Page 84 - STAV broj 383 - 384
P. 84

KULTURA



          Majstori bošnjačkog pjesništva: Husein Bašić (1938–2007)

         “KAD SU GORJELE BOŽJE KUĆE” I


         OPČINJENOST DRAMOM HISTORIJE



         MODERNOG MORALISTE



         Husein Bašić, poput alhemičara, magijom riječi traži eliksir, nadmoć života nad smrću, nadmoć ljepote
         nad rušilaštvom, nadmoć dobra nad zlim. On, ustvari, ne traži u smislu koji bi sve to podrazumijevao
         kao inovaciju, kao nešto novo, nepoznato, novootkriveno. On, zapravo, traži povrat osnovnih principa
         etičnosti. Cjelokupno Bašićevo književno djelo, bilo da je riječ o poeziji ili prozi, svoje utemeljenje
         nalazi u narodnom stvaralaštvu i životu običnog bošnjačkog čovjeka. U svojim djelima Bašić prikazuje
         cjelokupnu životnu dramu bošnjačkog naroda, njegovu sudbinu i kontinuiranu borbu.


          Piše: Almir ZALIHIĆ

         U
                 ovom tekstu nemam namjeru da se bavim sveukupno-
                 šću tajni i isprepletenih koordinata Bašićevog poetskog
                 i misaonog modusa. To, konačno, nije ni mogućno bu-
                 dući da punokrvna poezija posjeduje prirodni imunitet
          da se brani od krajnjeg svođenja kritičarskog racija i mogućnosti
          za iscrpnost interpretacije. Moja namjera jeste da, slijedeći ne-
          koliko bitnih motivacijskih ishodišta i tematsko-stilskih linija
          koje nam nudi knjiga Kad su gorjele Božje kuće, a koja je objav-
          ljena ratne 1994. godine u izdanju podgoričkog “Almanaha”,
          ukažem na kreativne i psihološke rezultate koje doseže umjet-
          ničko djelo inspirirano destrukcijskim i nehumanim ljudskim
          radnjama, odnosno žigosanjem pada ljudske etike i srozavanja
          ljudskog razuma ispod elementarnog minimuma.
            Može se slobodno reći da Bašić svoju poeziju počinje od
          jezgra straha kao osnovne ontološke činjenice i suštinske teme
          čovjekove psihološke egzistencije. Taj se strah kod čovjeka
          ponajprije manifestira kao začuđenost pred mračnim silama
          kosmosa i zajednice koja ga okružuje. Tema uništenja, sagleda-
          na s njenim motivacijskim ishodištem, predstavlja magistralnu   sintakse, koja asocira na ruševine poslije snažne katastrofe. Iako
          liniju koju Bašić grana u više pravaca koji u sebi uključuju sve   je jasno potcrtano da je osnovni uzrok nesreće pervertirana svi-
          implicirane, destruktivne rezultate jednog takvog nastojanja.  jest skupine ljudi koja “misli” da je sijanjem haosa predodređe-
            U knjizi Kad su gorjele Božje kuće pjesnik temu uništenja,   na da “uredi” svoj okoliš, odnosno svijet na koji navodno ima
          zatiranja, razaranja smješta u okvire ratnog haosa na prostoru   tapiju, na poetskom planu dominira jedna svježa, nekonvenci-
          zemlje Bosne, koja je u svojoj historiji često bila poprište suko-  onalna jezička impulsivnost, gnomski kondenzirana u svojoj
          ba, ali i zbližavanja civilizacija. Aktualni primjeri općeg pada   ekspresivnosti, ali sveobuhvatna u razvijanju književnih slika.
          čovjekove etike, kao drame jednog istrošenog historijskog i kul-  Kad počisti ljude i sibijan cio,
          turno-civilizacijskog ciklusa ukliještenog u reinkarnaciji svoje   Kad sruši džamije, kule i česme,
          demonske bestijalnosti, potka su kroz koju pisac univerzalizira   I diže sve što nije za zemlju svezano
          tragediju bez direktnog posredovanja lirskog subjekta. Bašić   (što je pripadalo i što se zvalo njino),
          polazi od razorenog lica zemlje u kojoj su jednako ugroženi i   Kad polomi bašluke i mezare,
          živi i mrtvi. Opća dezintegracija jeste realnost. Nju tkaju so-  Groblja preora,
          mnambulne slike smrti koje se ovdje ostvaruju u više pravaca,   Kad mostovima pređenu ime,
          kao elementarni pomor svega živog i kao pomor svih antropo-  Kad raskrčmi pusto tursko i sprži,
          loških znakova i svjedočanstava.                       Dade ga hali i vrani.
            Vizija tog haosa, slikana na osnovu neretuširanog iskustva,   Tuč podiže krvave oči k nebu,
          upućuje na prizor jedne šire katastrofe s iracionalnim obilježji-  Ugleda na njemu mlađak Mjesec
          ma i nju pjesnik ostvaruje ekspresivnim metaforama, građenim   Od tri-četiri dana:
          na principu nadrealne logike, grčevitim i isprekidanim ritmom   “Gle, čuda!” – viknu. “Arastos ga bilo!”



         84  8/7/2022 STAV
   79   80   81   82   83   84   85   86   87   88   89