Page 64 - STAV 64 26.05.2016
P. 64

SJEĆANJA


          Crtežom i tekstom protiv zaborava (5)


         BRANKO ĆOPIĆ







         I GUSTAV KRKLEC








                                            Kao šlag na tortu, posljednji bi nastupao Branko Ćopić. Narodskim
                                            jezikom, načinom seoskog šereta, pričao je o svom djetinjstvu, đedu, baki,
                                            strikanima, školovanju, prvoj ljubavi, seoskim lopužama, pijandurama, o
          Piše: Hasan FAZLIĆ
                                            Nikoletini i Jovici, mudrim i dovitljivim partizanskim junačinama, mrskim
                                            Švabama, četnicima i ustašama. Priče za koje se teško moglo utvrditi
                                            da li su se u stvarnosti dogodile ili su bile plod Brankove mašte


                isac Branko Ćooooopić, kako je   Propašću “Šabačke čivije”, humoristi   je, po običaju, s velikom pažnjom sluša-
                sam otegnuto izgovarao svoje pre-  i karikaturisti ostavili su čiviju šabačkim   la, smijala se zgodama njegovih junaka i
                zime, bio je i moj omiljeni pisac   čivijašima i razišli se na sve strane. Bran-  nagrađivala ga najvećim aplauzom.
         Piz školske lektire. Mnogo godi-   ko i Gusti prešli su preko krive Drine   Nakon susreta, slijedila je večera.
          na poslije, imao sam sreću upoznati se i   i priključili se književnim karavanima   Branko je uvijek bio najviše okupiran
          družiti s njim. Znajući da sam iz Tuzle,   koji su u to vrijeme krstarili Bosnom i   pažnjom domaćina, a mi ostali dali bi-
          redovno se raspitivao za Ismeta Mujezi-  Hercegovinom.               smo se u potjeru za onim što je za stolom.
          novića, njegovo zdravlje i obavezno ispri-  Učesnici karavana ulazili su u učio-  Mene je, kao po nekom pravilu, zapadalo
          čao poneku zgodu ili doživljaj s njihovih   nice, fabričke hale i objekte za te svrhe   mjesto do Gustog. Nakon što bi večerao,
          druženja. Jednom su se tako njih dvojica   namijenjene, a s provjerenim numerama   Gusti je, kao pravi Zagorac, prelazio na
          zatekli u Dubrovniku. Pobjegli od zime i   za koje su znali da će imati uspjeha kod   špricerisanje sve do zore ili dok ljubazni
          smoga da se nadišu čistog zraka i odsjeli   publike. Jedino se Gusti trudio da se ne   konobar ne obznani fajront. S vremena
          u istom hotelu. Ismet, strastveni šahist,   ponavlja. Unaprijed je pronalazio zani-  na vrijeme, ne znajući za bosanski običaj,
          umjesto da šeta i čisti pluća, odmah je   mljivosti i pikanterije o mjestu u koje   čudio se da ja još uvijek jedem. Uzalud
          zasjeo za šahovsku ploču. Nakon dosta   dolazimo, a onda ih je u literarnoj for-  sam mu objašnjavao da ja akšamlučim,
          provedenih dana u hotelu, na odlasku je   mi prezentirao na zadovoljstvo domaće   mezim, i ne jedem.
          diskretno zamolio Branka da mu pokaže   publike. Tako je u Srebreniku, gradiću   Za Branka se potajno pričalo da je bio
          gdje su izlazna hotelska vrata.   podno Majevice, poželio da se u njemu   veliki srebroljubac, da je zaradio dosta
            Za poetu Gustava Krkleca nagađalo   stalno nastani, jer novoizgrađeni dio   novca i da nikada nije nosi novčanik jer se
          se da je, za razliku od Branka partiza-  Srebrenika još nije imao groblje, a gdje   gostom osjećao gdje god je dolazio. Objav-
          na, bio hrvatski domobran. Gusti, kako   nema groblja, nema ni umiranja. Ja sam   ljivao sam u Večernjim novostima karikatu-
          su ga oslovljavali prijatelji, uvijek je bio   se trudio, u strahu da ne zamaram publi-  re u kojima Brankovi junaci Nikoletina
          elegantno obučen, s obaveznim crnim   ku, što brže završiti svoju numeru. Kada   Bursać i Jovica Jež komentiraju aktualne
          šeširom velikog oboda na glavi. Mene je   bi karikatura izazvala smijeh i aplauze,   događaje. Urednici su, zbog tiraža lista,
          zvao “Dugi”, a kada bih nešto zabrljao,   Branko i Gusti podizali bi se redovno sa   priželjkivali da Branko reagira, spremni
          psovao mi je strinu. I Branko i Gusti bili   stolica i znatiželjno zagledali šta sam to   da mu plate odštetu za neovlašteno ko-
          su jednostavni i dragi ljudi iz kojih su zra-  nacrtao. Kao šlag na tortu, posljednji bi   rištenja njegovih junaka. Branko se nije
          čile dječačka naivnost, prisnost i toplina.  nastupao Branko. Narodskim jezikom,   oglasio. Ni meni nikada ništa nije kazao
            Kada je u Šapcu osnovana samozvana   načinom seoskog šereta, pričao je o svom   niti mi je prigovorio.
          humorističko-satirična državica “Šabač-  djetinjstvu, đedu, baki, strikanima, ško-  Kada mu je, kako je govorio, piće doš-
          ka čivija”, i Branko i Gusti bili su njeni   lovanju, prvoj ljubavi, seoskim lopuža-  lo glave, bio je u stalnoj pratnji supruge.
          demokratski izabrani predsjednici s jed-  ma, pijandurama, o Nikoletini i Jovici,   Ispod njene kontrole izvlačio se kako je
          nogodišnjim mandatom. I jedan i drugi   mudrim i dovitljivim partizanskim ju-  znao i umio da nabrzinu koju “trzne”.
          pokazali su umijeće smiješnog vladanja za   načinama, mrskim Švabama, četnicima   S Gustim sam se ranije rastao zauvi-
          stolom, šankom, uz piće, jelo, šalu, smi-  i ustašama. Priče za koje se teško moglo   jek, a s depresivnim Brankom u restora-
          jeh, cijelu noć uz pjesmu i svirku od Ci-  utvrditi da li su se u stvarnosti dogodile   nu “Kod Mute” u Počitelju, ostajući tako
          ganske Mali do čuvenog Šabačkog vašara.  ili su bile plod Brankove mašte. Publika   bez još dvaju dragih prijatelja.   n



         64  26/5/2016 STAV
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69