Page 66 - STAV broj 287

STAJALIŠTA

PROZORSKO OKNO
Kad me uzmu halovi
UBILA GA PSIHA

Sve je bilo lahko “dok je baja bila u tuđoj avliji”. Tek nakon što je
potvrđen prvi slučaj, a nakon njega i ostali, drugačije smo počeli
gledati na cijelu situaciju. Distanca u džamiji više nije upitna, a i
maske se nose bez pretjeranog potenciranja. Što se ne nose u
Piše: kafićima ili restoranima? – da sam konobar ili ugostitelj, bavio bih se
Safet POZDER tim pitanjem. Ovako, imam svoj emanet i on mi je prioritet

jerujem da ćete se složiti, ali mno- mi se, ako ništa, a ono barem preko neke to lokalno, a kaže se da je “lokalno” zapra-
ge lekcije iz srednje škole, pa i s štele, uvaliti u ovu kategoriju, ali izgleda vo najbistriji odraz “globalnog”. Korona
fakulteta, naprosto se zaborave, da to ne ide tako. Među lekcijama koje je samo došla kao sol na ranu.
Vkao da ih nikada nismo ni uči- su mi se iz nekog razloga živo urezale u Nisam pobornik svakojakih teorija
li, a onomad smo znali noći i noći budni sjećanje – čini mi se da bih i sada iz pika zavjere po pitanju virusa. Nisam ni od
zbog njih provesti. Mehaničko štrebanje, mogao ispisati cijeli tekst o tome – bila onih koji ga a priori prihvataju. Među-
valjda. Neke lekcije nam se, kao kakvi su takozvana psihosomatska oboljenja. tim, definitivno sam stava da se s nečim
proplamsaji, jave kroz život, na trenutak Kažem, možda je to zbog specifičnog na- ovakvim ne treba ismijavati. Podsjećanja
nas vrate u te lijepe dane i opet izmigolje. čina na koji je profesorica lijepo kazivala radi, NBA liga obustavljena je zbog lika
Ima i onih kojima se mi, uglavnom silom lekciju, a možda i zbog faze kroz koju ve- koji se ismijavao, a potom se zarazio onim
prilika, vratimo. Te lekcije, čini mi se, ćina učenika ili studenata jednom prođe. čemu se ismijavao. Takav stav zauzeo sam
dobiju potpunu formu i značaj tek onda Naime, naleti period u kojem se štošta od početka i danas sam pri istom. Jasno,
kada ih život oboji svojim bojama i po- umisli, do te mjere da zaista vjerujemo da nisu to svi prihvatali na taj način. Kao
zove na megdan svakodnevice. je istina. Jedni umisle da su prepametni, imam, imao sam stanovitih poteškoća u
Kako god. Ima i onih četvrtih. To su drugi da nemaju kapacitet za nešto, treći tom pogledu. Teško je bilo objasniti ljudi-
lekcije, cijela poglavlja ili tek poneke re- da su uzeti na zub od nekoga, četvrti da bi ma potrebu nošenja maske ili održavanja
čenice koje nam se iz nekog razloga ugni- bolje prošli u nekoj drugoj školi... Mnogi fizičke distance u džamiji ili na nekom
jezde u pamćenje i tu sviju svoje gnijezdo. umisle da su ozbiljno bolesni, da imaju – skupu. Jedni su prihvatili, drugi gunđali,
Da li zbog specifičnih okolnosti, poseb- gluho i daleko bilo – rak, šećer ili barem a treći se odmakli pod izgovorom “kad ne
nog raspoloženja, nadahnutog izlaganja aritmiju srca. Dovoljno je napipati kakvu može normalno, neću nikako”. I to razu-
profesora – nije ni važno. Hal – rekli bi kvržicu negdje po tijelu ili opipati puls mijem. Razumijem i da smo, kao imami,
neki. Skoro da nema profesora za kojeg se nakon što se s Baščaršije pješke uspnete dosadili svijetu uporno opetujući jednu te
bar jedan takav hal ne bi mogao prikačiti. negdje na Bistrik, Mihrivode ili Breku istu priču o restrikcijama i preporukama.
I neka, valjda tako i treba biti. i, avaj, eto, bolesni ste. Prošao sam, kao i Ipak, najispravnije je da o svemu govori
Često mi se posljednjih sedmica, pa i mnogi koji su mi se jadali, dio ove psiho- struka, a mi, imami, samo ponavljamo
mjeseci, javlja jedan takav hal. Sjedim u loške golgote i nije bila nimalo ugodna. stav i preporuke struke, bile one u tom
učionici IV-b razreda. Čas je psihologije. Ne znam kako se to prebrodi. Nije si- momentu najbolje ili ne bile.
Kuršumlija, Begova džamija i Sahat-kula gurno uz onu izlizanu opasku: “Ma haj- Međutim, zabrinjavajuće je da u sve-
samo su dio onoga što se kroz prozor naše de, od nečeg se mora umrijeti!”, ali, hva- mu najviše ispašta običan čovjek, na čiju
učionice jasno moglo vidjeti. Volio sam la Bogu, prebrodi se. Rekao bih, klasični psihu sva ova situacija itekako ostavlja
psihologiju. Zapravo, jedna od stvari koju primjer hipohondrije, ali sam ja po tome traga. Mnogi su se distancirali od svega.
ću uvijek sebi donekle zamjerati jeste to dobro upamtio i pojam “psihosomatsko Mnoge je teško “dohvatiti” i na najobični-
što se ovom predmetu nisam ozbiljnije oboljenje”. U četiri riječi, to bi značilo ju kahvu, čak i uz poštovanje predviđenih
posvetio, makar fakultativno. Kasnije ću “boli, a ne boli”. mjera. Iskreno, mnogima nije drago ni da
shvatiti da je sam život zapravo najbolja I otkud meni baš takav hal danas? im se dođe. A ondje, na toj distanci, u toj
lekcija psihologije, barem onome ko haje Najlakše se opravdati isprobanim re- začahurenosti, sve se pomno prati: koliko
i trudi se tako posmatrati stvari. ceptom i izgovorom – korona. Nije koro- je novozaraženih, koliko je preminulih,
Lekcije nam je jako vješto i nadahnu- na. Zapravo, korona se samo nakačila na jesu li stariji ili mlađi, ima li vakcine na
to kazivala profesorica Almedina Čelebić. mnogo toga što odavno tinja među naro- pomolu, kad će sve ovo stati, hoće li ući
Prvi put sam se suočio s činjenicom da je dom, odnosno u narodu. Psihološki gle- u zimu, hoće li se imati šta jesti, kako će
svaki čovjek ličnost za sebe, ali i s tim da dano, jako loše stojimo. Uostalom, podaci djeca u školu, šta ako se zarazim, je li sve
se te iste ličnosti mogu dalje klasificira- o kupovini medikamenata i sredstava za izmišljeno... Ukratko, sve je više upitni-
ti na melanholike, sangvinike, kolerike smirenje na godišnjem nivou dovoljno go- ka, a živjeti s upitnikom nad glavom i
i flegmatike. Ovom je potonjem, recimo, vore. Mnogo je nemira, nervoze, neizvje- nije baš najugodnije. Da li su ti upitni-
sve ravno do mora. Često ću poželjeti da snosti i apatije među ljudima. Posmatram ci, ili barem mnogi od njih, opravdani i

66 3/9/2020 STAV