Page 86 - STAV broj 383 - 384
P. 86
KULTURA
Na ponos zemlji Bosni, je prebivalo više ovih krilatih
Ukras svijeta. učitelja no u Bosni, niti je od
Bosanaca bilo darovitijih uče-
S proljeća obezvijale nika i u jednom njihovom li-
Hiljadu devesto devedeset druge ceju te vrste na ovoj grudvici
Srušiše je kara-kolji blata. Pjesnik-neznabožac iz-
Ne mogavši joj podnijeti gubiće obilje ove vrline ako
Ljepotu. posumnja u povratak anđela,
u obnovu njihove škole i po-
Aladža-džamije nema više, novo udomljenje njenih ra-
Serbez-ptica se pretvori u sjenku, skućenih đaka. Nevjernik je
Osviće po zemlji Bosni, ko nema snage, ili ne umije, u
Čas ovdje, čas ondje, takvu Bosnu vjerovati” (Milika
Noseći je u očima. Pavlović, Mak, 1994).
(Rušenje Aladža džamije u Foči) Dakle, pjesnik, poput al-
hemičara, magijom riječi traži
Poruka ove upečatljive pjesme sadrži eliksir, nadmoć života nad smr-
nekoliko nivoa. Očito je da iracionalne ću, nadmoć ljepote nad rušilaš-
sile trijumfiraju nad racionalnim. Ra- tvom, nadmoć dobra nad zlim.
zum je, očito, djelatan samo dotle dok On, ustvari, ne traži u smislu
se sile iracionalnog ne otmu i ne počnu koji bi sve to podrazumijevao
djelovati svojom izopačenom logikom. kao inovaciju, kao nešto novo,
Na taj način Bašić se knjigom pjesama nepoznato, novootkriveno. On,
Kad su gorjele Božje kuće iskazuje kao zapravo, traži povrat osnovnih
moderni moralist, opčinjen dramom principa etičnosti.
historije i njezinim pesimističkim pou- Knjiga pjesama Kad su gor-
kama. Ciklično ponavljanje historije po- jele Božje kuće Huseina Bašića
kazuje se kao stalna borba iracionalnog svojevrsna je odbrana od be-
i racionalnog principa, u kome pravda i zličja, krik bola, prkosa i po-
istina prelaze često u svoju suprotnost, nosa. Ovom prilikom ću reći
a od prividnog trijumfa iracionalnog i nešto što nije baš uobičajeno
principa ne ostaje često ništa i on ne- u tekstovima ove vrste. Objav-
staje bespomoćno u mraku iz koga se i javio. ljivanje ove knjige, kao i nekih drugih knjiga, drugih autora u
“Ako se bar malo povjeruje ljupkosti mitske stilizacije, da su ono i onakvo vrijeme, u dubini agresorske teritorije, bio je čin
anđeli naučili ljude podizanju mostova, - nema zemlje u kojoj lične hrabrosti i otpora eskalaciji svakovrsnog zla. n
OPET KUGA U SARAJ’VU
Opet kuga u Saraj’vu piše Šefki Bašeskija, Žedni, gladni, u podrumu? Ko su mrtvi, gdje su živi?
Kao da je juče bilo: Knjiga mrtvih sve punija.
Šta je Sidran, gdje je Marko, imaju li riječi, bolan,
Šta su Derviš i Tvrđava? Most na Drini i Neretvi, U Rječniku, bez mjeseca i bez sunca, u logoru?
Kad ih predaš zubu smrti i potopiš u otrovi?
Dok aveti lete nebom, Sarajlije u džehenem...
Kuda noću da polete Berberovi rajski konji, Noć sve duža, vatra jača, razum nijem...
Nebom, poljem i kamenom kuda viju karakolji?
* * *
Šta su žad i suho zlato na slikama Ljubovića, Vraćajući se iz rata, razrovanim putevima, pokraj spaljenih
Spram ognjišta u ognjištu, ispod Trebevića? kuća, pored srušenih mostova i polomljenih česama, umorni
Ibrahim Žioc – poče gunduriti neke riječi, opazivši da od njih
Gdje su knjige Ćamilove, Dizdareve, Skenderove, korak postaje duži a put lakši. Stigavši najzad u zavičaj, zapi-
Spram bunara punog krvi i košmara? sa te riječi, ovako:
Šta su zdanja i muzeji, galerije i džamije, Ko otvori put – svi su putevi pred njim,
Šta Povelja, šta Hagada, šta su crkve i mošeje? Ko ga prekine – moraće bespućem tim.
Ko podigne česmu – duša će mu s vodom teći,
Ko će ljubit’ kao Omer i Merima? Ko će tužit’ k’o Morići, Ko je obatali – žedan će u grob leći.
Ko će više pjevat’ pjesmu Hasanagi i kaduni? Ko sazida kuću – veći od krova će porasti,
Ko je zapali i oburva – ime će mu propasti.
Koje vino iz Mostara Hamza Humo neće piti, Ko sagradi most – dva će svijeta sastaviti,
Koja pjesma o Emini nikad više neće biti? Ko ga poruši – oba će izgubiti.
Ko čovjeka spasi – sačuvaće sebe,
Šta su oni što se zalud mole Bogu: pravikrivi? Ko ga ubije – ubiće u njemu i tebe.
86 8/7/2022 STAV
