Page 61 - STAV broj 233
P. 61

je izblijedjela, ostao je samo Pijani. Ovog
                                                                               je trebao narod da mu razbija čamotinju.
                                                                               Pijanog su hranili Pekari, rakiju mu zvao
                                                                               Narod. Pijani i Narod bili su kao šipka i
                                                                               bubanj. Pijani je bio bubanj.
                                                                                  Bogati stočar više nije htio Pijanog,
                                                                               pa je Pijani spavao u kanalu, hrkao u
                                                                               noći, prekriven snijegom, iz nosa mu vi-
                                                                               rila ledenica. Zdrav kʹo drijen, govorio
                                                                               je Narod. Odnekle bi izvukao italijanski
                                                                               šinjel, onaj iz stacionara, i hodao u nje-
                                                                               mu po minusima.
                                                                                  Jedan fotograf u bifeu “Ćehotina” po-
                                                                               kazao je Pijanom veliku fotografiju uče-
                                                                               nika Građanske škole, prstom upirući u
                                                                               Oskara. Pijani je dugo gledao učenike.
                                                                               Fotografiju je polio pivom. I bacio je pod
                                                                               sto. Gazio nogama.
                                                                                  “Ja više znam od njih”, rekao je Pija-
                                                                               ni i nastavio, “oni od sebe ne vide okolo.
                                                                               Zato su mrtvaci, a ja sam živ. Njima nije
                                                                               lako, zapamti.”
                                                                                  Fotograf je zanijemio. Pijani je nastavio:
                                                                                  “Oni znaju samo za sebe, a ja za cijeli
                                                                               narod. I mene zna narod. Oni znaju ra-
                                                                               čun i zemljopis, a ne znaju što ja mogu
                                                                               sastaviti bradu s nosom, ni otkud meni
                                                                               italijanski šinjel.”
                                                                                  Oskar je sahranjen u katoličkom gro-
                                                                               blju. Zapravo, Pijani je sahranjen u kato-
                                                                               ličkom groblju. Njega narod pamti. Tri-
                                                                               jeznog se niko i ne sjeća.
                                                                                  U tom groblju iznad visoke, vlažne
                                                                               travuljine velike su grobne mermerne
                                                                               ploče s uglačanim slikama uglednih fa-
                                                                               milija Koderman, Košir, Vetrih, Huđec.
                                                                               Sve ove velike mermerne ploče podigle
                                                                               su familije, potomci umrlih.
                                                                                  Oskarova ploča je betonska, trideset
                                                                               visine sa šezdeset centimetara dužine. Ne
                                                                               vidi se od trave dok se ne pokosi. Ploču
                                                                               će vidjeti onaj ko slučajno zapne nogom
                                                                               za nju, pa se sagne da vidi o šta je zapeo.
                                                                                  Ploča ubodena u zemlju. Grob odav-
                                                                               no potonuo.
                                                                                  Na ploči piše:
                                                                                  Kuštek Oskar
                                                                                  1926–1988.
                                                                                  Spomenik podiže narod.

                                                                                  Ko će drugi. Pijani nikog nije im’o.
                                                                               Samo Narod. Ispod ploče litrenjak. Kruš-
                                                                               kovača. Nakon godinu dana, posjetiše ga
                                                                               oni rakijaši što mu ubodoše ploču u zemlju.
                                                                               Kruške u staklenoj flaši bilo je dopola.
                                                                                  Nije vjerovati Pijanom. Ili njima.
                                                                                  Na groblju jednom od “ljubitelja kruš-
                                                                               ke” džep od kaputa protegao je kaput do
                                                                               zemlje. Ovaj iz džepa izvuče flašu i strane
                                                                               od kaputa se izjednačiše. Uze onu flašu
                                                                               od Pijanog da je dopuni.

                                                                                  Pijani bi mu rekao: Ni tebi nije
                                                                               lako.                          n


                                                                                                   STAV 22/8/2019  61
   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66