Page 89 - STAV broj 383 - 384

istraživačku znatiželju za otkrivanjem nekom događaju, ali je isto tako i umjet- obuhvata kompletan posvećeni tekst u
kreativne i komunikološke osnove čo- ničko djelo. Ipak, da bi epigrafika postala kamenu na nekom objektu, ili nišanu,
vjekovog usmjerenja prema jednom ta- umjetnost, ono mora biti istaknuta kao ali na jedan ipak specifičan način. S ob-
kvom zadatku. takva, bez obzira na stalnu prisutnost zirom na to da arapska slova imaju svoju
Epigrafika se kao izuzetno izražajna njene društveno-historijske ontologije. brojčanu vrijednost, biranje i zbrajanje
forma vizualne komunikacije razvijala Ona podrazumijeva, barem u islamu, li- slova (harfova) teksta trebalo je uskladiti
kod svih nama danas poznatih civiliza- kovno uobličavanje, bez čega bi bila samo s datumom završetka gradnje neke gra-
cija, korespondirajući pri tome s različi- običan natpis. đevine. Tarihi su bili ne samo umjetnič-
tim totalima ljudskog iskustva. Zbog sve- Pojam epigrafo, o kojem smo do sada ko-likovni već i poetski izazovi, s obzi-
ga ovoga, epigrafiku trebamo sagledavati govorili, ne postoji u arapskom i turskom rom na to da je pjesnik (postoji posebna
kao fenomenološku cjelinu koja na više jeziku. Ono što se na Zapadu imenuje i kategorija epigrafskih pjesnika) smisao
načina komunicira s društvenom zajedni- označava epigrafijom Osmanlije su ozna- teksta, i ujedno brojčanu vrijednost har-
com. Ovakvo tumačenje sasvim se dobro čavale riječju tarih. U suštini, ova su dva fova, morao uskladiti s već određenim
može uklopiti i u razumijevanje funkcije pojma istovjetna. Kao i epigraf, i tarih datumom posvete, tj. trebalo je “da zbir
epigrafike unutar islamskog grada. Zbog ima funkciju posvete. To je svečani natpis brojne vrijednosti slova tog stiha, vode-
toga Sulejman Grozdanić dobro primjećuje u kamenu, ili štuku na nekom objektu, ći računa o rimovanju i sadržaju, dadne
kada govori o značaju ovakvog izražava- pa čak i na nekom predmetu, a može biti odgovarajuću godinu natpisa”.
nja unutar jedne gradske sredine poput izrezbaren i u drvetu. Ovdje treba nagla-
Sarajeva, generalizirajući svoj zaključak: siti da se u islamskoj umjetnosti tarih iz- UMJETNOST TARIHA U BOSNI
“Hronografski natpisi o podizanju i dvaja kao poseban smjer unutar likovnih Prve značajnije isklesane tarihe do-
obnavljanju izvora duhovnog i materi- umjetnosti ili kao poseban vid kaligraf- maćih majstora uočavamo na potkupol-
jalnog života na prvom mjestu afirmira- skog izražavanja. Ova umjetnost, barem nim džamijama početkom 16. st. To je
ju i slave usmjerenost našeg sarajevskog
građanina i čovjeka, pa onda i čovjeka
i građanina uopće, ka stvaranju kultur-
nih i civilizacijskih pretpostavki za život
ljudi kao socijalnih bića, koja moraju, a
i hoće da žive zajedno, u saradnji i slaga-
nju, pri čemu je gotovo uvijek na prvom
mjestu njegovanje gradskog ambijenta u
sveukupnoj povezanosti zajedničkog ži-
vota na dobrobit, duhovnu i materijalnu,
svih žitelja naselja i grada. Obogaćivanje,
oplemenjivanje i oživljavanje neke grad-
ske četvrti, mahale ili ulice uvijek se u
ovom natpisima ističe kao prva namjera i
glavna zasluga dobrotvora koji podiže ili
obnavlja česmu, most, školu ili džamiju.”

SIMBOLIKA KAMENA
I zaista, epigrafika je već veoma rano
postala estetsko i civilizacijsko obilježje
islamskog grada, s obzirom na to da se mo- Tarih, Gazi Husrev-begova medresa
gla vidjeti kako na profanim, tako i vjer-
skim objektima, te se počela vrednovati i
razumijevati kao ukras građevine. Ustva- Epigrafsko pjesništvo bilo je popularno i traženo, pogotovo u
ri, da li je bila više ili manje umjetnička većim gradskim centrima. S obzirom na to da je svaki značajniji
forma zavisilo je od toga kako je tretira-
na. U islamu je ona shvaćena isključivo objekat imao svoj posvećeni tarih isklesan u kamenu i uzevši
kao umjetnost. Međutim, sama percepci- u obzir da je više stotina takvih objekata bilo u Sarajevu i
ja epigrafike, kao umjetnosti kamena, za drugim gradovima i da je takva produkcija uvijek bila tražena
sobom povlači bitna simbolička značenja
koja ovakvoj formi izražavanja daje načelo i očekivana, računajući tu i epitafe na nišanima i turbetima,
istaknutog civilizacijskog traga o svjedo- onda je potražnja i popularnost epigrafskog pjesničkog
čanstvu vremena, koje je u ovom slučaju
“zamrznuto i predočeno budućnosti. Ka- materijala zajedno s uslugama kamenorezaca i kaligrafa bila
men je oduvijek imao snažno simboličko veoma visoka u svim stoljećima osmanske prisutnosti.
značenje postojanosti.
U slučaju epigrafike umjetnost nije
predstavljena samo radi umjetnosti, odno- što se izvedbe tiče, pripada tasdžijskom period kada se javljaju naši prvi veliki
sno, isključivo radi vizualnog uživanja, već (kamenorezačkom) zanatu, u koji spa- kaligrafi i pjesnici. Tasdžijski zanat u
se njeno djelovanje ističe kao konkretan da svaka vrsta plastične obrade kamena. to je vrijeme već bio prisutan u Saraje-
historijski zadatak sa smislom i razlogom. U doslovnom prevodu s turskog je- vu, a prvi put se kao organiziran esnaf
Zbog toga epigrafika ima dvojaku pojav- zika tarih znači datum, vrijeme, među- pominje u jednom sidžilu (sudski pro-
nost, ona je dokumenat (svjedočanstvo) o tim, u svom punom značenju taj pojam tokol) iz 1555. godine, što znači da je

STAV 8/7/2022 89