zloupotrijebili i svoj položaj, a
književnosti i književnih tradicija u bo- Zapis o zemlji Maka Dizdara parodira kao posebno povjerenje koje su im dale njiho-
sanskohercegovačkom okviru. Štaviše, u pjesmu Zapis o šolji, bez obzira na to što će ve kolege iz Aktiva nastavnika bosanskog,
revidiranim nastavnim planovima i pro- mnogi Veličkovićevu parodiju doživjeti i hrvatskog i srpskog jezika i književnosti,
gramima doslovno nijednom ne spomi- kao pjesmu gdje se uspostavlja barem nji- kao i povjerenje Prosvjetno-pedagoškog
nje se pojam “bošnjačka književnost”, a ma ružna paralela upravo između WC-šo- zavoda i, na kraju, Ministarstva za obra-
naročito je očita upravo čistka ključnih lje i Bosne, a sam Dizdar izvrgava ruglu. zovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo.
bošnjačkih pisaca počev od Maka Dizdara To pravo, također, moraju imati i dva spo- Brojne probleme i sav nered u obrazovanju
i Skendera Kulenovića ili Derviša Sušića menuta prvaka komisije koja je izradila koji kod nas predugo vlada Ministarstvo
i Ćamila Sijarića pa nadalje, sve do Edhe- revidirane nastavne planove i programe, nastoji nekako riješiti, a sad bi hitno mo-
ma Mulabdića, Osmana-Aziza, Safvet-be- i bez problema trebaju biti u mogućnosti ralo vaditi i vruće kestenje iz vatre koju
ga Bašagića i starije književne prošlosti. izraziti ga u svakom svojem autorskom ili su potpalili oni koji su pisali revidirane
Riječ je o pokušaju stvaranja novog, pot- nekom drugom sličnom tekstu. nastavne planove i programe za Bosanski,
puno drugačijeg književnog kanona i ra- No, nastavni plan i program iz bilo ko- hrvatski i srpski jezik i književnost.
dikalnoj intervenciji s ciljem promjene jeg nastavnog predmeta nigdje na svijetu U suprotnom, državna himna koja bi
kulturalnog pamćenja, odnosno svijesti nije niti može biti ičije pojedinačno vla- se trebala izvoditi u sarajevskim školama
jednog društva o sebi samom, svojem sništvo, niti on smije biti čin ičijih ličnih svirat će uprazno. Bit će to prazna himna,
identitetu i svojim temeljnim kultural- preferencija bilo koje vrste, a posebno ne himna bez riječi (jer riječi su, ipak, važ-
nim vrijednostima. A prije svega, riječ ideoloških preferencija bilo kojeg pojedinca ne!), himna koja nemušta svira u isprani
je o književnohistorijskom falsifikatu i ili kruga kojem on pripada ili čije intere- dječiji um, a u koji, ovakva kakva jeste, ova
podvali, o koncepciji koja ni na koji način se zastupa. Svaki nastavni plan i program skandalozna revizija nastavnih planova i
nije utemeljena u općepoznatim naučnim mora, dakle, biti dokraja objektivan i ta- programa može unijeti jedino neznanje i
činjenicama o stvarnim književnopovije- čan, i mora se temeljiti isključivo na na- zbunjenost pred svijetom i samim sobom,
snim procesima i pojavama književnog učnim činjenicama i stvarnom stručnom pred svojim “ja”. n

STAV 22/9/2016 57