Page 70 - STAV broj 348

DRUŠTVO

Srednjovjekovna utvrda daleko od važnih puteva

IŠČEKUJUĆI SUNCE

U JEZERSKOM

Samo ovdje, na jezerskoj tvrđavi, usudi se čovjek povjerovati
Tekst i fotografija: Izet PERVIZ
kako je sunce možda i zaboravilo izaći.

rajem septembra sunce se na jezer- kako se ovog jutra, i narednih deset tisuća se uz obalu, a oko njih gacat će rode na svo-
skom starom gradu pojavljuje tač- jutara, sunce možda ni pojaviti neće. Zato jim dugim nogama i pred njima prestrašene
no između srednjovjekovne kule i je iščekivanje sunca na jezerskoj tvrđavi žabe, kao na federima, skakat će u vodu.
K natkrivenog drvenog stola s grubo neizvjesno. Samo ovdje usudi se čovjek
isklesanim klupama, koje prije nekoliko povjerovati kako je sasvim zaboravilo izaći. JEZERSKE MAGLE
godina, kada su obnavljali grad, izgradiše Magla, teška, polegla po dolini i prekrila Pravo je čudo da iz ovih mitskih magli,
Jezerani da se odozgo, uz roštilj, dive svom selo. Utorak je i mora da su dolje, u ravnici, koje se u praskozorje pojavljuju kao prika-
selu. Bože mili, koliko li je snenih straža- gdje se – kazuje se – nekada davno, prije zanja davno isparilog jezera, nisu izronile
ra, pomodrelih od hladnoće, u ovih sedam pamćenja, prostiralo dno jezera čiji valovi bajkovitije legende. Ova, koja titra u omahi
stotina godina svjedočilo kako istok bubri zapljuskivaše zidove ovog grada, prvi pro- orošenog zraka, sasvim je škrta i nemašto-
kao prezreo čir? Horozovi su davno naja- davači razapeli svoje štandove, a nakupci vita. Kaže ona da je grad gradila neka dje-
vili zoru, s istoka izavrla je svjetlost, krpe već se vrte oko torova s ovcama i mjerkaju vojka iz Bužima, a zvala se Jezerka. Možda
razbijene magle njišu se oko grudobrana i ih, silom otvaraju usta kravama i broje im je nekada oko ove rečenice bila izgrađena
na sve strane kapa rosa odvaljena s lišća, zube, a njihovi vlasnici, znajući da prava prava drama, ali su je stoljeća spresovala u
ali sunca još nema. U šušnju pod zidinama trgovina počinje tek u podne, sjede za pr- nekoliko riječi. Ako bismo tražili uporište
zašušti orah koji se strmoglavio s krošnje i vom kahvom i glasno cmrču kao da je to ovog kratkog i na prvi pogled nemaštovitog
najavio svoje konačno oslobođenje od lju- jedini način da razbiju tu maglu koja je po- narodnog predanja, onda bi ono moglo biti
ske što smeđinom boji dlanove nestrpljive legla po njima i, rospija, zaogrnula ih kao u istovjetnosti gradnje ovog grada s nači-
djece, i sve se budi, i sjećanje, ali sunca još teški kožni gunj. Utorak je oduvijek pijačni nom gradnje grada u Bužimu. Stručnjaci
nema. Cijeli se istok zarumenio i nebo je dan u Jezerskom. Onaj ko to ne zna pomi- kažu da “mnogi elementi imaju sličnosti”,
ojedralo kao vime krave što se u predvečerje slit će kako su stoljeća, poput balvana što pa nabrajaju: “oblik kule, koncepcija ras-
vraća s ispaše, rekao bi čovjek, svakog časa ih rijeka nosi, zapela na kakvoj ustavi i ne poreda spratova u njima, oblici puškarnica
sunce će izroniti iz zamagljenog horizonta prolaze, pa će, kada se magla digne, ovdje i artiljerijskih otvora”. Iz ovog bi se moglo
i zablistati punom jedrinom, ali njega još opet osvanuti jezero. Kveketat će patke zaključiti da je legenda krenula od nekog
nema. Iznevjereni stražar, obuzet strepnjom, plutajući po njegovoj površini, gnjurci će dobrog posmatrača s istančanim osjeća-
u jednom će trenu neizostavno protrnuti zabadati glave u vodu i nestajati pod njom, jem za detalj, a možda je i sam bio građe-
uslijed podmisli koja ga prostrijeli u trenu: štuke, zamršene u vodenoj travi, sunčat će vinski majstor.

70 5/11/2021 STAV