Page 87 - STAV broj 383 - 384

Pisaljka je pisaljka
APOKRIFNI FRAZARIJ

Uvijek negdje neko nekoga traži

GOST IZ DALEKOG GRADA

Mnogo starih riječi koje više niko ne govori. Možda i ne razumije.
Sad su opet bile tu. Kao kuglice potamnjelog ćilibara rasutog po
stolu. Tako su zvučale. Osluškivao sam ih u svom duhu i usporeno
prepoznavao. Bio je to jezik kojim se nekad govorilo. Jezik stariji
Piše: od stoljeća. Možda i više. Sve mi se to činilo vrlo neobičnim.
Irfan HOROZOVIĆ

tac je sjedio u sobi s nepozna- je možda bila porodična tajna za koju su sklon, zadesio u gradu kamo je Isa onomad
tim čovjekom. Svi smo ulazili i znali samo odrasli muškarci. putovao. Odrastao sam i znao šta njegovo
predstavljao nas je. Čovjek nas je Mnogo godina kasnije zadesio sam se ime znači. Sve što može značiti ime jednog
Ogledao kao da pokušava u nama u Istanbulu. U pitanju su bili dani kojima poslanika. Zato mi je sve bilo pomalo čud-
nešto vidjeti i oči su mu bile čudne, nešto smo predstavljali našu književnost, slikar- no. Grad je bio zaista lijep. Čitav sam dan
između radosti i suza. stvo, muzičke i teatarske večeri. proveo u njemu i, ko zna zašto, mislio da
Dugo je putovao do nas. Ipak, bili smo Na predstavi o Hasanaginici, po tek- ću Isu sresti na ulici. Ništa nisam znao. Ni
samo zastanak na putu. Odlazio je u Njemač- stu Alije Isakovića, dominirala je porodica ime žene, niti njenu adresu. Prelistao sam
ku, u jedan od onih lijepih starih gradova Muzaferija. Redateljka je bila Gordana, a telefonski imenik i tražio njegovo ime. I
koji su kroz stoljeća održali svoj identitet. na pozornici njen otac Zaim i brat Jasen- prezime. Uzalud naravno.
Naravno, nije zbog tog putovao. Tamo ga ko. Zaim je izgledao kao bard. I bio je bard. Čitav dan sam ostao u tom gradu kao
je čekala žena. Ne znam gdje ju je upoznao Čovjek koji je sjedio pokraj mene u zatravljen.
i kad, ali razlog tog putovanja bilo je vjen- dvorani komentirao je predstavu i tekst Uvijek negdje neko nekoga traži, a ne
čanje. Možda je kazao i njeno ime, ali ni- i govorio je pritom slično kao Isa. Bio je znaju da su jedan drugome iza leđa.
sam ga zapamtio. vrlo srdačan, ali neke primjedbe nije krio Tako je to, izgleda.
Zastanak kod nas bio je dio porodič- iako ih je pristojno obrazložio. Odrastao Jer tako je i ovaj put ispalo.
ne priče. je u nekom gradu daleko od Ada Pazara.
Njegov pradjed bio je brat našega Ipak, taj kratki i isprekidani razgovor me Nekoliko dana kasnije otvorio sam ve-
pradjeda. okrijepio. Ko zna koliko je sličnih njemu liki atlas i počeo pažljivo gledati u mjesta
Izišli su u bašču. Otac mu je pokazao bilo u gledalištu te večeri?! koja su imala veze s pričom koju sam po-
šta je to sve pradjed prodao prije nego što Sutradan su nam diplomatski predstav- kušavao sklopiti u glavi. Zanimali su me
se zaputio u drugi život. nici i njihovi činovnici ponudili da potraže gradovi u Turskoj i Njemačkoj. O rodnom
Smjena carevina. Jedan brat ostaje, naše iseljeničke rođake. Čini se da je to bila gradu sam znao više nego dovoljno. Najed-
drugi odlazi. Ostajte ovde, pisao je pjesnik. uobičajena stvar. Dao sam podatke, ali za nom sam primijetio nešto, ne znam ni sam
Čovjeku su oči bile pune suza. Govorio vrijeme svog boravka nisam dobio odgovor. što, ali bilo je to sigurno o rijekama i rječi-
je samo Amidžiću, amidžiću... Pokušavao sam to obnoviti potkraj bo- cama u tim gradovima. I njihovom putova-
Jasan trenutak, jer jedva sam dotad ravka, ali lica onih koje sam pitao bila su nju. Napokon shvatih suštinu svog istraži-
prepoznavao mnoge riječi koje je izgo- okrenuta ka mnogo važnijim stvarima. Zbog vanja. Sve su one, same ili uz pomoć većih
varao. Mnogo starih riječi koje više niko tih stvari i oni su bili važni. Vidjelo im se voda, završavale u Crnom moru. Tamo su
ne govori. Možda i ne razumije. Sad su to u pogledima kao i u kretnjama. se dodirivale ukoliko je to uopće moguće.
opet bile tu. Kao kuglice potamnjelog ći- Pomislio sam da odem u Ada Pazar Možda su pamtile sve svoje kupače i ku-
libara rasutog po stolu. Tako su zvučale. sam. Želio sam istražiti priču o tom dije- pačice. Možda. Kupači i kupačice sigurno
Osluškivao sam ih u svom duhu i uspo- lu porodice. su pamtili njih.
reno prepoznavao. Bio je to jezik kojim Nisam imao dovoljno novca. Možda sam Jedan sam od njih. I pamtim svaki detalj.
se nekad govorilo. Jezik stariji od stolje- mogao i pozajmiti, ali teška su to vremena Nije moguće da je Isa bio drukčiji. Na-
ća. Možda i više. bila. I kad su imali, ljudi nisu vjerovali. dam se da ću uskoro s njim razgovarati o tom.
Sve mi se to činilo vrlo neobičnim. Nevidljivi moj pratilac Buđelaris gledao I imena tih voda su neobična. Znače-
Grad u kojem se rodio i živio rođak bio me prijekorno. Iz ogledala. Odakle bi drugo. nja koja tek treba otkriti. Zapisao sam to
je sličan našem. Povratak me lupkao po ramenu. Sve je u bilježnicu.
Ime mu je bilo Isa. Prezime slično na- podsjećalo na povratak u svijet bez povratka. Možda su i misli svih kupača ostale za-
šem, ali adaptirano prema turskim običa- Možda je Isa ostao u Njemačkoj, pomi- točene u toj vodi i nastavile putovati s njom
jima i pravopisu. slio sam, a iz te porodice više nema nikoga. do ušća. Možda se i danas mogu osjetiti i
I ime mog oca je slično, pomislih, ali Možda? Ili su činovnici obećavali, ali se razumjeti?!
niko ga tako ne zove. Zašto bi ga i zvao, nisu potrudili da načine istinsku istragu. Crnomorski sliv mi je očito nešto go-
onda bi to bio nadimak?! Neprilično, narav- Možda. Možda. Možda. vorio, ali ja ništa u tom nisam mogao razu-
no, s obzirom na to da to nije ime samo za Činjenica je da zapravo ništa nisam znao. mjeti. Osim da postoji neka veza.
jednog čovjeka nego i za oblik vjerovanja... I tako je i ostalo.
Onda je moj otac Islam izveo rođaka Minule su godine otad. Iznenada sam se, I to je kraj zapisa o Isi, mom zaista bli-
Isu negdje, nikad nisam saznao gdje. I to stjecajem okolnosti, a i Buđelaris mi je bio skom rođaku iz Ada Pazara. n

STAV 8/7/2022 87