Page 56 - STAV broj 233
P. 56

DRUŠTVO






























                                                                                               preseljene su u kotar
          Sarajevo. Izbjeglice iz istočne Bosne i San-  1941.-1945., magistarski rad, 1988) na-  Gradačac. Izbjeglicama smje-
          džaka, putujući Sandžakom, Makedonijom,   vodi da su među prvim brojnim žrtvama   štenim u općini Tenje i u Hrastinu do-
          Srbijom, Slavonijom, Bosnom, prevalile   četničkog genocida u istočnoj Bosni bili   pušteno je da se mogu vratiti u Bihać. Uku-
          su put od više stotina kilometara. Jedni se   bošnjački stanovnici srebreničkog kra-  pan broj bošnjačkih izbjeglica smještenih
          kreću pješke preko Čajniča, Pljevalja, Prije-  ja. Prema Vladimiru Dedijeru, stradalo   od 6. novembra 1941. godine na području
          polja, Sjenice, Novog Pazara i Mitrovice, a   ih je približno hiljadu. Miloš Hamović u   Osijeka u selima Sarvaš, Bijelo Brdo, Tenje
          odatle vozom preko Skoplja, Niša, Beogra-  svojoj knjizi Izbjeglištvo u Bosni i Herce-  i Hrastin bio je 266 i oni su stigli iz Klisa
          da, Zemuna, Slavonskog Broda u Sarajevo.   govini 1941.-1945. godine (Beograd, 1994)   (Bosanski Petrovac). U Sarvašu su izbjeglice
          Neke izbjeglice iz sela Kopiljevići, Rogati-  potvrđuje da su se masovna migraciona   smještene u tri prostorije. Jedna uopće nije
          ca, izbjegle su preko Kosovske Mitrovice,   kretanja bošnjačkih izbjeglica odvijala   za stanovanje jer je to prije vjerovatno bila
          Albanije, i stigle u Sarajevo.    pod prisilom.                      neka šupa, ciglom potpođena, bez prozora,
                                                                                                  2
            “Nedolična i nedovoljna ishrana, slabe   Još u junu 1941. godine počeli su četni-  površine približno 12 m . U toj šupi nala-
          stambene i higijenske prilike”, hladnoća,   ci napadati pojedina bošnjačka sela u kota-  zile su se 24 osobe. Druge dvije prostori-
          nedostatak odjeće i obuće uzrokovali su   ru Sanski Most, a nakon toga, uslijedili su   je, s drvenim podom, nešto su komotnije,
          pojavu zaraznih bolesti, plućnih bolesti –   novi napadi koji su uzeli tolikog maha da   ali bez osvjetljenja. U prostorijama je pro-
          najčešće zapaljenja pluća sa smrtnim isho-  su mnoga sela zauzeli, opljačkali i spalili.   strta slama. Ona muhadžirima služi i kao
          dom, i to kod djece, šuge, kožnih bolesti,   Stanovništvo se razbježalo, pa 500 Bošnjaka   prostirka i kao pokrivka. “Svi, kako djeca,
          opekotina, akutnih nahlada, dizenterije,   Sanskog Mosta stiže početkom 1942. godi-  tako i odrasli, izgledaju najočajnije. Napa-
          enterokolitisa. Teška tragedija i naporan   ne u Slavonsku Požegu, odakle su razmje-  ćeni od gladi i izmoreni još na putu, a sada
          rad na zbrinjavanju muhadžira u logoru   šteni u pet općina. U junu 1941. počeli su   smješteni u najgore prostorije, bez ikakve
          “Alipašin most” narušili su zdravlje Ibra-  četnici i Srbi seljaci iz okolnih srpskih sela   prostirke i odjeće izloženi svakoj bijedi i
          him-efendije Hodžića (rođen u Godomilju   napadati Orašac (Bosanski Petrovac) i sva   patnji, moraju uginuti.” Općina daje koma-
          kod Rogatice, koji je u četničkom pokolju u   okolna bošnjačka sela. “Muslimani Oraš-  dić kukuruznog kruha po osobi, pravljenog
          Godomilju izgubio oca, dvije sestre, brata   ca i okolnih sela nisu bili ni s vojskom osi-  od prebijenog kukuruza koji služi za ishra-
          sa ženom i četvero djece, dvojicu amidža i   gurani niti naoružani.” Uostalom, takva je   nu svinja, malo graha i krompira, bez soli i
          desetine bliskih rođaka).         situacija bila širom Bosne i Hercegovine.  bilo kakve masnoće, mesa ili začina. A Sar-
            Ibrahim-efendija Hodžić završio je 1941.   U isto vrijeme izbjeglice koje su bile   vaš, s 300 kuća u kojima stanuju Nijemci,
          godine Višu islamsku teološku školu, a od   smještene u selu Sarvaš kod Osijeka   ubraja se među najbogatija sela Slavonije.
          proljeća 1942. do maja 1944. u “Alipašinom
          mostu” brine o prihvatu i životu muhadžira.   Posljedice savezničkog bombardiranja Sarajeva
          Pokušao je pisati o teškom stanju i životu u
          muhadžirskom logoru i 1991. godine napisao
          šest strana, a onda odustao. “Ne mogu ja to,
          to će me dotući.” U svojoj knjizi Četrnaesto
          stoljeće, o stradanju muslimana u rogatičkom
          kraju govori o radu u izbjegličkom logo-
          ru “Alipašin most”: “Gledao sam ranjene
          i oslijepljene starce, ranjene žene i djecu,
          gledao sam klane, nedoklane ljude i svojim
          ušima slušao njihova grozovita pričanja.”
            U labirintu složenih vojnopolitičkih,
          nacionalnih i etničkih odnosa u Bosni
          i Hercegovini dr. Safet Bandžović (De-
          mografska kretanja u Bosni i Hercegovini



         56  22/8/2019 STAV
   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61