Page 63 - STAV broj 233

HADŽ ZA HATIDŽU MEHMEDOVIĆ

Zamjenjivanje u hadžu ili bedeluk jeste izvršenje obaveze hadža po želji i oporuci
onoga koji nije u stanju ili bude spriječen da lično obavi hadž iz opravdanog razlo-
ga. Među 1.680 ovogodišnjih bh. hadžija ima i onih koji će ovu islamsku dužnost
ispuniti upravo kroz bedeluk – zamjenu. Brojne srebreničke majke nisu za života
uspjele ispuniti islamsku dužnost hadža. Jedna od njih jeste i Hatidža Mehmedović.
Heroina koja se 23 godine grčevito borila za ljudska prava, istinu i pravdu za žrtve
genocida i njihove porodice, čuvajući uspomenu na ubijene sinove Azmira i Almi-
ra, te supruga Abdulaha. Umrla je u julu prošle godine, a nedavno je u Srebrenici
obilježena godišnjica njene smrti, dok joj je pjesnik Mile Stojić posvetio i knjigu pod
nazivom Hatidža. Kakanjska muallima i aktivistica Elvedina Plasto bila je bedel za
Hatidžu Mehmedović.

donatora prikupi sredstva za obavljanje “Nura Mustafić i Refija Hadžibulić, danas se vratila u svoje selo Bajramovići,
hadža Refiji Hadžibulić. majke Srebrenice iz Bajramovića, gdje nadomak Srebrenice. Želi da je u blizini
U vrlo kratkom periodu nekoliko do- žive same bez ikog svog jer su im dušma- sinova i muža koji su ukopani u mezarju
natora iz Novog Pazara, a uz koordinaciju ni u genocidu ubili sinove i muževe, bile Memorijalnog centra Potočari.
gradonačelnika, sakupilo je novac. Poja- su na hadžu zahvaljujući dobrotvorima. “Do pada Srebrenice živjela sam s tri
vio se i problem da nije bilo mjesta jer se Pozvao ih Milostivi da im ublaži tugu, a sina i mužem. Tog jula sam sa svojom
završilo prijavljivanje za odlazak, pa je za akobogda, tuga će minuti susretom sa djecom krenula preko šuma.” Prisjeća
njeno mjesto lično urgirao i reis Kavazo- svojim sinovima i muževima u Dženne- se da su nedugo nakon što su krenuli iz
vić. Gradonačelnik Novog Pazara Nihat tu. Idu prema meni, grle me, plaču. Pla- Šušnjara, sela nedaleko od Srebrenice,
Biševac bio je prisutan i na ikrar dovi Nuri ču i grle sve one koji im na djecu liče i ka slobodnoj teritoriji Tuzli ili Klad-
i Refiji u Srebrenici. Nekoliko dana prije koji su njihovih godišta.” nju, upali u prvu zasjedu. “Tu je počelo
polaska Nura i Refija bile su u Srebrenici. granatiranje i ubijanje. Narod je bježao,
Sretne i nasmijane, kažu da “idu na hadž, NURINA I REFIJINA SUDBINA nisam znala gdje su mi djeca. Tada je do
ali su zabrinute kako će sve biti”. Nuru Mustafić svi u Srebrenici zna- mene došao jedan čovjek koji me pitao
“Sjetit ćemo se svih tamo, uputiti dovu ju po nadimku Pemba, živi sama u kući koga tražim. Rekla sam da tražim djecu,
za sve, za tebe, za svu djecu, omladinu. u selu Bajramovići. U kući koja je nekad nakon čega mi je rekao da su moja djeca
Velika je to čast obaviti hadž”, rekle su bila puna radosti. Nura je imala tri sina: ranjena. Vidjela sam da ih nose u deka-
prije polaska Nura i Refija. Kako su se Mirsada (24), Aliju (22) i Fuada (20). Nura ma, Fuada i Aliju, starijeg Mirsada nisam
osjećale Nura i Refija prilikom obavlja- je imala i supruga Hasana. Svi su ubijeni pronašla. U svemu tome, suprug Hasan
nja hadža, koliko su sretne bile, opisao 1995. godine. je otišao po vodu i nije se vratio.”
je hadžija Mehdin Jakubović, koji je ove Majka Nura je sa suprugom i sinovima Nura je s dva ranjena sina uspjela doći
godine bio bedel legendarnom koman- po padu Srebrenice krenula preko šuma do Sandića. “Tu je bilo puno naroda, svi su
dantu iz Podrinja Ejubu Goliću. prema slobodnoj teritoriji. Preživjela je, a se predali. Predvečer su me stavili u kami-
on s dvoje ranjene djece. Išli smo do Tišće.
Kad smo silazili s kamiona, sinove su uze-
la dva četnika, a meni su rekli da idem na
drugu stranu.” Tad je Nura posljednji put
vidjela svoje sinove. Po dolasku u Tuzlu s
ostalim ženama, raspitivala se o sudbini
svojih voljenih, živjela u nadi da će doći, da
su ipak živi. Godine 2000. se vratila u svoje
Bajramoviće, sama, bez sinova i supruga.
Obilazila je otkopavanje grobnica, živjela
u nadi da će pronaći kosti svojih sinova i
supruga. Pronađeni su posmrtni ostaci si-
nova Fuada i Mirsada i supruga Hasana i
ukopani u mezarju Memorijalnog centra
Potočari. Alija još nije pronađen.
Refija je sinove Senada i Dževada uko-
pala u mezarju Memorijalnog centra 2005.
godine. “Znam da su mi Senada uhvatili
negdje oko Kravice, jer su ga tu i strijelja-
li, a Dževada sam pronašla na Snagovu i
nikad nisam saznala ni gdje se rastao od
Senada, ništa. Obojicu sam ukopala 2005.
godine. Godinama sam ih čekala, gledala
hoće li doći, hoće li otvoriti vrata, a onda
Ispraćaj Nure i Refije na hadž su mi javili da su ih pronašli.” n

STAV 22/8/2019 63