Page 55 - STAV broj 233
P. 55

su poklani. Zanimljivo je da su progoni
          četničkih bandi trajali i godinama nakon
          završetka rata.
            Prema sjećanju i kazivanju rahmetli
          Murata Softića (Rifat Kantić, Ponešto o
          Tešnju i njegovim ljudima, Tešanj, 2008), u
          barakama u “Alipašinom mostu” izbjegli-
          ce su dnevno dobijale po jednu šnitu kruha
          i malo nemasne i neslane supe. Vladali su
          tifus i glad, pa je svaki dan mnogo djece i
          žena umiralo. On je u grupi od približno
          četiristo izbjeglica vozom od Sarajeva sti-
          gao na željezničku stanicu Usora kod Do-
          boja, gdje ih je dočekala grupa Tešnjaka i
          podijelila im po jednu bijelu majicu, gaćice,
          obuću i po kesicu bombona. Na željeznič-
          koj stanici u Jelahu dočekalo ih je mnogo
          svijeta, u kazanima dobra večera, a raspore-
          đeni su po pojedinim porodičnim kućama
          na smještaj i ishranu. Neki domaćini uzi-
          mali su i po troje djece na brigu i staranje.
          POKOLJ ZA POKOLJEM
            Sarajevo je od kraja ljeta 1941. godine
          bilo preplavljeno brojnim bošnjačkim mu-
          hadžirima, njih približno 20.000, posebno
          onima iz Podrinja koji su izbjegli ispred
          četničkih pokolja. Banja Luka, Mostar i
          Tuzla prepuni su izbjeglica. Na gradskim
          periferijama muhadžiri su živjeli u teškim
          uvjetima. Trebinje, Bileća, Bosanski Petro-
          vac, Jajce također su puni izbjeglica. U sep-
          tembru 1941. godine se, uslijed četničkih
          pobuna i nereda u kotaru Jajce, približno
          4.000 izbjeglica iz krajeva uništenih i po-
          paljenih po četnicima sklonilo u Jajce. U            Fotografija iznad Sarajeva, lokalitet Ali-pašin Most snimljen iz savezničkog aviona
          Derventu stižu muhadžiri iz Kulen-Va-
          kufa, Olova i drugih mjesta. U Dubrovnik   većinom iz okoline Sokoca, Druga ženska   ili preko Narodne uzdanice uzimali djecu
          se slijevaju rijeke muhadžira iz Stoca, Tre-  stručna škola u Šahinagića ulici, većinom   iz logora “Alipašin most” u svoje domove.
          binja, Bileće. U Orebiću, Vignju i Kućištu   iz Knežine, Prva ženska stručna škola u ra-  Neposredno nakon drugog četničkog
          bilo je do jeseni 1942. godine više od 1.000   nijoj Mis Irbinoj ulici, većinom iz Kneži-  pokolja nad Bošnjacima Foče, od predstav-
          muhadžira iz okoline Bileće, kada su se svi   ne, i Ženska gimnazija u Ulici Terezija, za   nika svih bošnjačkih društava i ustanova
          odselili i smjestili po raznim mjestima Ne-  izbjeglice koje dolaze preko Broda.  formiran je u augustu 1942. godine Odbor
          zavisne Države Hrvatske.             Iz ureda reisul-uleme upućen je u julu   “Narodnog spasa”, koji se brinuo o smje-
            Krajem februara 1942. godine u Sara-  1942. godine poziv Bošnjacima i područ-  štaju i prehrani izbjeglica. Pored Islam-
          jevu se nalazi 11.266 izbjeglica prijavljenih   nim vjerskim organizacijama “da porade   ske zajednice, u akciju pomoći uključili
          Uredu, od toga, 6.495 u šesnaest zajednič-  na tome da sva stradalnička djeca budu   su se Muslimansko dobrotvorno društvo
          kih nastambi, a 4.771 u privatnim kuća-  smještena u tople islamske domove”. Za   “Merhamet”, Udruženje “El-Hidaje”, kao
          ma. U Mokrom je 1.400 izbjeglica, koje su   prva tri mjeseca “stradalnička djeca koja   i brojne bošnjačke porodice i pojedinci. U
          ondje zadržane zbog zaraznih bolesti. Na   su se nalazila u velikoj bijedi i nevolji u   Glasniku Islamske vjerske zajednice (1/1943,
          putu prema Sarajevu nalazi se još približno   logoru Alipašin Most, bila (su) prosto raz-  1-2) objavljen je napis Mustafe Busuladži-
          3.000 izbjeglica. U zimskim uvjetima njih   grabljena”. Teslić, Brnjevica-Prnjavor, Te-  ća Muhadžiri i naše dužnosti prema njima.
          90% spava na golom podu bez pokrivača i   šanj, Sarajevo, Bosanska Gradiška, Doboj,   Na stranicama Novog behara Hamid Diz-
          posteljine, od odjeće i obuće imaju samo   Maglaj, Žepče, Zenica, Tuzla-Seona, Pura-  dar, Mehmed Mušija, Salih-Fevzi Abdić
          ono u čemu su izbjegli, nemaju nikakve   čić, Lipnica, Dobošnica, Lukavac, Liso-  objavili su 1944. godine pjesme posvećene
          mogućnosti da se presvuku i operu, nema   vić, grad Tuzla, Bosanski Šamac, Gradačac,   muhadžirima.
          sapuna za pranje, hodaju bosi po cemen-  Bužim, Gračanica, Dnoluci-Jajce, Zvornik,
          tiranim hodnicima, a u jednom periodu   Nevesinje, Banja Luka, Travnik, Zagreb –   ŽIVOTNI UVJETI U LOGORU
          bilo je -25°C.                    bila su mjesta u kojima je do marta 1943.   “ALIPAŠIN MOST”
            Zbog dolaska novih izbjeglica iz okoli-  smješteno u bošnjačke porodice 2.271 stra-  O izbjegličkom logoru “Alipašin most”
          ne Sarajeva i iz istočnih krajeva ove župe,   dalničko dijete. Mnoga su mjesta uzela   još ne postoji cjelovita studija. Kroz ovaj
          Ured za izbjeglice Velike župe Vrhbosna   više stotina ove djece koja su se nalazila   logor prošlo je približno 20.000 izbjeglica.
          uspostavio je pet novih nastambi u febru-  na njihovom području, te ih smjestili kod   Izbjeglice iz Vlasenice i Rogatice u Sarajevo
          aru 1942. godine i to: mekteb u Arapovoj   rodbine i u porodične domove. Na ovaj   dolaze pješke, a oni iz Bileće vozom. Bošnjaci
          mahali za porodice, većinom iz okoline So-  način spašeno je više od 3.000 stradalnič-  Stoca, Rogatice, Goražda, Foče, Višegrada,
          koca, Hendin mekteb na Vratniku za samce,   ke djece. U Sarajevu su pojedinci izravno   iz Sandžaka, Hercegovine također, dolaze u


                                                                                                   STAV 22/8/2019  55
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60