Page 76 - STAV broj 287

IZ UREDNIČKE BILJEŽNICE

Misterij učinjen po mjeri čovjeka

GRAD, IZVORIŠTE

VLASTITOSTI

Piše: Almir ZALIHIĆ Amir Brka, San o gradu, CKO, Tešanj, 2020.

rad je jedan od bitnih toposa poetike Amira Brke:
bilo da se radi o polisu, gradu labirintičnom, što zrca-
li (Borhes), ili poput Pessoinog Lišboe, Ruževičeve
GVaršave, Šalamunove Ljubljane, ili Aleksandrije Kon-
stantina Kavafisa.
Poetski identitet, a i svaki drugi, Amira Brke u potpunosti
je ostvaren jer je u stanju izaći iz samog sebe i zatim sebe pro-
matrati kao drugog.
Poetska kaligrafija Amira Brke posebna je dragocjenost i na-
vodi nas na pomisao da nad svakom riječju pjesnik zastaje, važe
i odlučuje se za onu najprikladniju, mada poema teče kao da je
pisana u dahu, najednom, u danu. Iščitavajući Brkinu poemu,
riječi iz nje (u njoj) kao da su riječi ozvučene, potom oslikane, pa
se stječe dojam da neke strofe svijetle iznutra nekim magičnim
odbljeskom gospodstvenosti i suspregnute zavatrenosti.
Brkina poetska dekonstrukcija grada Tešnja u poemi San
o gradu pokazuje da nema identiteta koji bismo mogli nazvati
isključivo svojim, jer je grad nalik mreži u koju su upletene ra-
zličite vanjske silnice i gotovo je uvijek u zavisnosti od drugih
identiteta, a njihova brojnost podiže skalu uspješnosti, trajno-
sti i dugotrajnosti, množinu ljubavi koju isijava i upija u sebe.
Amir Brka poetski tretira grad kao izvorište vlastitosti, jer
grad nije samo zbir građevina, ulica i trgova, već je uvijek i
najprije zajednica ljudi koji na tom izgrađenom mjestu obita-
vaju. Grci su polis označavali kao mjesto stanovanja i ujedno
ukupnost ljudi koji ga nastanjuju. Grad je jedinstvo stanovnika
i oblikovanog, to znači za obitavanje uređenog i odnjegovanog
prostora. Preciznije, grad je prije svega jedinstveni i za stanov-
nike i za prostor jednako prožimajući ugođaj, kojim su ljudi
posredstvom građevina sjedinjeni kako uzajamno, tako i svi za-
jedno sa zemljom i nebom. Grad nije, u prvom redu, mnoštvo
manje-više nasumično nagomilanih kuća, nije ni tek zajednički
sređeni okvir zadovoljenja stambenih, privrednih, saobraćajnih
i drugih raznovrsnih potreba. On je mnogo više od toga, on je Brkina poetska dekonstrukcija grada
odslikavajuće središte božanski sklopljenog i zajedničkim ugo-
đajem na okupu držanog povijesnog svijeta. Tešnja u poemi “San o gradu” pokazuje da
Arhitektura je oblikovanje prostora, štaviše, njegovo rađanje. nema identiteta koji bismo mogli nazvati
Međutim, njezina najvažnija djela nisu građevine, već atmosfera
koja ih obavija i iz njih zrači. Uspjele zgrade i spomenici, trgo- isključivo svojim, jer je grad nalik mreži u
vi i ulice zrače. Oni privlače, pozivaju na ulaženje, prolaženje, koju su upletene različite vanjske silnice
obilaženje. Oni nisu tu za puko gledanje i promatranje. Njima
se mora proći, kako umom, tako i srcem i svim čulima. Uzvi- i gotovo je uvijek u zavisnosti od drugih
šeno počivaju uspjeli gradovi u uravnoteženom, dobro ugođe-
nom, u sebi zaokruženom skladu. Grad je mjesto živog pamće- identiteta, a njihova brojnost podiže skalu
nja, povijest nataložena u bogatu, duboko slojevitu istodobnost. uspješnosti, trajnosti i dugotrajnosti,
Sve to, i ponešto više, uspio je Amir Brka izraziti u poemi
San o gradu. množinu ljubavi koju isijava i upija u sebe

76 3/9/2020 STAV