Page 57 - STAV broj 351 - 352
P. 57

Otvaranje spomenika kralju Petru 1924.
            Postoji nekoliko radova kojima se pokušava pojasniti kako je   Poslije pazara, seljaci odlaze u birtiju, napiju se rakije, ogrnu
          Mustafa-agin Varcar-Vakuf u konačnici postao Mrkonjić-Grad i   svoje ovčije kožune bez rukava (poluprijesna koža s jedne, duga
          u većini njih stoje otprilike iste činjenice. Naime, tadašnji sreski   čupava dlaka s druge strane), zabace na leđa goleme šarpelje u
          načelnik u Varcar-Vakufu, Srbijanac Brativoj Antić, da bi dobio   kojima se nosi slanina i kuruza za puta, nekako se uspentraju
          unapređenje i odlikovanje, jednom je na sjednici Gradskog vije-  na samare svojih konjića, koji ih starim putovima nose u njiho-
          ća iznio prijedlog da se promijeni ime mjestu, da se prozove Mr-  va daleka sela. Pri tome roljaju u sumraku, a to njihovo jezivo
          konjić-Grad, jer se kralj Petar Karađorđević I borio na teritoriji   neartikulirano glasanje doživljavaš kao strašno bolan i tačan
          ovoga sreza pod imenom Petar Mrkonjić. Međutim, to nije tač-  izraz vjekovnoga čemera i svakojake uskraćenosti.”
          no, jer se on borio u Crnim Potocima na teritoriji Jajačkog sreza.   Kako je tačno došlo do legaliziranja promjene imena grada,
            Ovaj Antićev prijedlog odbili su većinom glasova vijećnici   ne zna se niti o tome ima detaljnih podataka u gradskom arhi-
          muslimani i katolici, dok su pravoslavni glasali za. Zbog pro-  vu. Tek, po jednoj od gradskih legendi, tadašnji uglednici iz Var-
          tivljenja promjeni imena ovoga mjesta, uveden je komesarijat u   car-Vakufa su glasali o tome i bilo je neriješeno, a odlučujući je
          općinu i onda je jednoglasnom odlukom odbora zatraženo da se   glas, navodno, dao lokalni kafedžija, izvjesni aga Cerić.     n
          promijeni ime Varcar-Vakuf u Mrkonjić-Grad. Ukaz o proglašenju
          Varcar-Vakufa Mrkonjić-Gradom izišao je u januaru 1925. godine.
            Kraljev ukaz od 26. januara 1925. godine o preimenova-
          nju Varcar-Vakufa u Mrkonjić-Grad objavljen je u službenim
          novinama, a trećeg februara 1925. godine beogradska Politika
          objavljuje: “Veliki župan primio je telegrafsko obaveštenje od
          Dvorske kancelarije, da je Kralj blagoizvoleo odgovoriti mol-
          bi građana grada Varcar-Vakufa da se njihova varošica od sada
          zove Mrkonjićev grad. Dosadašnji srez Varcar-Vakufa zvaće
          se Mrkonjićev srez.”
            Dvije godine kasnije Milan Karanović u svom putopisu objav-
          ljenom u Politici piše: “To je Mrkonjića Grad, koji se sve doskora
          zvao Varcar-Vakuf, prva varoš Bosanske Krajine. Njegovo mesno
          i okolno stanovništvo – duboko rasno i nacionalno – posle Oslo-
          bođenja iz pijeteta prema svome Kralju Oslobodiocu i da oveko-
          veče njegovo legendarno ime, Mrkonjić, kao četničkog vojvode
          pre 50 godina u ovim planinama, prozvaše svoj grad Mrkonji-
          ća Grad, a srez Mrkonjićki. Prema tome i stanovništvo koje se
          zvalo Varcarani zove se sada Mrkonjićani. Pa ne samo to nego
          behu među prvima, koji su spomenikom toga Kralja Oslobodi-
          oca, čije su ime dali varoši i srezu, ukrasili Trg – centar varoši.”
            Ivan Lovrenović, koji je proveo djetinjstvo u Mrkonjić-Gra-
          du, u svom putopisu iz gradova Bosne i Hercegovine piše o
          promjeni imena Varcar-Vakufa. Tvrdi da je “ono ukinuto 1925,
          sumnjivom odlukom općinskoga vijeća, u korist novoga imena
          po epskom pseudonimu Mrkonjić, koji je u svojemu tobožnjem
          ‘četovanju’ u bosanskohercegovačkom ustanku 1875. (vrteći se,
          u stvari, kratko na tursko-austrijskoj granici, daleko od Varca-
          ra i bez ikakve veze s njim) nosio Petar Karađorđević, budući
          kralj”, piše Lovrenović, dodajući: “Staro trgovište, pravi nu-
          kleus grada, bilo je baš ondje gdje sad novosrpske vlasti planski
          izgrađuju trg Kralja Petra I Karađorđevića Oslobodioca, i sto-
          ljećima se zvalo Kolobara, te je sve do novijih vremena služi-
          lo kao robna pijaca, s ponedjeljkom kao pazarnim danom. Oči
          pamte sliku: pod krošnjama drveća težaci stoje ili čuče iza svojih
          vreća i harara u kojima su razna žita, iza hrpica krumpira, jaja,
          bijeloga mrsa, oraha i voća, mušterije ih obilaze, cjenkaju se...


                                                                                                   STAV 26/11/2021 57
   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62