Page 67 - STAV 64 26.05.2016

STAV: Koliko je rat obilježio Vašu gene-
raciju koja, formalno, počinje objavljivati
nakon njegovog okončanja?
ZVIZDIĆ: Ne bih htio govoriti u ime
svoje generacije, ali činjenica je da je rat
kao tema i kao iskustvo stvar koju je teško
ignorirati. Teško je preći preko tog isku-
stva, preko tog elementarnog nasilja, gdje
je kompletan život izložen radikalnom
nasilju, radikalnom iskustvu. Hoćeš li
poginuti istoga trenutka, postavljaš sebi
neprekidno pitanje i sve se te stvari dubo-
ko urežu u čovjeka za cijeli život. Prema
tome, uopće ne uživam pisati o ratu nego
su to neke stvari koje su obojile i sva moja
kasnija viđenja. To je jednostavno stvar
koja se ne može ignorirati.
STAV: Čitajući tvoju knjigu, stječe se
utisak da je napučena ekstremnim sli-
kama i osjećajima. Je li je moguće ta
osjećanja predstaviti samo snažnim i
radikalnim metaforama?
ZVIZDIĆ: To je, kada bolje razmislim,
uzrok moje dvanaestogodišnje pauze.
Za radikalna iskustva i užasne slike koje
sam ponio iz rata nisam imao rješenja ni
u prozi ni u poeziji i pustio sam da stvari
odleže. Pokušao sam nakon Muzike zidnih
satova pisati neku prozu, ali nisam imao
jasnog pravca. Tek sada, nakon dvanaest
godina, imam određene stvari poslagane
i mogu s distance i s mirnoćom apsolvi-
rati stvari iz rata i iz cijeloga svog života.
Bio sam mlad i nisam imao dovoljno knji-
ževnog iskustva, nisam bio savladao knji-
ževni zanat dovoljno da odmah napišem
roman. Možda je bilo potrebno imati ne-
što što je, recimo, imao Norman Mailer,
koji je odmah nakon završetka Drugog
svjetskog rata napisao Gole i mrtve. Ja to
nisam imao i tek sada počinjem pisati pri-
ču o ratu s namjerom da sva ta zbivanja
konačno apsolviram. Jedna od funkcija
pisanja jeste da se čovjek oslobađa radi-
kalnih slika. Ratno iskustvo sastoji se iz
cijelog niza takvih detalja, poput fotogra-
fija koje se tresu u ormaru od detonacija,
postera Marca van Bastena, rafala koji se
čuju u pozadini. Nakon toliko godina,
konačno sam uspio sjesti i sve te detalje
savladati i pretočiti u poeziju.
STAV: Posebno je strašna posljednja
strofa pjesme “Rat u našem naselju”,
koja doslovce glasi: “Kao da je nečija
rođendanska zabava / Jer su lica naših
dželata / Lica komšija i prijatelja.” Koliko
je danas živa svijest o tome da su teror
nad Sarajevom vršili njegovi dojučerašnji
stanovnici, oni koji nisu uspjeli shvatiti,
ili nisu željeli, pogubnost političkog po-
ziva na podjelu?
ZVIZDIĆ: To je još jedna stvar koju je
teško racionalizirati. Zašto su to uradili,

STAV 26/5/2016 67