Page 68 - STAV broj 287
P. 68

DRUŠTVO


          Isječak iz sjećanja hadžinice Zubejde Uzunović


          DJETINJSTVO PROŽETO




          UŽASNIM SLIKAMA





          ČETNIČKIH ZVJERSTAVA





                                            Želja joj je da njeno sjećanje na ratne strahote iz Drugog

                                            svjetskog rata u rodnom Priboju ne ode s njom u mezar.
                                            Najviše vremena provodi u ibadetu, razmišljanju o budućem
          Piše: Bajro PERVA                 svijetu i ponovnom susretu sa sinovima koji su relativno mladi
                                            preselili na ahiret. Od skromne penzije štedi kako bi davala

                                            svoje priloge za izgradnju i obnovu džamija i pomagala sirotinju

                 adžinica Zubejda Uzunović, djevo-  koji su prolazili i kroz naš kraj pa je Adžo   baba, zadobila je više ranjavanja bajonetom
                 jački Eminagić, jedna je od stari-  šest soba izdavao kao prenoćište, a štale su   po ruci. Tu je prilično iskrvarila. Nogama
                 jih stanovnica sarajevskog naselja   služile za smještaj njihovih konja. I sad ima   su je istisnuli pred vrata kuće. Kad smo se
         HBistrik. Ukoračila je u 85. godinu   ta kuća. Zvali smo je Nurkina kuća, a zove   od tog dima mi djeca počeli gušiti, najsta-
          života, a još uvijek dobro čuje, vidi i pamti.   se i kuća u hanu. Drugom adži Muratu pri-  riji brat Šahin, koji je imao oko 18 godina,
          Rođena je 13. marta 1936. godine u Kasido-  pao je dućan u Priboju. Odgovaralo mu je   otvorio je prozor i na guvno spustio Salka,
          li kod Priboja. U gradu na Limu provela je   jer je bio oženjen iz grada. Mom babu, koji   pa Latifu, pa mene, pa Muja od 9 mjeseci.
          djetinjstvo i mladost, zasnovala porodicu i   je bio najmlađi, namjestili su novu kuću na   Okolo guvna četnici su, držeći se za ruke
          dobila tri sina: Enesa, Zijada i Naska. Si-  finom imanju. Te godine kad je završena   i s puškama na ramenima, napravili obruč
          novi su rođeni u vremenskom rasponu od   ta kuća babo je imao 36 godina. Te godine   čekajući da uhvate onog ko je iz zapaljene
          četiri i po godine. Ubrzo po rođenju trećeg   umre moj đedo. Te godine je započeo Drugi   kuće izvadio djecu. Onda je, moj sinko, on
          sina njena je porodica doselila u Sarajevo.   svjetski rat. Kad smo preseljavali u tu novu   iskočio kroz prozor i u trku proletio kroz
          Starost provodi u porodičnoj kući i, kako   kuću, vidjela sam strašne scene četničkog   četnički obruč, a oni su ga na nekih pedese-
          kaže, najviše vremena provodi u ibadetu,   pokolja našeg naroda. Jednu ženu koju sam   tak metara odatle ustrijelili iz puške. Kom-
          razmišljanju o budućem svijetu i ponovnom   poznavala, a zvala se Kija, svezali su za stub   šije Srbi kasnije su nam govorili da je Šahin
          susretu sa sinovima koji su relativno mladi   dalekovoda. Bila je jadna trudna. Rasporili   s prosutim crijevima živio 3 dana. Italijani
          preselili na ahiret, dvojica u roku od četiri   su je i dijete izvadili iz njene utrobe i tako   ga nisu htjeli odvesti do bolnice u Priboju.
          mjeseca, a treći sedam godina kasnije. Od   ih oboje usmrtili. Svi mi koji smo vidjeli tu   Naske su, ipak, odveli do Priboja. Moju ra-
          skromne penzije štedi kako bi davala svo-  scenu bili smo u šoku. To nije bio i kraj uža-  njenu majku, koja je još krvarila, stavili su
          je priloge za izgradnju i obnovu džamija i   snih scena koje su četnici činili mom narodu,   u jedan veliki sepet, a nas troje male djece
          pomagala sirotinju. Nedavno je saznala da   a čije tragove sam vidjela kao djevojčica.”  u drugi sepet, natovarili na mazgu i dotje-
          se na desnoj obali Drine, u mjestu Cvilin,                           rali do Priboja. Majka je preživjela, ali je
          obnavlja džamija i odlučila je poslati svoj   MOG SU BABA ČETNICI ZAKLALI I   čitav život osjećala posljedice tog ranjava-
          novčani prilog.                   ZAPALILI                           nja. Iz Priboja smo otišli do Prijepolja. Vje-
                                               “Kad sam došla u moju kuću, nakav   ruj Boga, nikad se nisam mogla sjetiti kako
          KAMOM JOJ PREREZALI STOMAK I      me miris dohvatio, i sada mi je u nosu. Po-  smo prevalili tih dvadesetak kilometra puta
          IZVADILI DIJETE                   gledam po sobi, kad moj babo leži zaklan   od Priboja do Prijepolja. U Prijepolju nas
            S dubokim i bolnim uzdahom prisjeća   i sve što je bilo drvenarije i kukuruske na   je u početku bila puna kuća. Bilo je dosta
          se djetinjstva koje je obilježio Drugi svjetski   njeg su priždili. Zapalili su ga, a taj miris   djece. Mi djevojčice bismo se igrale ispred
          rat i pogibije babe Sulejmana, brata Šahina   je bio miris njegovog mrtvog i izgorjelog   kuće. Pošto je moj adžo Murat bio oženjen
          i drugih bližnjih i daljnjih rođaka koje su   tijela. Zatekli su ga u kući kako klanja sa-  iz Prijepolja, našli su mu dobru kuću za bo-
          na zvjerski način ubili četnici. Hadžinicin   bah. Odatle su ga poveli i ukraj kuće i za-  ravak, a on nije htio prihvatiti dok mu nisu
          je govor tih.                     klali. Majka je potrčala da ga iščupa iz nji-  dali posebnu sobu za moju majku, koju je
            “Moj đedo je bio bogat čojek. Najstarijem   hovih ruku. Nije uspjela. Ta bagra je čuvala   zvao Pljevaljka, i njenu siročad. I sad bih
          sinu je dao kuću s dosta soba, pa štalu. U to   metkove, a ubijala kamama. Otimajući se s   mogla plakati kad pričam o tim događanji-
          vrijeme aktuelni su bili karavanski putevi   njima da spasi svog supruga, a svoje djece   ma”, priča nam.



         68  3/9/2020 STAV
   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73