Page 75 - STAV broj 287
P. 75

stvari. Ako mi zaista želimo da nas Allah                             Magazin “Stav” u
         uzvišeni voli, pogledajte kako se jasno u
         ajeti-kerimu kaže: “Ako volite Allaha,                                dogovoru s aktuelnim
         mene slijedite i Allah će vas voljeti.” Ne                            mesnevihanom hadži
         slijediti Poslanika i govoriti da se samo
         pridržavamo Kur’ani-Kerima, da nam                                    hafizom Mehmedom
         ne treba slijeđenje nikoga ko je preselio,
         da je to sada umrla osoba, naopako je to.                             Karahodžićem prenosi
         Čuvajmo se ovakvih pristupa jer si onda                               u nastavcima dersove
         svojom voljom izabrao da te Allah ne
         voli. Ya Rabbi, pomozi nam da s našim                                 iz “Mesnevije” održane
         Poslanikom uspostavimo vezu na naj-
         bolji način, jer je on poslan kao milost                              u Mevlevijskom
         svom čovječanstvu i svako ima pravo na                                kulturnom centru
         tu milost, osim ako je ne želi.
            “(...) O, brate! U davno vrijeme ra-                               na Jekovcu
         zvilo se prijateljstvo između građanina i
         seljaka. Kad bi seljak u grad stigao, ša-                             također putuju (...)”, u smislu “hajde da
         tor bi u sokaku tog građanina postavio.   Hafiz Mehmed Karahodžić     se i mi pokrenemo, vidjet ćemo nešto što
         Dva-tri mjeseca bio bi njegov gost. Bio                               do sada nismo vidjeli”. Svima nam je ja-
         bi mu u dućanu i za njegovom sofrom.   nam gost. Naredne godine, mognem li   sno da hazreti Mevlana ovdje ne govo-
         Svim onim što bi mu trebalo, za to vri-  se osloboditi važnih poslova, pohitat ću   ri o seljaku kao čovjeku koji stanuje na
         jeme, građanin bi ga besplatno snabdi-  u taj kraj.’ Seljak bi rekao: ‘Moja poro-  selu, ne odvajamo ovo od upozorenja na
         jevao. Jednog dana obrati se građaninu   dica iščekuje tvoju djecu, o, dobročini-  kontakte s kvaziučiteljima i one koji li-
         rekavši: ‘O, gospodine, zar se nikada   telju!’ Svake godine, iznova, kao roda bi   jepom riječju mame čovjeka. U jednom
         nećeš selu usmjeriti tražeći odmora?   dolazio da bi se ispod krova građanina   bejtu hazreti Mevlana kaže: “Ima ih ta-
         Tako ti Allaha, svu čeljad dovedi, jer   nastanio. Gospodin je svake godine,   kvih poput Zejnul-Abidina”, sina hazreti
         ovo je vrijeme ružičnjaka i ranog pro-  od svoga zlata i mala, trošio na njega,   Huseina koji je bio poznat po svojoj po-
         ljeća. Ili, ljeti dođi kad plodovi prispi-  otvorivši mu svoja krila. Zadnji put, tri   božnosti tako da je dobio ovaj nadimak
         ju, da bih pojas pritegao u hizmetu tebi   mjeseca mu je taj pehlivan (...)”, srčan   Zejnul-Abidin (ukras pobožnjaka), “drže
         (...)”, da bi mu se stavio na raspolaganje   i junačan čovjek, “(...) sofru postavljao,   Kur’an na ruci i nude ti ga, a iz rukava
         da mu služi, kako bi mu bio što ljepši   jutrom i večeri. Postiđen, opet se obrati   im vire otrovne strelice.” Individual-
         ugođaj. “(...) Svoje ljude, čeljad i rod-  gospodinu: ‘Koliko ćeš mi još obećavati   no, kada ovu priču probamo pronaći na
         binu dovedi. U našem selu provedite   i obmanjivati me?’ (...)”, riječ je o lažnoj   sebi, građanin bi bila naša pamet, seljak
         tri-četiri mjeseca. Jer, u proljeće seo-  postiđenosti. “(...) Gospodin odgovori:   bi bio nefs koji se stalno pod krovom te
         ski krajolik je ugodan. Oranice i lale   ‘Tijelom i dušom sastanak tražim, ali   pameti nalazi i stalno se gosti u toj sje-
         bivaju fascinantne.’ (...)” Eh, kad je on   svaka promjena je u Njegovom hukmu   ni. Onaj koji je budan on izbjegava da
         to sve tako lijepo rekao, sad ćemo vidje-  (...)”, sve to zavisi od Allahove odredbe.   mu se odazove na ono čemu ga ovaj po-
         ti kako građanin postupa. “(...) Dajući   “(...) Čovjek je kao lađa i jedro, tako da   ziva. Ali, vidite kako čeljad kažu “babo,
         mu obećanja, građanin je taj trenutak   čeka dolazak vjetra od strane Njego-  hajmo ovamo”. Eh, to su osjetila koja su
         potiskivao, dok ne prođe osam godina   va usmjeritelja.’ (...)”, od strane Allaha   okrenuta vanjštini i ovoj ljepoti koja je
         od obećanja (prvog) (...).” Znači, kada   Uzvišenog. U jednom bejtu nam hazre-  pozlata. Sada je babo, odnosno pamet, s
         je prvi put obećao da će mu doći na selo,   ti Mevlana kaže: “Mi smo svi lavovi, ali   dvije strane napadnut.
         od toga je prošlo osam godina. Ovo mo-  lavovi na zastavi, mičemo se kad vjetar   “(...) Ti si tog seljaka zadužio. Ti si,
         ramo dovesti u vezu s prošlim dersom.   puhne.” I ta lađa stoji dok vjetar ne puh-  u pogledu njegova poslovanja, mnoge
         Sjećate se kada nas je hazreti Mevlana   ne u njena jedra. “(...) Opet, preklinjući   muke na sebe preuzeo (...).” Sada bi bilo
         upozorio na lažne učitelje, pa između   ga, reče: ‘O, plemeniti, pokupi djecu i   pošteno da i on tebi uzvrati to gostoprim-
         ostalog kako se lažni učitelj obraća pa ti   dođi vidjeti ni’mete!’ (...)” Dođi da vi-  stvo i to sve što si ti podnio za njega. Ako
         kaže: “Bujrum, dođi kod mene, o, sjaju   diš blagodati sela, dođi da vidiš šta se sve   ovo promatramo u smislu naših osjetila,
         moga oka, moja kuća je tvoja kuća, a ti   tamo krije od ni’meta. Ovdje mi je palo   neka znamo da naša osjetila koja nisu uz-
         si moj...” Poslije toga ide bejt: “oprez bi   napamet da nam je Hadži Hafiz govorio   dignuta na viši nivo ovako postavljaju
         bio da ti kažeš da imaš glavobolju, da te   da je jedan od starih alima govorio da je   stvari i, Allahu a’lemu, u većini slučaje-
         daidžić zove...”, da razne izgovore nađeš   na selu ni’met i džehalet, a u gradu ilum   va mi ovako i reagiramo. Naši su poslovi
         da ne nasjedneš na takvu zamku. Dakle,   i zulum. Na selu su blagodati i nezna-  ulaganje, a ne davanje. Ako bismo mogli
         ovaj građanin je uz lijep izgovor osam   nje, a u gradu znanje i zulum, nepravda.  pobijediti ovaj hal, onda bi nam, inšalla-
         godina odbijao otići na selo.         “(...) Ruku mu tri puta stisnu u smislu   hu te’ala, visine bile sigurno otvorene.
            “(...) Seljak bi mu svake godine uo-  saglasnosti i reče: ‘Allahom te zaklinjem,   Što god radiš dobra, što daješ drugom,
         bičavao reći: ‘Kad ćeš se pokrenuti,   potrudi se i brzo dođi!’ (...)” Zahiren, ri-  dijeli ne očekujući ništa zauzvrat. Tim
         jer evo mjeseca deja?’ (...)” Dej je de-  ječ je o takvoj srdačnosti. Ovo je poduža   se osobama onda nebo otvara, na taj na-
         seti mjesec iranske solarne godine, a on   priča u kojoj ćemo vidjeti kako će se ovaj   čin oslobađaš onoga preko puta sebe i to
         počinje 22. decembra i traje do 20. janu-  seljak ponijeti prema građaninu kad mu   je ono što hazreti Lukman kaže svom
         ara. Dakle, zimski je mjesec, kad ćeš se   dođe na selo. “(...) Nakon deset godina   sinu: “O, moj sinak, dvije stvari odmah
         više pokrenuti, evo je i zima nastupila.   i svake godine takvih slatkih, poniznih   zaboravi! Zlo koje je neko tebi uradio i
         “(...) Građanin bi smislio izgovor rekav-  molbi i obećanja, čeljad gospodinova   dobro koje si ti nekome uradio.”
         ši: ‘Ove godine iz tog i tog kraja dolazi   rekoše: ‘O, oče, mjesec i oblak i sjena   (Nastavit će se)    n


                                                                                                    STAV 3/9/2020 75
   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80